Ekskluzivan intervju s novom austrijskom veleposlanicom u Hrvatskoj

U ovotjednoj Globalnoj Hrvatskoj, koju prikazujemo u četvrtak, 2. listopada u 17.55 na HRT2, donosimo ekskluzivan intervju s novom austrijskom veleposlanicom u Hrvatskoj Nj. E. Yvonne Tončić-Sorinj, s kojom je razgovarala naša Antunela Rajič.

Nova veleposlanica Republike Austrije u Hrvatskoj, kći bivšeg austrijskog ministra vanjskih poslova Luje Tončića-Sorinja rođena je u Salzburgu. Diplomatsku je karijeru gradila u Austriji i Belgiji, pridonoseći jačanju bilateralnih odnosa Hrvatske i Austrije. Vodila je pregovore u ime Austrije o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji i bila zadužena za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

Vaša Ekscelencijo, dobro nam došli u Hrvatsku. Nedavno ste imenovani novom veleposlanicom Republike Austrije u Hrvatskoj. Kakvi su Vaši prvi dojmovi?

Hvala vam mnogo, gospođo Rajič, i zahvaljujem na interesu. Da, potkraj kolovoza preuzela sam svoju dužnost ovdje i odmah se našla u središtu zbivanja jer su odnosi vrlo intenzivni, bliski i prisni, a u svim područjima politike postoje snažne veze i brojne prilike za suradnju s Hrvatskom i Hrvatima. Moram reći da je doček bio iznimno srdačan, koristan i otvoren. Primljena sam raširenih ruku i na tome sam iskreno zahvalna.

Hrvati s Austrijom povezuju alpski krajolik, skijaške staze, svjež planinski zrak, poznate skladatelje i naravno sacher tortu. Što Austrijanci povezuju s Hrvatskom?

Hrvatska, naravno, obiluje otočjem, ali i krajolicima u istočnijim dijelovima zemlje koji su nevjerojatno raznovrsni. Mislim da je upravo to prizor koji se pojavljuje pred očima Austrijanaca kada pomisle na Hrvatsku. Naravno, tu je i bogata i raznolika kultura ove zemlje.

I još jedna vrlo važna dimenzija - Hrvatska je najmlađa članica Europske unije i potpuno je integrirana u njezinu samu srž. Ta politička dimenzija i ono što je Hrvatska postigla u posljednjih 30 godina, to Hrvatsku u Austriji pozicionira kao zemlju u srcu Europe.

Gospodarski su odnosi vrlo živi. Više od 800 austrijskih poduzeća posluje u Hrvatskoj. U kojim područjima je ta suradnja najuspješnija?

Koliko vremena imamo za to? Poslovni odnosi postoje u svim sektorima, i to je vrlo važno imati na umu. To se odnosi na velika trgovačka poduzeća, izravna ulaganja u Hrvatsku, infrastrukturne projekte - energetsku i cestovnu infrastrukturu - kao i na industriju. Mnoge austrijske tvrtke otvorile su ovdje svoje podružnice kako bi proizvodile, stvarale radna mjesta i pridonosile prosperitetu zemlje. Ono što me posebno veseli jest to što nevjerojatnih 99 posto voditelja tih podružnica čine Hrvati. Sve je, dakle, u dobrim rukama - u rukama ljudi koji poznaju ovu zemlju, koji znaju komunicirati i najbolje razumiju prilike i mogućnosti. S njima surađujemo.

Što čini Hrvatsku toliko privlačnom brojnim austrijskim turistima?

Hrvatska ima razvijen turistički sektor usmjeren na austrijske posjetitelje. Komunikacija funkcionira dobro. Austrijanci posebno cijene što se ovdje vodi računa o očuvanju obalnih područja - o čistoći i minimalnom broju neprimjerenih građevinskih zahvata. Smatram da se ta jedinstvenost kulturnog krajolika uspješno čuva, i to je ono što Hrvatsku čini posebnom.

Na kojim područjima vidite mogućnosti za dodatno produbljivanje suradnje tijekom Vašeg mandata?

To je doista važno i dobro pitanje jer dobre odnose ne smijemo uzimati zdravo za gotovo - oni postoje zahvaljujući generacijama prije nas koje su ih gradile i njegovale. Na nama je odgovornost da ih nastavimo razvijati, baveći se temama današnjice - od inovacija do, ponajprije, političkih pitanja jer smo partneri unutar Europske unije.

Naša regija trebala bi težiti jačanju regionalne suradnje na europskoj razini. U tome leži golem potencijal, osobito sada kada se pripremamo za novi krug proširenja i kada će zemlje iz našeg susjedstva u budućnosti postati članice Europske unije. Udruživanje snaga i jasno oblikovanje zajedničkih interesa smatram ključnim potencijalom za budućnost. A u toj regionalnoj suradnji Austrija i Hrvatska zasigurno čine njezinu srž.

Prema Vašem mišljenju, koja je uloga manjih država, poput Austrije i Hrvatske u današnjoj političkoj situaciji u Europskoj uniji i svijetu?

Jedan moj kolega u Bruxellesu jednom je to slikovito opisao: "Nisu veliki ti koji pojedu male, nego su brzi ti koji pojedu spore." Upravo je u tome bit. Male zemlje ne trebaju se osjećati zakinuto. Sve ovisi o strategiji i načinu kako zastupamo svoje interese.

Globalno gledano, Europska unija naša je najsnažnija poluga. Kada udružimo glasove, govorimo u ime 450 milijuna ljudi i predstavljamo 20 posto svjetske gospodarske proizvodnje. Stoga vjerujem da je Europska unija dobra poluga. No potpuno ste u pravu, globalni izazovi ne mogu se rješavati nacionalnim pristupom. Zato se Austrija snažno zauzima za multilateralizam jer on jamči da ne prevladava snaga jačega, nego snaga prava i zakona, koji vrijede jednako za sve. To trebamo štititi i poticati. Upravo stoga Austrija se i kandidira za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a na izborima koji slijede iduće godine jer se zauzimamo za multilateralizam.

Hrvatska zajednica u Austriji već neko vrijeme traži načine kako riješiti dugogodišnji problem s učenjem hrvatskoga jezika. Naime, hrvatska se nastava još održava u sklopu „BKS-a". Bosansko-hrvatsko-srpskog jezika. Gradišćanski Hrvati s druge strane traže uvođenje dvojezičnog obrazovnog sustava u Beču. Kako pomoći jednima i drugima?

Austrijski je školski sustav organiziran tako da uključuje i nastavu stranih jezika. Škole imaju autonomiju odlučiti koje od 24 ponuđena strana jezika nuditi, a učenici zatim mogu iz tog kataloga odabrati jezike koje žele učiti kao dodatni strani jezik. Postoji mogućnost da se jezici podučavaju u skupinama. To znači da se srodni jezici, poput talijanskog i španjolskog, mogu predavati zajedno, ako učitelj podučava oba jezika. Tako je i s poznatim BKS-om. To je jedan nastavnik koji podučava sva tri jezika u razredu. Ne podučava samo jedan, nego sva tri, i mora ih odvojeno podučavati.

Da bi se nastava održavala, potreban je najmanji broj učenika, a to je dvanaest. Ako se taj broj ne ispuni, nastava se uopće ne održava. Stoga je BKS ponuda koja omogućuje učenje triju jezika, ali uz prilagođenu nastavu. Naravno, svjesna sam osjetljivosti tog pitanja. No činjenica da to nudimo ne znači da je to za nas jedan jezik, to je samo sredstvo za omogućavanje nastave triju različitih jezika.  A Hrvatska škola u Beču je izvrstan projekt. Vjerujem da će se brzo ostvariti. Zajednica je, koliko znam, u vrlo dobrim razgovorima s partnerima kako bi ovu  školu osnovala. To bi umnogome obogatilo obrazovni sustav u Beču.

Potječete iz poznate diplomatske obitelji te nosite i hrvatske korijene. Vaš je otac Lujo Tončić-Sorinj, bivši austrijski ministar vanjskih poslova, zagovornik multilateralizma i snažan zagovornik samostalne Hrvatske. Kako Vi gledate na njegovo nasljeđe i mostove koje je stvarao između Austrije i Hrvatske?

Ono je prije svega u njegovu radu na približavanju Austrije Europskoj uniji. Jer u vrijeme kad je bio zastupnik i ministar, Austrija još nije bila članica Europske unije. Tada smo imali izazov u neriješenom pitanju Južnog Tirola.

Koja prava mogu imati južnotirolci austrijskog podrijetla kao građani Italije? Rješavanje tog pitanja trajalo je dvadeset godina nakon rata. No riješeno je konstruktivnom suradnjom Italije i Austrije, čime je zatvoreno jedno od složenih poglavlja poslijeratne europske povijesti i postavljena osnova za austrijsko članstvo u Europskoj uniji. Moj je otac postavio temelje, ključne stupove i osnovne elemente tog paketa za južni Tirol. To je primjer izazova s kojim se danas suočava ova regija i zato je važno da prevladava upravo taj duh suradnje. Potrebno je postaviti temelje za proširenje EU-a, omogućiti ulazak zemalja regije u Uniju i osigurati da bilateralna pitanja ne koče taj proces, nego da se rješavaju konstruktivno, kreativno i uz spremnost na kompromis. Tek tada otvaraju se vrata Europi sljedeće generacije. 

Drugo njegovo veliko postignuće bilo je osvještavanje Austrije i Europe o složenosti situacije u tadašnjoj, raspadajućoj Jugoslaviji. Već prije i tijekom rata bio je vrlo aktivan u Europskom parlamentu te je upozoravao na složenost situacije u tadašnjoj Jugoslaviji. Zahvaljujući svojem znanju i odličnim kontaktima u regiji, pripremio je teren da Njemačka i Austrija brzo priznaju neovisnost Hrvatske. To je zasigurno bio važan doprinos koji je dao. Sudbina je htjela da upravo tada, kao mlada diplomatkinja u Ministarstvu vanjskih poslova, budem zadužena za Radnu skupinu Vijeća za proširenje i za pregovore s Hrvatskom. Kao mlada diplomatkinja vodila sam pregovore u ime Austrije o pristupanju Hrvatske, zastupala austrijsku poziciju u briselskim tijelima i bila zadužena za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji je Austrija prva ratificirala. Bila je to svojevrsna sudbina da upravo ja mogu to napraviti i time sam pridonijela jačanju naših bliskih bilateralnih odnosa.

Vaša Ekscelencijo, zahvaljujemo Vam na razgovoru. Posebno zato što ste odabrali našu emisiju kako biste se predstavili hrvatskoj javnosti. Želimo Vam mnogo uspjeha i sreće u mandatu.

Hvala na interesu.