35 godina umjetne oplodnje u Hrvatskoj

Prva umjetna oplodnja u Hrvatskoj obavljena je 1983. godine u Petrovoj bolnici u Zagrebu, pet godina nakon prve u svijetu. Do danas je rođeno 6 milijuna djece izvantjelesnom oplodnjom, od čega u Hrvatskoj oko 30.000.

Prof. dr. sc. Velimir Šimunić, specijalist ginekologije i opstetricije te subspecijalist humane reprodukcije, gostovao je u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska"  te govorio o problematici umjetne oplodnje, ali i o novom Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji. 

- Ta tema nikako ne smije biti povod za politička prepucavanja jer se radi o plemenitoj i humanoj metodi kojom se liječi neplodnost koju je kao bolest definirala i Svjetska zdravstvena organizacija. Danas je umjetna oplodnja rutina u liječenju, iako o njoj vrlo rado govore i izvan stručnih krugova - rekao je prof. Šimunić.

U Hrvatskoj se na godinu provede oko 6 i pol tisuća postupaka, a prošle se godine zahvaljujući medicinski potpomognutoj oplodnji rodilo 1100 do 1200 djece, s čime je struka zadovoljna, premda bi se moglo i više, smatra prof. Šimunić. Na tome području Hrvatska nimalo ne zaostaje za svjetskim standardima.  

Šimunić se osvrnuo i na postojeći Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji koji smatra dobrim i koji, kako smatra, ne bi trebalo puno mijenjati nego samo dopuniti činjenicama i terminologijom koje nalažu europske direktive te u njega uvrstiti i nove tehnologije kojima se danas liječi neplodnost.

Prema tom zakonu, kod nas par kao u rijetko kojoj zemlji, može birati na temelju razgovora sa stručnjakom kojim smjerom će krenuti njihov postupak. Ograničavanje oplodnje jajnih stanica izaziva nezadovoljstvo, iako je broj s tri povećan na 12. - Kada se govori o brojčanom ograničenju, na umu treba imati i dobrobit pacijentice - istaknuo je prof. Šimunić. S tog je aspekta dobro spriječiti hiperstimulaciju jajnih stanica jer je, osim uspješnosti, važna i sigurnost i zdravlje pacijentice pa je, smatra prof. Šimunić, bolje povećati kvalitetu postupka nego broj oplodnji. 

Iako je zakonom regulirano, u Hrvatskoj ne postoje banke sjemena i jajašaca, što je velik nedostatak, jer su tako pacijenti prisiljeni odlaziti na skupo liječenje u inozemstvo. Jedan od razloga je, smatra prof. Šimunić, i taj što smo odabrali neanonimnost darovatelja pa mnogi koji bi i htjeli biti donori odustaju. Rješenje bi moglo biti uvoz sjemena i jajnih stanica te liberalizacija pravila darivanja. 

Umjetna odnosno izvantjelesna oplodnja, posljednji je korak u liječenju neplodnosti kojom se mnogim parovima mijenja život na bolje, zaključio je prof. Šimunić.