Glas Hrvatske

13:59 / 21.02.2021.

Autor: Slavica Štefić

Šaran: Na stolu od davnina

-

-

Foto: - / -

Šaranovi su vitamini, minerali i kalorije umotani u ukusnu proteinsku ambalažu s dodatkom natrija, kalcija, željeza, cinka, molibdena, selenija, dakle svih elementa koje u malim, ali važnim količinama, treba naše tijelo. A onda se, uz malo kuharskog umijeća i volje, sve te vrednote spoje u divno jelo kojemu nećete odoljeti…

Sigurno vas je netko jednom zapitao koju ribu više volite u tanjuru, slatkovodnu ili morsku… Ne znam što ste na to odgovorili, i koliko to pitanje zapravo ima smisla, jer bi to prema staroj narodnoj izreci značilo  "da miješamo kruške i jabuke". Doista, točan odgovor bi trebao glasiti  - najviše volim škarpinu ili smuđa; oradu ili pastrvu – to bi bilo primjerenije. A, u kakvoj vodi ta divna stvorenja plivaju, to je njihova "privatna stvar".

U ne tako davno doba, kad su transportne veze bile bitno lošije nego danas, bilo je ludo i pomisliti da bi netko u Slavoniji, recimo, pržio skuše na gradele ili da bi netko na otoku Hvaru pripremao smuđa na mlinarski način za svoje goste. Slatkovodne ribe jeli su stanovnici riječnih dolina, a morske stanovnici priobalja i otoka. I tako od pamtivijeka. No, u današnje vrijeme, kad nam na tržnice dolaze patagonijske lignje i norveški bakalar, moguće su i maloprije spomenute kulinarske bravure sa slatkovodnim i morskim ribama.

Eto, za današnji CRO gastro kutak izabrah jednog slavnog i nadaleko cijenjenog - šarana. Ima ih, nećete vjerovati, više od dvije tisuće vrsta, to je najraširenija porodica slatkovodnih riba. Mogu narasti i do više desetaka kilograma, no najbolji su oni dvogodišnji, od kilogram ili dva, a takvi primjerci najčešće se uzgajaju u ribnjacima, još od antičkog doba. Nakon sloma Rimskog carstva, uzgojem šarana bavili su se prvo redovnici između 13. i 16. stoljeća, a tijekom sljedećih nekoliko stoljeća to se proširilo u gotovo sve dijelove svijeta, i ta je slatkovodna riba postala važna namirnica. Bogata je kalijem i fosforom, vitaminima A, E i B skupine, a znakovita je i njezina energetska vrijednost – 100 g ima 531 kJ (127 kcal).

Kažu da se o ukusima ne raspravlja, ali vitamini, minerali i kalorije šarana, umotani u ukusnu proteinsku ambalažu od vrijednih aminokiselina s dodatkom natrija, kalcija, željeza, cinka, molibdena, selenija, dakle svih elementa koje u malim, ali važnim količinama, treba unijeti u organizam. I sve to ostalo bi svijetu nepoznato da nije kuharskoga umijeća pripremanja šarana u divno jelo kojemu nećete odoljeti.
Cijelog šarana možete pripremati na plavo ili peći. Zanimljivo je da stare hrvatske kuharice poput - "Hrvatska kuharica ili pouka kako se gotove svakakva jela"; iz 1876. godine, tiskane u Štampariji Ljudevita Gaja, imaju raznovrsne recepte riječnih riba, čak i više nego morskih. Odreske i filete šarana možete kuhati, pirjati, peći na roštilju ili rašljama, pohati i pržiti. Jedno od najpoznatijih jela sa šaranom je fiš-paprikaš, a najbolje ga pripremaju naši Slavonci i Baranjci. No, o fišu nekom drugom prilikom.
Danas pripremamo šarana na najjednostavniji i najuvriježeniji način, a to je panirani ili pohani šaran, uz salatu od krumpira. Cijeli sjeverozapadni dio Hrvatske radi to tradicionalno  jelo upravo ovako kako to mi činimo, uz neka mala odstupanja. Neki za paniranje koriste kukuruzno brašno ili kukuruznu krupicu, a u Baranji često se za ovakvu pripravu koristi oštro brašno pomiješano s mljevenom crvenom paprikom.

Jednostavno i preukusno! Probajte!

Postupak i recept:

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!