Jajčani danas žive svoj na svom

Kada govorimo o Jajcu, stradanjima ovoga grada, njegovu oslobađanju, ali i razvitku, jedan od nezaobilaznih sugovornika svakako je Ivo Šimunović, bivši pripadnik jajačke brigade Hrvoje Vukčić Hrvatinić HVO-a, predsjedatelj općinskoga vijeća vijeća Jajce i član predsjedništva udruge "13. rujna".

---

Gospodine Šimunoviću, sutrašnji dan bit će ispunjen posebnim emocijama i sjećanjima na sve ono što se događalo prije točno 32 godine.

- Lijepi pozdrav svim Vašim čitateljima, slušateljima i gledateljima iz kraljevskoga grada Jajca!

Te 1995. godine bili ste blizu svojega Jajca. Tako blizu a tako daleko, jer niste mogli doći u njega. Kako ste se osjećali u ono predvečerje kada ste s pripadnicima hrvatskih snaga, Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane, ušli u svoje Jajce.

- Sjećanja proizvode emocije i vraćaju u to vrijeme, ali i pitanje je zašto smo mi uopće bili izvan Jajca. 1992. godine smo bili šest mjeseci u okruženju od nadmoćnijeg, brojnijeg i jačeg neprijatelja i braneći se u okruženju odolijevali svim tim napadima do 30. listopada i podnijeli veliku žrtvu, veliki broj poginulih, ranjenih i nakon te borbe bili smo prisiljeni poći svi iz Jajca put Travnika u beznađe, u bespuće, u raznorazne daljnje neizvjesnosti, koje su trajale tri godine. Svi smo u tom vremenu sanjali Jajce, željeli se vratiti. Pripadnici jajačke brigade Hrvoje Vukčić Hrvatinić i Jajčani koji su ostali u postrojbama HVO-a, Specijalnoj policiji ili Hrvatskoj vojsci, svi su očekivali, priželjkivali, davali svoj doprinos i čekali taj dan kada će se dogoditi oslobađanje Jajca. 

Naime, u rujnu 1995. godine smo dočekali operaciju "Maestral" - združenu vojno-redarstvenu operaciju koja je organizirana i započela 08. rujna. U tom vremenu od prostora Glamoča i Kupresa u svih tih nekoliko dana, u prvih dva dana naše su snage prebacile plan, pa je 10. rujna došlo do "Maestrala 2", proširenja operacije i tako da smo na tom putu od Glamoča i Kupresa pred Jajcem hodili u borbi koja je bila pred nama. Bogu hvala ni jedan Jajčanin u akciji Maestral nije poginuo  u borbi, ali naravno da smo zahvalni onima koji su stradali. Odajemo počast za žrtvu koju su podnijeli, a treba imati u vidu da je 74 pripadnika hrvatskih snaga poginulo u operaciji "Maestral". Mi smo kao jajačka postrojba sudjelovali u tome, pa, evo, kad se i Vi prisjećate kao sudionik tog vremena znate kako je to bilo. Vi ste to već opisivali na svoj način za medije za koje ste radili, a evo, hvala da ste i danas u prilici, a evo i meni ste dali priliku da podsjetim one koji nisu informirani o tome, posebno mlađim naraštajima. Nakon 30 godina sve te događaje i emocije  i dalje su prisutne.

Stara narodna poslovica kaže da bez muke nema uskrsnuća. Jajce je imalo mnogo problema i nakon oslobađanja. Nakon što su Hrvatske snage osvojile Mlinište, Vitorog i stekli uvjete i za otići dalje, ali je Jajce ostalo tamo gdje je. Što smatrate je li bila greška što Hrvatske snage nisu išle dalje ili je sve ovako i trebalo biti?

- Mi smo mali obični ljudi ili u ulogama koje smo tad imali za predviđeno, Bogu smo zahvalni da smo preživjeli jer smo mogli sto puta poginuti i biti na nekom od spomenika. Ja to danas gledam tako da je to sve Božje davanje, da je to sve tako moralo biti i možemo biti Bogu zahvalni  i ponosni što smo pobjednici u Domovinskom ratu što smo izvojevali pobjedu, što smo evo, vratili se u Jajce i oživljavali ga onako kako je bilo moguće. Je li moglo biti bolje, vjerujem da je.  Je li moglo biti gore. Borili smo se da bude bolje. I danas se borimo da nam bude bolje, ali razne okolnosti ograničavaju. Vjerujem u dobre ljude u pomoć dobrih ljudi, u sudjelovanje kako nas Jajčana i naše energije tako i onih koji nam mogu pomoći sa viših razina  u Bosni i Hercegovini, ali i u Republici Hrvatskoj. I svima smo zahvalni.

Kako je danas živjeti u kraljevskom Jajcu?

- Jajce se ne može promatrati kao izolirani primjer, imajući u vidu da u cijeloj Bosni i Hercegovini, a u dobroj mjeri i u Hrvatskoj, mi smo nakon oslobađanja imali jednu euforiju povratka. U 1995. godini se vratilo skoro 10.000  Hrvata u Jajce. Broj se povećavao negdje do 2000. godine. Međutim, nakon 2000. godine i svih tih događanja koja su bila kako u RH tako i u BiH raznih discipliniranja koje je provodila međunarodna zajednica, sankcioniranja dužnosnika, dovođenja alijanse na vlast, poslije platforme, dobar broj Jajčana je također potražio svoje mjesto za život kako u RH tako i u Austriji i Njemačkoj, tako da je značajan broj iselio i sad se nalazi negdje u dijaspori. 

Međutim, mi u Jajcu sad imamo pozitivan trend povratka mladih. Ja vjerujem da će se on nastaviti, da će on  biti još i brojniji. Ova situacija kakva jeste u Europi  nakon agresije Rusije na Ukrajinu i širenja tog sukoba, mi primjećujemo i osjećamo da mladi ljudi ne osjećaju tu sigurnost koju su imali u Austriji i Njemačkoj ili u Švedskoj i da sve više biraju mjesto života u rodnom kraju i povratak. Jajce ima budućnost, ima gospodarstvo koje se može i dalje razvijati u narednom periodu. Ovdje ima života kroz raznorazna vremena prošlosti, ovdje se bolje osjećamo  i vjerujem da ćemo i u budućnosti biti značajno  jači i uspješniji  u svemu.

Gospodine Šimunoviću, hvala za izdvojeno vrijeme i iskrene čestitke  za sutrašnju objetnicu.

- Hvala Vama na prilici. Čestitam svim Jajčanima 30. obljetnicu akcije "Maestral" i oslobođenje njihova našega grada.