Festival Zagorje Domovini

Međunarodna pjesničko-likovna večer "Himna riječi" održana je u subotu u dvorcu Mihanović u Tuheljskim Toplicama. Turistička zajednica Biser Zagorja, Kulturni centar Klanjec i Krapinsko-zagorski ogranak Društva hrvatskih književnika pripremili su pregršt kulturno-umjetničkih i eko-etno događanja u prigodi obilježavanja 230 godina od rođenja autora stihova hrvatske himne Antuna Mihanovića čiji spomenik krasi prostor ispred dvorca.

U tijeku jutra u klanjičkom Spomen-parku znamenitih Klanjičana pjesmom se odala počast bogatoj biografiji hrvatskog velikana, pisca i političara. Mihanoviću u čast glazbeni program izvela su dvojica Hrvata koji žive u Beču i nastupaju kao Dubrovački kavaljeri – tenor i gitarist Josip Čenić i bas i mandolinist Matko Dišipulo. Potom je u Gradskoj knjižnici održana panel rasprava o položaju književnosti u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji s naglaskom na poeziju i prevoditeljstvo. Događanje je moderirao priznati književnik Hrvoje Kovačević, a sudjelovali su naši pjesnici koji su u ovoj obljetničkoj godini došli u Zagorje i pridružili se domaćim kolegama.

Večernji dio programa pripremljen je u dvorcu u Tuheljskim Toplicama, na festivalu "Zagorje domovini" bili su izloženi recentni likovni radovi Stjepana Đukića Pište, eminentnog slikara koji je živio i radio u Australiji, a za naš program istaknuo je važnost suradnje s hrvatskim piscima izvan domovine jer je i sam bio iseljenik i brat mu živi u Kanadi, tako da su potrebne i nužne veze s našim manjinama u inozemstvu i s Hrvatima u novijem iseljeničkom valu.

Voditeljica programa, istaknuta pjesnikinja Vlasta Novosel podsjetila je na početku da je festival "Zagorje Domovini" međunarodna pjesnička, likovna i glazbena večer pod naslovom "Himna riječi" posvećena Mihanoviću kao autoru stihova nacionalne himne, da je pjesma objavljena godine 1835. prvotno kao "Horvatska domovina", te da danas ponosno pjevamo četiri od četrnaest strofa znamenite pjesme koja je postala službena himna samostalne Hrvatske kao "Lijepa naša domovino" ili skraćeno "Lijepa naša".

U programu koji se preplitao s glazbenim dijelom u kojem su nastupili Jurica Vugrek, Srećko Blažićko i Dubrovački kavaljeri, svoje stihove na kajkavskome i književnom hrvatskom jeziku govorili su domaći pjesnici redovni članovi Društva hrvatskih književnika: Ivica Glogoški, Ladislav Prežigalo i pjesmu Vere Grgac pročitala je Snježana Ricijaš, te članovi Krapinsko-zagorskog ogranka DHK-a Srečko Blažićko, Vlasta Novosel, Dragica Rainholz, Darko Raškaj i Đurđica Srebačić.

Predsjednica Društva hrvatskih književnika dr. Hrvojka Mihanović Salopek istaknula je važnost sudjelovanja Hrvata izvan domovine na pjesničkim susretima u Hrvatskoj jer su članovi tog strukovnog udruženja i naši književnici i pjesnici koji žive izvan granice.

Pohvalila je umjetničko stvaranje na kajkavskome jeziku, te i sama kao zagrebačka kajkavka pročitala jednu pjesmu na agramerskom kajkavskom, što je popraćeno srdačnim pljeskom i simpatijama.

"Brošurom Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku", nastaloj prema raspravi Ogled o potrebi pisanja na vlastitom jeziku talijanskoga književnika F. Algarottija, Mihanović je dva desetljeća prije Ljudevita Gaja najavio hrvatske preporodne težnje, podsjetio je predsjednik Krapinsko-zagorskog ogranka DHK-a Božidar Brezinščak Bagola i istaknuo da mu velike zasluge idu za stihove Horvatske domovine tiskane u Danici 1835.

Od sudionika iz Slovenije, svoje stihove čitao je Boris A. Novak, pjesnik, dramatičar, prevoditelj i esejist, redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani koji je objavio pjesničke zbirke za odrasle i nekoliko pjesničkih zbirki za djecu i mladež, napisao nekoliko lutkarskih igrokaza i radio-igara, te nekoliko dramskih tekstova koji su prevedeni na nekoliko jezika.

Na međunarodni pjesničko-likovni festival došli su i Hrvati iz Austrije: Robert Hajszan, Mijo Mišo Bijuklić i Josip Čenić. 

Hajszan je panonski gradišćanski Hrvat rođen u Pinkovcu u južnom Gradišću. 

Cijeli radni vijek bio je učitelj, te na kraju profesor na Pedagoškoj akademiji u Željeznom. Poznat je kao osnivač kulturne zadruge „Panonski institut“ . 

Dosad je objavio dvadesetak publikacija, a u najnovije vrijeme izdaje u Njemačkoj gdje su mu izašle tri knjige s povijesnim sadržajem: „Katarina i Ivan“, „Hrvatska dijaspora u Gradišću“ te 2026. „Osmanlije u Panoniji“. Publika je poslušala njegove stihove „Ne želim biti svjedok“.

Mijo Mišo Bijuklić je pozdravio prisutne uz riječi da je naslov festival Zagorje Domovini, a da bi i on dodao da su tu i Hrvati izvan domovine za domovinu, pročitao je pjesme koje naravno pjevaju o Hrvatskoj, posebno se diveći Velebitu i vodama kojima je opsjednut. 

Kao rođeni Slavonac ni u Austriji ne zaboravlja našu glazbu, svira bisernicu, brač, mandolinu, harmoniku i gitaru, ponekad i sklada, a na poetskoj večeri je i zasvirao uz Dubrovačke kavaljere u kojima svira i pjeva Josip Čenić, autor pjesme „Jedna je Hrvatska”, jedne od najdražih i najizvođenijih domovinskih pjesama u domovini i iseljeništvu. Izvrsno je interpretirao svoje, ali i stihove Majke Anđelke koja je zbog ljubavi prema Hrvatskoj bila pet godina u zatvoru.