Glas Hrvatske

19:49 / 07.02.2022.

Autor: Ana Ledenko Gregur

Slavko Kopač – samozatajni umjetnik velikih dometa

Izložba "Kopač"

Izložba "Kopač"

Foto: Ana Ledenko Gregur / HRT

Jedna od najznačajnijih izložbi ove sezone upravo je otvorena u Zagrebu, a riječ je o velikoj izložbi djela našeg slikara Slavka Kopača, koji je u drugoj polovici 20. stoljeća živio i stvarao u Parizu. Tko je bio Kopač, samozatajni umjetnik koji je trajno obilježio europsku likovnu umjetnost, otkriva kustosica izložbe Anita Ruso Brečić.

Slikar, kipar, pjesnik, Slavonac s trajnom pariškom adresom i jedan od najznačajnijih hrvatskih i europskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća. Sve je to Slavko Kopač, o čijem se životu i djelima može više doznati na izložbi "Kopač" koja je u Meštrovićevom paviljonu otvorena sve do 27. ožujka 2022. S povjesničarkom umjetnosti i kustosicom izložbe Anitom Ruso Brečić razgovarala sam o fascinantnom životu umjetnika kojeg je život odveo od rodnih Vinkovaca do grada ljubavi i umjetnosti – Pariza. Zanimljivo, i sama Anita dio svog života provela je u Parizu gdje je i doktorirala na pariškoj École Pratique des Hautes Études. Ipak, po završetku doktorata ova rođena Konavoka odlučila se vratiti u Hrvatsku i uskoro postala jedna od najboljih kustosa mlađe generacije.


Razgovor o Kopaču povele smo od kronološki, počevši od njegovog djetinjstva i školskih dana provedenih u malom hrvatskom mjestu Vinkovci.


- Ono što je zanimljivo je da Vinkovci i nisu bili tako malo mjesto kao što su danas. Vinkovci su tad bili jedno čvorište na jugu Austro-Ugarske, bili su mjesto gdje je bilo jako puno industrije, obrta, svašta se proizvodilo, od industrijskih do modnih detalja kao što su šeširi tako da su Vinkovci bili jako ugodno mjesto za život. Tamo je Kopač išao u školu, ali nije se proslavio, bio je loš u francuskom, što se pokazalo jako zgodno budući da će pola života tamo provesti. Međutim stalno ističu u svim njegovim dokumentima iz škole kako je bio dobar u risanju odnosno u crtanju i upravo ga je njegov učitelj Vinko Paleić iz Vinkovaca potaknuo da upiše Akademiju u Zagrebu. Kopač je bez ikakvih problema prošao kroz pet godina školovanja da bi tijekom cijelog školovanja postojala ta neka želja da ode u Pariz, kao i njegovi stariji kolege i da sam iskusi ono što je njegov mentor Becić govorio o Parizu, kao o mjestu u koje treba otići i živjeti - rekla je Ruso Brečić.


Kopač u Parizu


Po dolasku u Pariz, Kopač se odmah sprijateljio s renomiranim svjetskim umjetnicima tog vremena kao što su Jean Dubuffet, André Breton i Michel Tapie. Veliki Dubuffet ponudio mu je radno mjesto kustosa, odnosno glavne osobe u Zbirci Art brut. Kopač prihvaća i na toj poziciji ostaje gotovo tri desetljeća. No što je to točno Art brut?


- Zvuči kao nekakva ružna umjetnost i to jest tzv. ružna umjetnost koja se želi lišiti svih poznatih konvencija, svega naučenog na Akademiji. Čak poziva i one koji nisu akademski obrazovani, mentalno stabilni, znači apsolutno sve ljude poziva da im se pridruže kako bi radili odnosno doprinosili toj sirovoj umjetnosti, koja je jednostavna, neograničena, kakvu slikaju mala djeca. Najčešće najbolja usporedba je s naivnošću i nevinošću umjetnosti male djece, tako da se često zna reći kada se vide neki radovi Slavka Kopača - to bih mogao i ja naslikati, to je nešto onako dječje. A upravo to i jest sva njegova ljepota, ta autentična iskrenost koju on stalno pokazuje kroz svoje radove - ocijenila je kustosica.

Izložba "Kopač"

Izložba "Kopač"

Foto: Ana Ledenko Gregur / HRT

Tijekom više desetljeća Kopač je bio izuzetno posvećen svom radu u zbirci Art brut. U jednom intervjuu otkriva kako je tih 27 godina, provedenih na čelu zbirke, za njega postojala samo jedna linija metroa - od kuće do Art bruta i natrag. "Ako sam u životu išta vrijedno učinio, onda je to moj doprinos Art brutu. Meni je to važnije od svega što sam napravio na platnu", istaknuo je Kopač.


Anita mi prenosi još jednu zgodnu Kopačevu izjavu. Naime, jednom prilikom izjavio je kako je u odnosu na Jeana Dubuffeta, koji je u to vrijeme na neki način bio Bog, Kopač sebe smatrao svetim Petrom, što potvrđuje kako je, bez obzira na svoju skromnost i jednostavnost, Kopač ipak bio svjestan da se nalazi na bitnoj poziciji. S druge strane, navodno je za svoj posao bio plaćen jako malo. Što bismo rekli, radio je za mizeriju.


U sebi nosio Vinkovce


Veza s domovinom i rodnim Vinkovcima nije se izgubila unatoč dugim godinama provedenim u Parizu. Kopač je za sebe uvijek isticao da gdje god ide sa sobom nosi vinkovačku prašinu. 


- Za vrijeme Domovinskog rata bio je u kontaktu s još živućim Draženom Švageljom, koji je bio vinkovački gradonačelnik za vrijeme Domovinskog rata. Slavko mu piše da nije siguran hoće li njegovo srce izdržati sve te bombe koje padaju na Slavoniju i Vinkovce, ali da je siguran da Vinkovci hoće. Gospodin Švagelj je jedan od posljednjih živućih ljudi koji je poznavao Kopača i to to nam je puno značilo jer nam je upravo on prenio kakav je Kopač bio - vrlo otvoren i jednostavna srca. Njegov kolega i prijatelj Dubuffet jednom je prilikom kazao kako Kopač uopće nije imao osjećaja za biznis i prodaju, dok se Dubuffet potrudio da u sve moguće galerije dopremi svoje radove i što ih bolje proda - kazala je Ruso Brečić. 


Kroz razgovor s Anitom stječem dojam kako je upravo zbog svoje samozatajnosti Kopač do danas na neki način ostao nedovoljno poznat hrvatskoj javnosti. No, Anita mi radosno otkriva kako se situacija ponešto promijenila prije nekoliko godina kada je, zahvaljujući privatnom kolekcionaru odnosno udruzi ArtRencontre iz Pule, zbirka od oko 400 Kopačevih djela završila u Hrvatskoj. Predsjednica udruge Tamara Floričić prepričava kako je cijela priča počela 2017., kada su na aukciji u Parizu kupili djela Slavka Kopača.


- Shvatili smo kako njegova umjetnost nije dovoljno valorizirana i da njegov značaj nije izdignut i za hrvatsku i za međunarodnu povijest umjetnosti. 2019. godine osnovali smo udrugu koja se bavi baštinom Slavka Kopača. Dio djela nalazi se na izložbi, a dio je osiguran iz vodećih hrvatskih muzeja. Sa renomiranom Centrom Pompidou iz Pariza dogovorili smo izložbu koja će se realizirati kad se Centar otvori nakon renovacije. Dio djela ući će i u stalni postav muzeja, a dio u fundus - izjavila je Floričić.

Izložba "Kopač"

Izložba "Kopač"

Foto: Ana Ledenko Gregur / HRT

Na izložbi primjećujem i stihove iz Kopačeve pjesničke zbirke "Moji sati prebogati". Radi se o zbirci u cijelosti posvećenoj ženama, raznih profila i karaktera, zbog čega pomislim kako je Kopač bio i zavodnik svog vremena. Ipak, Anita me uvjerava kako takve informacije nisu poznate te se vjerojatno radi o maštarijama njegovog umjetničkog duha.


- Poezija je nešto što je radio sebi za dušu. Općenito je bio jako maštovit, stalno je nešto eksperimentirao. Jednom je prilikom rekao kako se počeo ponavljati pa se doslovno silio da radi lijevom rukom kako bi ono što je stvarao bilo drugačije. Radio je sa najrazličitijim materijalima tako da se na izložbi mogu vidjeti i slike napravljene npr. od gume. Možete pomisliti da je to nešto jako čudno, ali kada gledate ni ne znate da su to gume već vam se čini neki crni materijal - naglasila je Floričić.


Jedan od posebnih eksponata koji mi je privukao pažnju pri samom ulazu u Meštrovićev paviljon je svečani zastor HNK u Osijeku. Znameniti zastor impresivnih dimenzija (šezdeset i tri četvorna metra) Kopač je 1989. izradio za Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku. Nosi naziv "Slavonija", a nastao je na temelju ratne slike koju je ranije naslikao u Firenci.


Izložba "Kopač i Pariz"


Veliku izložbu u Meštrovićevom paviljonu, pratila je i izložba "Kopač i Pariz" u Francuskom institutu, na križanju Preradovićeve i Tesline u centru grada. Voditeljica komunikacija Romana Čumbelić Omrčen otkriva mi kako su ovom izložbom zaokružili obljetnicu 100 godina Francuskog instituta.


- Jako smo sretni i počašćeni što smo mogli dobiti jedan mali dio tako velikog projekta. Mi imamo taj jedan multimedijalni prostor, gdje ljudi dolaze posuđivati knjige, časopise, glazbu i onda usput pogledaju izložbe, a neki dođu isključivo zbog izložbe. Izložba je okrenuta prema ulici tako da se može vidjeti izvana, osim jednog manjeg dijela koji je u prostoru i jako smo sretni da smo to mogli organizirati - zaključila je Omrčen. 


Sam Kopač davno je sve pozvao da uđu u igru njihovih djela rekavši: "Neka u njega uđe tko god želi. Nastavit će tamo gdje sam ja stao. Moje djelo, kao i sva ostala djela, nikad nije završeno. Završit će ga onaj tko ga gleda. Zatim će i drugi, treći i svi oni koji dođu poslije, nastaviti istu igru.“


Upravo zato iskoristite priliku, posjetite izložbu i istražite čarobni svijet velikog Slavka Kopača.

Izložba "Kopač"

Izložba "Kopač"

Foto: Ana Ledenko Gregur / HRT

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!