80 godina freski Maksimilijana Vanke u Millvaleu

U Hrvatskoj ga pamte zbog portreta slavnih Hrvata poput skladateljice Dore Pejačević, a u Americi su ga proslavile freske u hrvatskoj katoličkoj crkvi Svetog Nikole u Millvaleu u Pensilvaniji.

Život poznatog hrvatsko-američkog slikara Maksimilijana Vanke nije lako pretočiti u rečenice, baš kao ni opisati slike, umjetnine i freske koje su ga proslavile diljem svijeta. Za njihovo očuvanje i danas se brine Društvo za očuvanje fresaka Maksa Vanke u Millvaleu koje je nedavno proslavilo 80. obljetnicu postojanja.   

Djevica Marija s gas maskom

Društvo je neprofitna udruga koja postoji 25 godina, a nastalo je kako bi restaurirali i očuvali postojeće freske. Njih 11 je na poziv tadašnjeg svećenika crkve Sv. Nikole, Alberta Žagara, Maksimilijan Vanka  počeo raditi 9. travnja, a dovršio je 9. lipnja 1937. godine. Ostalih 14 freski naslikao je 1941.  

Freske su potpuno neuobičajene i tematski se razlikuju od većine crkvenih freski u svijetu jer prikazuju događaje i ratne scene, a progovaraju o socijalnim problemima, ekonomskim nepravdama, emigraciji i poslijeratnim strahotama.

Na zidovima crkve Sv. Nikole u Millvaleu mogu se vidjeti anđeli i Djevica Marija s gas maskama na licu, vojnici s bajonetama i ratni motivi koji su bili Vankina inspiracija. Freske su zaštićene u Americi kao američko kulturno naslijeđe.

- Naši planovi za budućnost jesu započeti restauraciju još četiri freske u crkvi Svetog Nikole. Planiramo prikupiti novac koji su nam je potreban kako bismo potpuno dovršili restauraciju. Također, više ćemo raditi na razvoju odnosa s javnosti, obrazovanju i upoznavanju okoline s našim radom. Trudit ćemo se razviti partnerske odnose s drugim umjetnicima kako bismo mogli freske predstaviti široj javnosti. Smatram da je potrebno predstaviti freske drugim umjetnicima kako bi mogli pronaći svoju inspiraciju u Vankinim djelima, ali moramo se posvetiti drugim grupama poput povjesničara, emigranata, znanstvenika kako bi i oni u freskama pronašli poruku za sebe - istaknula je Anne Doering, ravnateljica Društva za očuvanje fresaka Maksa Vanke u Millvaleu.    

Beskućnici kao inspiracija

Maksimilijan Vanka rođen je u Zagrebu 1899. godine, a već s osam godina odlazi u Brestje gdje je započeo školovanje. Višu školu za umjetnost i umjetni obrt završio je kao đak Bele Čikoša Sesije, a školovanje je nastavio u Bruxellesu gdje je nagrađen zlatnom medaljom za sliku Proštenjari. Nakon povratka u Zagreb Vanka je bio profesor crtanja akta na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt sve do 1934. godine, kada zajedno sa suprugom Margaret Stetten odlazi u Sjedinjene Američke Države.  

Inspiraciju za umjetnička djela Vanka je pronalazio u krajoliku i ljudima. Veliku je pozornost posvećivao beskućnicima, prosjacima i siromašnima, a kada nije slikao, uređivao je vrt na farmi Bucks Couny, nedaleko od Pittsburga, gdje danas živi njegova unuka Marya Hladerman.  

- Moj muž i ja naslijedili smo posjed od moje majke i oca koji su ga pak dobili u naslijeđe od mog djeda i bake. Željeli smo na neki način restaurirati kuću i posjed kako bi sve izgledalo kao kada je djed ondje živio. Sačuvali smo neke od umjetnina koje je djed prikupljao: stari renesansni stol,  različite figurice, venecijansku uljnu lampu... Trudili smo se urediti kuću onako kako je izgledala dok su djed i baka živjeli ovdje. Čak smo i vrt i okućnicu preuredili onako kako ga je djed prije zamislio – otkriva Marya.

Vanka je za života u Hrvatskoj često posjećivao Korčulu. Tamo je utemeljio likovnu koloniju, a nakon njegove smrti 1963. godine, udovica Margaret je Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti darovala 47 Vankinih umjetničkih djela i dvije kuće na Korčuli.