Korijeni zovu, ali ostanak ovisi o prilikama

Mladi ljudi ljudi vole dinamiku, puno putuju, odlaze, vraćaju se i traže prilike za budućnost. Hrvatska tako već godinama pokušava privući potomke svojih iseljenika. Treće i četvrte generacije Hrvata iz SAD-a, Južne Amerike i Europe u posljednje se vrijeme sve više zanimaju za život ovdje. No je li ta emotivna veza dovoljna? Ima li Hrvatska jasan institucionalni i gospodarski okvir da im ponudi sigurnost, posao i perspektivu?  

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, između 35 i 40 posto povratnika u Hrvatsku čine upravo mladi do 30. godine. Samo lani je više od 2600 mladih potomaka i njihovih partnera dobilo hrvatsko državljanstvo. Da se broj povećava, pokazuje i to da se na tečaj hrvatskog jezika na Croaticumu ove akademske godine upisalo rekordnih 300 polaznika. Masovnijem dolasku mladih može pridonijeti i Savjet mladih Hrvata izvan Republike Hrvatske, državno tijelo koje mladim Hrvatima koji žive u inozemstvu daje prostor za iznošenje stajališta, ali i problema vezanih za povratak. 

Dario Magdić, zamjenik državnog tajnika, kaže da je Savjet mladih osnovan s ciljem da vodi brigu o očuvanju identiteta mladih generacija diljem svijeta, promovira mogućnosti suradnje, potiče suradnju mladih diljem Hrvatske te da osnažuje mlade za povratak. Savjet mladih organizira se jednom godišnje u Republici Hrvatskoj i obuhvaća sve mlade izvan RH. Tu je 65 imenovanih članova od čega 35 iz BiH, 17 mladih iz 12 europskih država i 35 predstavnika hrvatskog iseljeništva u europskim i prekomorskim zemljama. Na sastancima s predstavnicima državnih institucija moći će iznijeti sve probleme u svojoj zajednici, od učenja jezika, pronalaženja smještaja, do nostrifikacije diplome.

Antonela Bajo Matuzović, voditeljica Službe za pravni položaj, kulturu, obrazovanje i gospodarstvo Hrvata u Bosni i Hercegovini u okviru Sektora za Hrvate u BiH, istaknula je da je u komunikaciji s mladima vidljivo kako je velik broj njih zainteresiran za povezivanje s domovinom. Naglasila je da to potvrđuje i njihov interes za učenje hrvatskoga jezika te sudjelovanje u programu Ljetna škola Domovina, putem kojega mladi iz cijeloga svijeta dolaze u Hrvatsku kako bi se upoznali sa svojim korijenima, iako su često već treća ili četvrta generacija Hrvata.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, broj hrvatskih državljana koji odlaze iz Hrvatske iz godine u godinu sve je manji. Ako se trendovi nastave, mogao bi se izjednačiti s brojem hrvatskih državljana koji se useljavaju.

Marin Strmota, izvanredni profesor i demograf, istaknuo je da se trenutačno najviše vraćaju ljudi koji su iz Hrvatske otišli nakon ulaska u Europska unija, odnosno u posljednjih desetak godina. Naglasio je kako upravo na taj posljednji val iseljavanja treba usmjeriti posebnu pozornost jer ti ljudi još možda nisu pustili korijene u inozemstvu te se na njih može računati. Dodao je da je drugačija situacija s Južnom Amerikom i trećim generacijama iseljenika. Prema njegovu mišljenju, ondje je potencijal za povratak najmanji jer su njihovi bake i djedovi davno otišli, no prisutna je snažna emotivna dimenzija povratka. Iako je pohvalno što se žele vratiti, riječ je o relativno malom broju ljudi.

Struka ističe da dolazak potomaka hrvatskih iseljenika mora postati sustavan ekonomski i gospodarski potencijal. Prema riječima Jagode Divić, direktorice Centra za kreativne industrije, obrazovanje i inovativno poduzetništvo HGK, povratak naših iseljenika još uvijek se gleda kao demografsko pitanje. Međutim, naglasila je da je riječ o temi od iznimne važnosti i za gospodarstvo, osobito zato što su povratnici osobe koje govore hrvatski jezik, što predstavlja izuzetno važan čimbenik u gospodarskom segmentu.

Strmota ističe da, ukoliko su povratnici visokoobrazovani, poduzetnici ili raspolažu kapitalom i širokim mrežama kontakata, mogu biti snažan pokretač razvoja, primjerice u Slavoniji ili Dalmaciji. Dodao je kako je njihov doprinos u demografskom smislu znatno manji, ali u gospodarskom i razvojnom kontekstu može biti vrlo značajan.

Zamašnjak povratka, ne samo mladih, mogao bi biti i gospodarski sajam na kojem će se u ožujku u Salzburgu predstaviti hrvatske tvrtke. Jagoda Divić ističe da su prilikom organizacije takvih događanja u drugim zemljama omogućili hrvatskim tvrtkama da se predstave, kao i iseljenicima da predstave sebe, kako bi se ostvario prvi kontakt. Naglasila je da je to jedan od načina na koji mogu pomoći, dok je drugi oblik potpore umrežavanje putem mreže HGK.

Dario Magdić, zamjenik državnog tajnika, rekao je da postoji mnogo modela i mogućnosti koji se kontinuirano unaprjeđuju i razvijaju. Dodao je da svaka mlada osoba može pronaći nešto za sebe dolaskom i povratkom u Hrvatska, bilo da je riječ o obrazovnim programima, studiranju, stipendijama ili smještaju u studentskim domovima. Istaknuo je da se radi na izgradnji sustava usluga koji će mladima biti privlačan te da postoje brojne prilike za mlade.

Vrijeme će pokazati hoće li te prilike pomoći mladima da se lakše integriraju i je li sve to dovoljno da ih se dugoročno zadrži.