Priča Jembriha - priča o ljudima rođenima uz granicu

Nakon 10 godina života u Sloveniji, Vera i njezin sin Jan vraćaju se u Hrvatsku. S povratkom izviru stari obiteljski problemi. Vera se osjeća kao stranac u vlastitom domu, a Jan se počinje uklapati u društvo. Ukratko, to je scenarij kratkometražnog filma 'Dobro došli doma' suscenarista i redatelja Filipa Jembriha. Radeći na tom filmu, rođeni Brežičanin hrvatskog podrijetla i sam je u složenom roditeljskom odnosu i novoj zemlji pronašao osjećaj doma. 

Ljudi rođeni uz granicu doživljavaju je drukčije i prelaze je malo slobodnije od drugih. Mišljenje je to Filipa Jembriha, hrvatskog redatelja koji je djetinjstvo proveo u Pojatnom kod Zaprešića, nakon čega se s majkom vraća u Brežice, mjesto svojega rođenja.

Filip Jembrih, redatelj, prisjeća se da je došao u prvu godinu osnovne škole, a nije govorio slovenski jezik, što mu je u početku bilo jako smiješno. No, polako se priviknuo, ističući da je lakše naučiti novi jezik dok si dijete. Naglašava da su ga jako dobro primili, što je cijeli proces učinilo brzim i laganim; da ga nisu tako toplo dočekali, vjerojatno bi mu bilo teže jer bi odmah osjetio otpor prema jeziku i kulturi. Ovako, prisjeća se, bilo je kao da su ga zagrlili i rekli: „Dođi, sve će biti u redu.”

Vizualna umjetnost zanimala ga je od najranijih dana, što ga je odvelo u Ljubljanu, najprije u srednju školu za dizajn i fotografiju, a zatim i na Akademiju. Danas je punopravni član slovenskog udruženja redatelja s nekoliko filmova i serija u svojemu opusu.

Filip Jembrih ističe da su u Sarajevu imali premijeru prve originalne slovenske igrane dječje serije nakon dvadeset godina, koja će biti prikazana na RTV-u, što smatra velikim uspjehom. Naglašava da su čak dobili i nagradu od djece, što mu je posebno važno jer radi za djecu, te ističe da je odlično ako se serija djeci sviđa.

Premijeru je nedavno imao i njegov kratkometražni film "Dobro došli doma", sniman u Hrvatskom zagorju, u kojem glume Goran Bogdan i Doris Šarić-Kukuljica.

- Sve više me zanimaju zašto smo takvi kakvi jesmo, što nas radi da ustanemo ujutro i da se nasmijemo, da se zaljubimo, da mrzimo ili da se volimo. Znači neke osobne priče, di ne trebaš imat ne znam kakav grozan rasplet, zaplet i problem, nego više istraživanje ljudskih osjećaja, kaže Jembrih.

Scenarij je nastao u suradnji s producenticom filma Evom Kučerom Šmon, kolegicom s Akademije, čija je majka također Hrvatica. - Mislim da se ona u Hrvatskoj na neki način osjeća kao doma i mislim da je to nekako ostalo i meni, kaže Jembrih te dodaje da, prema njegovom mišljenju, sve naše pretke nosimo u sebi, i ako ih ne poznajemo ili ne znamo odakle potječu, kroz život ih na neki način ipak otkrivamo.

Hrvatska sad već desetljećima nema filmski studio, a financiranje produkcije u Sloveniji je, kažu, gotovo na simboličnoj razini. Suradnja prema modelu kakav, primjerice, imaju skandinavske zemlje, čini se, neizbježna je.

- Mislim da je to vrlo važno, jer ne možemo stvarati europski film ako to ne radimo zajedno i ne surađujemo. Filmska umjetnost je vrlo skupa, stoga je nužno da radimo zajedno kao koprodukcija, i mislim da nam to ide vrlo dobro, kaže Jembrih.

A ono što bi svakako moglo biti bolje, situacija je s hrvatskom manjinom u Ljubljani, koja odnedavno nema svoj prostor za okupljanje. Jembrih priželjkuje da imaju neki prostor gdje bi mogli zajedno gledati utakmice, filmove ili imati predavanja. Možda bi došli neki hrvatski bendovi, redatelji, dodaje. Hrvati se, kaže, u Ljubljani često međusobno i ne poznaju jer, smatra, zbog blizine Hrvatske nemaju toliku potrebu za okupljanjem. Filipa ćemo u budućnosti svakako više viđati s ove strane granice. Hrvatska je, kaže, veće tržište, s većom filmskom proizvodnjom, a od zajedničke produkcije koristi imaju njegove obje domovine.