“Divin dan” na Vran planini i ove godine okupio tisuće vjernika

Mjesto Kedžara na Vran planini posebno je mjesto prije svega za Ramljake potom Hercegovinu te dobar dio Dalmacije i Središnje Bosne. Mjesto je to koje prve nedjelje iza blagdana Petrova (29. lipnja) pohode tisuće vjernika sa svojim različitim zavjetima kako bi se molili kod groba Dive Grabovčeve. Ta pobožnost traje, može se reći, stoljećima. Tako je bilo i ove godine kada su Kedžaru pohodile tisuće vjernika. 

Program proslave započeo je u subotu, 4. srpnja, misom uočnicom.

Središnje misno slavlje 5. srpnja u 11 sati predvodio je fra Mario Knezović, gvardijan Samostana svetih Petra i Pavla u Mostaru uz sumisništvo župnika i svećenika iz Ramskog dekanata te drugih svećenika koji su pristigli na ovo mjesto sa svojim vjernicima.

Tijekom propovijedi fra Mario je između ostalog kazao:

- Kad uzmemo starozavjetnu knjigu mudrosti, u njoj ćemo pronaći jedan vrlo važan upit koji glasi "Tko će naći ženu vrsnu?". Jer ta žena vrsna, kaže, više vrijedi od svog biserja i svega zlata. Nema, kaže, cijene duši dobro odgojenoj. Taj upit o ženi vrsnoj danas ovdje dobiva odgovor. Pronašli smo i došli smo kod djevojke i žene vrsne Dive Grabovčeve. Našli smo biser jer je ona uistinu svojim svjedočanstvom izbistrila u sebi jasno što je Božje, što je sveto, a što je grešno i što je od zloga. Našli smo ženu vrsnu ovdje između Vran planine i Čvrsnice, gdje su vuci, vile i hajduci, ali i brojna srca čobana i čobanica i onih koji su duvan nosali, Boga molili, obitelj časno prehranjivali. Našli smo ženu vrsnu koja je nalik onome što slavimo u Bezgrešnoj Djevici Mariji, neokaljana djevica Bogu po svemu predana. Zato što prvo trebamo reći braćo i sestre jest hvala. Hvala ti Dive što ti se možemo diviti.

Primjetno je kako svake godine Divi hodočasti sve više vjernika. Posebno je bilo vidjeti obitelji s djecom i mlade kako se mole kod Divina groba. Roditelji dolaze čak s dječjim kolicima tako da je jedna majka dovela svoju tromjesečnu djevojčicu.

Tko je bila Diva Grabovčeva

Fra Ljubo Lucić, ramski fratar, u svojoj knjizi „Rama kroz stoljeća“ o Divi Grabovčevoj je zapisao: Na obroncima Vran planine prema Doljanima nalazi se Kedžara i Divin grob. Može li se dovesti u vezu turska riječ “kedža” – djevojka i starinska riječ “diva”, teško je reći ali čovjek je sklon ovo prihvatiti jer narodna predaja tvrdi da je ondje pokopana mučenica Diva Grabovčeva. Arheolog i književnik Ćiro Truhelka ispitivao je početkom stoljeća lokalitet i pronašao je da je ondje pokopana djevojka od svojih 16 do 17 godina, čija je lubanja pravilna iz čega arheolog zaključuje da je bila lijepa. Sljedeći narodnu tradiciju i svoje nalaze, Truhelka je napisao pripovijetku pod naslovom “Djevojački grob”, izdanu u Zagrebu bez godine izdanja. Mijo Zane izdao je knjižicu u RamaBŠćitu 1989., s kratkim predgovorom i s nekoliko podataka iz povijesti Rame.

 Pripovijetka o Divi oživljava tragičnu sudbinu lijepe ramske kršćanske djevojke Dive iz Brajinova Doca, jednog od zaseoka Zahuma. U djevojku se sredinom prošlog stoljeća zagledao Tahirbeg iz Vukovska i tražio ju je za ženu. Roditelji su poslali djevojku u Vran planinu među čobane, da je tako oslobode napasnika, ali ju je on našao, pokušao silovati i kad se ona branila usmrtio je. Djevojka je pokopana na mjestu pogibije, a grob joj je obilježen drvenim križem. Kasnije je podignut kameni zid oko groba, grobljanska kapelica i zid oko groblja. Ćiro Truhelka tvrdi da mu je detalje o djevojci i njezinoj pogibiji ispričao Arslanaga Zukić, prijatelj i kum obitelji Grabovaca, te osvetnik za njezinu smrt koji je ubio Tahirbega. Spominje i fra Jerku Vladića koji je inače bio nesklon pučkom štovanju nekanonizirane svetice. Ni autoritet fra Jerke Vladića nije uspio zaustaviti mnoštvo djevojaka i mladeži što se često skupljaju na Divinom grobu, a posebno na prvu nedjelju iza Petrova, kad se ondje služi svečana euharistija, koja iz godine u godinu biva sve više posjećena.

Koliko je pouzdano pisanje dr. Ćire Truhelke? On se oslanjao na tradiciju koja je u Rami živa i koja se prepričava i danas. Bez obzira koliko ova pripovijest odgovara povijesnoj istini, ona odgovara psihološko-sociološko-povijesnoj istini ovoga puka, posebno djevojaka. Stoljećima su roditelji odgajali djecu, učeći ih da im je jedini ponos njihova vjera i poštenje, i to im nitko ne može oteti. Za tu vjeru i čast ovaj je narod žrtvovao život koji je i onako često bio jadan i tegoban. Bilo je u ramskoj povijesti mnogo “Tahirbega” nasilnika koji su nosili različita imena i oznake i njihov se zulum znatno odrazio na duši ramskog čovjeka.

Zoran Stojanović