"Don Branko od Zvirovića do Zvirovića"

U organizaciji Matice hrvatske za Ruhrsko područje u župnoj dvorani St. Hedwig u Essenu održano je predstavljanje knjige "Don Branko od Zvirovića do Zvirovića" koju su priredili Marija i Pavo Šimović. O knjizi i životu don Branka, političkog emigranta, svećenika, humanista, domoljuba i pjesnika govorili su Marija Šimović, Šimun Fofić, prof. dr. Krešimir Veselić i Mijo Nujić.

Don Branko Šimović je rođen u Zvirovićima, osnovnu školu je pohađao u Čapljini, klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Nakon odsluženog vojnog roka emigrirao je u Njemačku, završio studij Teologije i postao svećenikom. Dolaskom velikog broja Hrvata u Ruhrsko područje stvara se potreba o dušebrižništvu i don Branko je osnivao HKM Bochum, a kasnije HKM Lüdenscheid.

Brinuo se o potrebama novopridošlih stanovnika te isto tako je pomagao velikom broju studenata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Jedan od onih koji su radili u Opelu bio je i sadašnji vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukušić. Smatra se da je don Branko pomogao mnogobrojnim studentima i radnicima pronaći posao, oko 500 njih.

Šimun Fofić u svom izlaganju se prisjetio početka poznanstva sa don Brankom kojeg je upoznao daleke 1979. godine. Osvrnuo se o živoj aktivnosti hrvatskih studenata na sveučilištu Bochum i značenju SUSRETA za studente i intelektualce. Susrete je jedanput godišnje organizirao don Ante Jelić. Nakon što mu je oduzeta putovnica, preuzeo je don Branko. Na tim susretima su kao predavači bili dr. Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Ivan Raos, Slavko Mihalić, Dalibor Brozović, Dubravko Horvatić, glumac Fabijan Šovagović, Ivan Golub i mnogi drugi.

Prof. dr. Veselić upoznao je don Branka davne 1976. godine da bi se njihovo prijateljstvo produbilo nakon hrvatske nezavisnosti, posebno preko novoosnovanih udruga Matica hrvatska, Deutsch-Kroatischer-Kulturverein i drugih. Don Branka je doživio kao veoma obrazovanog svećenika i prisjetio se anegdota sa zajedničkih druženja.

Mijo Nujić je govorio o don Branku kao političkom emigrantu, svećeniku, humanistu, domoljubu i pjesniku, s težištem na pjesnički izričaj. U knjizi su objavljene 42 pjesme. 

O pjesmi Ecce Vukovar urbs, koja je bila i njegova zadnja pjesma, Nujić se posebno osvrnuo na vrijeme nastanka - 17. studenog 1991. godine. Pjesma je duboko emocionalna, ispunjena gorčinom, tugom, bolom i strepnjom. Napisana je u obliku pješčanog sata, gdje nada umire u kataklizmi smrti i ubijanja. Na kraju Nujić zaključuje da po njemu ova pjesma treba biti u Antologiji domoljubnog pjesništva.

U glazbenom dijelu nastupila je - premijerno - ženska klapa MIR iz Essena i sa svojim izvedbama – Kamen, krš i maslina, Prva ljubav i Krist na žalu - oduševile mnogobrojnu publiku.

Teks: Mijo Nujić