Plažni snobovi

0 1081

Cody_balcony

Svojedobno sam mislio da su plaže u Splitu najljepše od svih koje sam ikad vidio, osobito Kašjuni. Idealnim su mi se doimali čak i Žnjan i Ovčice (iako, uvijek sam smatrao da su Bačvice malo precijenjene). Plaže i more bili su iznad svega što sam vidio drugdje: spokoj, čistoća i dostupnost, bez pretjerane urbanizacije. No zapazio sam da lokalni stanovnici nisu baš toliko impresionirani.

Prije rođenja naše kćeri, mojoj supruzi kao da nije bilo po volji ići na plažu, osim ako plaža nije bila južno od Omiša ili na nekom otoku. Splitske plaže jednostavno nisu bile vrijedne njezinog izlaska iz kuće. Tada sam mislio da je to čisti snobizam. Recimo, kao kad netko iz ekipe želi piti samo vrhunsko vino iako se svi drugi odlično zabavljaju uz ono prosječno… ne, vrhunsko ili ništa.

Uočavanje razlike

Onda sam otišao na neke izvanredne plaže, poput onih u Brelima, Baškoj Vodi i Makarskoj (u predsezoni) i također postao znalac po tom pitanju. Ovog tjedna, kad su moj rođak i njegova cura po prvi put posjetili Hrvatsku, snob u meni konačno je stigao na red. Plivali smo u moru na plaži koja nije baš na Žnjanu, ali je dovoljno blizu da je tako zovemo. Po svim standardima, to je lijepa plaža. Ipak, nisam mogao odoljeti zovu snobizma i ne dati im do znanja da sam se izvještio u tako rafiniranim stvarima u životu kao što su plaže čudnih naziva.

‘Znate, ovo se inače smatra bezveznom plažom’, rekao sam. U tom trenutku nisam bio svjestan činjenice da sam ih time zapravo informirao da su prevalili tisuće kilometara kako bi ih ja odveo na ‘bezveznu’ plažu. Istina, to i nije bilo tako važno jer ni oni, kao ni ja onomad, nisu shvaćali kako bi to mogla biti bezvezna plaža. Ipak, proradila mi je savjest i morao sam dodati: ‘Hm… sutra… idemo na bolju plažu’. Stvar spašena! Osim što sam odmah potom uvidio da će južno od Splita temperature narasti do 40 stupnjeva. Zamislio sam puzajuće, kilometarske karavane vozila, zagušene kafiće i prenapučene plaže.

Na otoke

Tada me strefila inspiracija! Pođimo na otok! Moja žena pomislila je da sam ciljao na Supetar na Braču i to glatko odbila. Ali onda sam nabacio nešto neočekivano: Šolta! I tako smo idućeg dana, nakon jednostavnih sat vremena vožnje trajektom, stigli na Šoltu. Čak ni ja, sa svim svojim snobovskim pretenzijama, nisam mogao vjerovati koliko je bistro tamošnje more, pa čak i uz samo brodsko pristanište.

Osamljeni i izolirani

Boravak na otoku jedinstven je sam po sebi, iako se ne čini da bi nužno trebalo biti tako. Naposljetku, to baš i nije bila neka avantura, na svega sat vremena udaljenosti od Splita. Međutim, to što smo se zemljopisno odvojili od kopna pomoglo nam je da se i psihički isključimo. Dok smo bili na otoku, manje smo vremena potrošili na pregledavanje društvenih mreža i više se usredotočili na sadašnjicu. Stres uzrokovan curenjem vremena ispran je dok smo plivali u moru. Na kopnu postoji osjećaj da je ostatak svijeta uvijek nekako prikačen za vas i da ga morate tegliti. Na otoku, sve to čini se puno udaljenijim od obale na suprotnoj strani. Nekoliko sati tog vrelog poslijepodneva, čitav svijet doimao se beskrajno dalekim.

NO COMMENTS