Hrvatska joj je postala dom: Amerikanka otkriva čega se iseljenici najviše boje pri povratku

Hrvatsko državljanstvo, povratak ili preseljenje u Hrvatsku mnogima zvuče jednostavno - sve dok se ne susretnu s birokracijom, procedurama i pitanjem odakle uopće početi. Upravo zato hrvatsko će iseljeništvo uskoro moći dobiti konkretne odgovore na besplatnim radionicama o stjecanju hrvatskog državljanstva i preseljenju u Hrvatsku. Radionice će se održati u Los Angelesu, San Franciscu, Seattleu, Calgaryju i Dallasu, a organizira ih Sara Dyson, osnivačica platforme Expat in Croatia.

Dyson iz vlastitog iskustva zna koliko preseljenje u Hrvatsku može biti zahtjevno. U Hrvatsku se preselila 2012. godine, a tada, kako kaže, nije znala gotovo ništa o sustavu kroz koji je trebala proći. Danas upravo kroz svoju platformu pokušava ljudima koji razmišljaju o povratku ili doseljenju ponuditi informacije koje su njoj nedostajale.

Najveća prepreka nije birokracija, nego pitanje od čega živjeti

Na pitanje gdje ljudi najčešće zapnu prilikom preseljenja i prilagodbe u Hrvatskoj - bilo da je riječ o poslu, školovanju djece, zdravstvu, stanovanju, porezima ili administraciji, Sara kaže da su sve navedene stvari izazovi, ali jedan je ipak najveći.

- Najveći je izazov kako će se uzdržavati, kaže.

Upravo to, smatra, najviše odvraća iseljenike od povratka. Pitanje je hoće li moći raditi na daljinu ili će pokušati pronaći posao u Hrvatskoj, ali i hoće li imati manje mogućnosti ako ne govore hrvatski.

Posebno iseljenike iz Sjeverne Amerike zabrinjavaju niže plaće u Hrvatskoj. Često ne mogu zamisliti kako bi živjeli s hrvatskom plaćom jer na takav način života nisu navikli.

No Sara na to gleda drukčije.

- Nije važno koliko zarađujete, nego koliko vam ostane na kraju mjeseca i kakva vam je kvaliteta života, istaknula je. 

"Ne morate nužno pronaći posao i raditi za nekoga"

Sara iseljenike potiče i da na mogućnost života u Hrvatskoj gledaju iz drugog kuta. Ne moraju nužno tražiti posao kod poslodavca – mogu pokrenuti vlastiti posao i postati poduzetnici.

Mogu, kaže, nešto pokrenuti od nule i popuniti prazninu na tržištu, ali i otkupiti već uhodani posao.

Posebno ističe mogućnost preuzimanja poslova čiji vlasnici odlaze u mirovinu.

- Možete otkupiti posao, a vlasnik će biti nagrađen za cjeloživotni rad, kaže.

A na pitanje mogu li ljudi u Hrvatskoj imati dobar i ugodan život, njezin je odgovor jasan . kažem im da vjerujem da mogu.

U Hrvatsku je stigla bez gotovo ikakvih informacija

Sara Dyson vlastito je preseljenje u Hrvatsku prošla 2012. godine. Kaže da bi danas mnoge stvari napravila drukčije, a prije svega voljela bi da je ranije doznala za Hrvatsku.

Za Hrvatsku je, kaže, doznala tek 2011. godine.

- Kad sam stigla, ne znam ništa, prisjeća se.

Danas je situacija potpuno drukčija, no tada se nije mogla pripremiti za ono što je čeka. Morala se osloniti na pomoć Hrvata koji su joj pomogli snaći se u sustavu.

Žena koja joj je pomogla pronaći prvi stan u Splitu odvela ju je u Poreznu upravu kako bi dobila OIB.

- Pitala sam se: Što je to OIB?, rekla je. 

Nakon toga odvela ju je i u MUP kako bi podnijela zahtjev za boravak. Sara kaže da tada nije znala što može očekivati.

- U to vrijeme nije bilo informacija za ljude poput mene, dodala je. 

Zato je, kaže, jednostavno išla korak po korak i radila ono što su od nje tražili.

"Hrvati su me lijepo prihvatili"

U svemu joj je, kaže, posebno pomogla činjenica da su je Hrvati lijepo prihvatili.

- Hrvati su me lijepo prihvatili i puno pomogli, zbog čega mi je sve bilo lakše, naglasila je. 

Znala je da će sustav biti drukčiji, ali upravo je i to, kaže, bio dio smisla preseljenja. Iz te potrebe za informacijama nastao je blog, a potom i platforma Expat in Croatia.

Besplatne radionice o državljanstvu i preseljenju

Upravo kroz platformu Sara sada organizira turneju namijenjenu potencijalnim povratnicima i useljenicima.

Radionice su besplatne, a održavaju se u Los Angelesu, San Franciscu, Seattleu, Calgaryju i Dallasu. Radionica počinje prezentacijom u trajanju od 90 minuta, nakon čega slijedi 30 minuta pitanja i odgovora sa Sarom i hrvatskim odvjetnikom koji joj se pridružuje.

Razgovarat će se o tome kako i zašto tražiti hrvatsko državljanstvo, ali i o temama koje su važne za život u Hrvatskoj – oporezivanju, zdravstvenoj skrbi, vojnom roku i zapošljavanju.

Iako se turneja naziva "turnejom o državljanstvu", velik dio razgovora odnosi se i na preseljenje jer sve više iseljenika razmišlja o životu u Hrvatskoj.

Čak 84 posto sudionika razmišljalo je o preseljenju

Sara je prošle godine organizirala prvu turneju o državljanstvu, tijekom koje je posjetila šire područje Toronta, Pittsburgh, Cleveland i Chicago. Prijavilo se 530 sudionika.

Sudionike su pitali razmišljaju li o preseljenju u Hrvatsku, a čak 84 posto njih odgovorilo je da razmišlja o tome. Za Saru je to golemi broj. No zainteresiranost sama po sebi ne znači da su ljudi spremni napraviti taj korak.

Problem je, kaže, u nedostatku informacija.

Mnogi nisu znali da mogu živjeti u Hrvatskoj prije nego što dobiju državljanstvo, da postoje porezne olakšice, novčana pomoć za pokretanje posla ili stipendije za učenje hrvatskog jezika.

- Naš je cilj dati im sve potrebne informacije na jednome mjestu i odgovoriti na sva pitanja kako bi mogli poduzeti konkretne korake, poručila je. 

Kako se prijaviti na radionice?

Za radionice je potrebna prethodna registracija.

Obrazac za prijavu, prema Sarinim riječima, može se pronaći na stranici expatincroatia.com, gdje se zainteresirani mogu prijaviti za radionice u gradovima obuhvaćenima turnejom.

Sara još čeka hrvatsko državljanstvo

Iako već godinama živi u Hrvatskoj, Sara još uvijek čeka na hrvatsko državljanstvo.

Njezina je situacija, objašnjava, specifična. Nije Hrvatica i ne može podnijeti zahtjev na temelju podrijetla. Mogla bi podnijeti zahtjev na temelju boravka, budući da već dugi niz godina živi u Hrvatskoj, ali to za nju nije bila opcija jer bi je Hrvatska u tom slučaju prisilila da se odrekne američkog državljanstva.

- Nisam na to spremna, naglasila je. 

Kako kaže, to je iznimno skup postupak, a odricanje od američkog državljanstva značilo bi i mogućnost da jednoga dana ne bi mogla posjetiti obitelj, što ne želi. Zato joj je preostala još jedna mogućnost – zahtjev na temelju posebnog interesa. No u tom slučaju mora dokazati da je u interesu Hrvatske da joj dodijeli državljanstvo, odnosno da pridonosi zemlji.

Zahtjev je podnijela u srpnju 2022. godine. Uz zahtjev je priložila dokumentaciju na 147 stranica, a potom je predala još dva podneska o svemu što je učinila.

"Netko će odlučiti trebam li dobiti državljanstvo"

Najveći je problem, kaže, to što je za ovaj postupak predviđena diskrecijska ocjena.

- Netko će odlučiti trebam li dobiti državljanstvo ili ne trebam, kazala je. 

Za njezin je zahtjev potrebno pozitivno mišljenje ministarstva, a ne MUP-a, koje bi ga podržalo. Sara postupak opisuje kao vrlo neuobičajen i prilično nejasan. Dobiti podršku određenog ministarstva, kaže, nije nimalo lako. Osim toga, tijekom posljednje četiri godine bilo je i određenih poteškoća na tom putu. Unatoč svemu, Sara se nada pozitivnom ishodu.

- Bila bi mi najveća čast u životu postati hrvatska državljanka. Stoga se nadam da je pozitivno mišljenje na pomolu, dodala je. 

"Hrvatska je moj dom"

Sara je u Hrvatsku došla iz Teksasa, a na pitanje što je presudilo da ostane, odgovor prvenstveno povezuje sa zajednicom.

- Za to je od samog početka zaslužna zajednica, istaknula je. 

Hrvati su joj, kaže, pokazali dobrotu, velikodušnost i ljubav prema životu. To joj je bilo nešto novo jer je tijekom odrastanja bila naviknuta na drukčije međuljudske odnose.

Kako kaže, odnosi su često bili interesne prirode – nešto biste učinili kako biste zauzvrat dobili nešto drugo.

- Život se, dodaje, vrtio oko posla, a ljudi se nisu toliko družili jer su bili previše iscrpljeni.

Hrvatska joj je pokazala da postoji drukčiji način života koji joj je imao mnogo više smisla.

- Nemam korijene ovdje. Ali Hrvatska je moj dom, poručila je. 

I nada se, kaže, da će tako biti do kraja života.