U Gradskom muzeju Makarska nedavno su predstavljeni rezultati konzervatorsko-restauratorskih radova na ženskoj narodnoj nošnji makarskog primorja. S procesom obnove, od izvornog stanja predmeta do njegova konačnog izgleda upoznala nas je konzervatorica-restauratorica Petra Barač koja je sudjelovala u svim fazama njegovog puta od oštećenog predmeta do obnovljenog kulturnog blaga.
Također nas je upoznala i sa dijelovima ženske narodne nošnje makarskog primorja koja se sastoji od šest dijelova: šotane (podsuknje), košulje (rukava), modrine (suknje), traverse (pregače), jaketice na oplećak i tkanice (tkanog pojasa). Njena posebnost ogleda se u vezenoj modrini i pokrivalima za glavu: kapicama i maramama.
Sama nošnja i njezini detalji označavali su društveni i bračni status žene u zajednici a svoje zlatno doba, narodna nošnja makarskog primorja, doživjela je krajem 18. i početkom 19. stoljeća.
Hrvatska se može pohvaliti bogatom tradicijom svjetioničarstva koja seže u 19. stoljeće, a danas obuhvaća 50 svjetionika. Ovi biseri pomorske baštine odigrali su ključnu ulogu u razvoju plovidbe na Jadranu a mnogi od njih i danas sigurno usmjeravaju brodove. Što točno znači skrb o svjetionicima, koliko njih je proglašeno kulturnim dobrom, kakva je razlika između naših i svjetskih svjetionika te što pretpostavlja osiguranje plovnog puta našim morem saznajemo od Željka Višića, nekadašnjeg dugogodišnjeg djelatnika tvrtke Plovput koja skrbi o hrvatskim svjetionicima.
Također saznajemo koji je naš svjetionik najstariji, koji je najudaljeniji, koji je najljepše obnovljen te koji ima fasadu napravljenu od žumanjaka.
