U ozračju Velike Gospe donosimo priču koja spaja majčinu ljubav, duhovni poziv i tisućljetnu baštinu jednog od najposebnijih mjesta na Jadranu — benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu iznad Tkona na otoku Pašmanu.
Na tom tihom brežuljku, gdje se stoljećima moli, radi i šuti, živi brat Bartol Mihael, rođen kao Hrvoje Beban. Nekada uspješni profesor povijesti glazbe i muzikologije, danas je monah koji je svoj život posvetio kontemplaciji, tišini i služenju Bogu. Njegova majka, Zorica Horvat, s ponosom je ispričala kako je njezin sin odabrao put koji se ne bira lako — put predanja, discipline i duboke vjere.
Samostan Ćokovac nosi povijest dužu od devet stoljeća. Njegovi počeci sežu do 1060. godine, kada je kralj Petar Krešimir IV. u Biogradu podigao kraljevsku zadužbinu. Nakon razaranja Biograda, benediktinci su se sklonili na Pašman i od 1129. godine trajno nastanili Ćokovac. Mlečani su ga rušili, monasi obnavljali, a kroz stoljeća je postao najvažnija glagoljaška opatija u Dalmaciji — mjesto gdje su prepisivani dragocjeni kodeksi i gdje je nastao prvi poznati prijevod Regule sv. Benedikta na hrvatski jezik.
Unutar crkve čuva se i jedno od najvrijednijih umjetničkih djela u Dalmaciji — oslikano gotičko raspelo majstora Menegela Ivanova de Canali iz 15. stoljeća. Nakon Napoleonova ukidanja samostana 1808., Ćokovac je bio napušten sve do 1965., kada ga je oživio opat Josip Kirigin, započevši modernu povijest jedine muške benediktinske zajednice u Hrvatskoj.
Danas se ondje živi pravilo Ora et labora — moli i radi. Povečerje na kraju dana uvodi u “Veliku tišinu”, a 'Dani pustinje' znače potpunu izolaciju i predanost molitvi. To je svijet u kojem se srce stišava, a duša otvara.
Ovotjedna Dalmatinska kartolina je ispričana riječima majke koja je sina darovala Gospodinu i o sinu koji je odabrao život koji traži hrabrost, poniznost i vjeru te nas podsjeća da se poziv srca još uvijek čuje i da postoje mjesta gdje se mir ne traži, nego živi.
Pripremila Day Antunović, uredio Vladimir Brnardić.
