"Ovo je život iz snova": Dvije žene, dva nevjerojatna puta i jedna Hrvatska

Jedna je odrasla u Argentini uz priče, suze i čežnju svojih predaka za Hrvatskom, druga je 12 godina putovala svijetom i u Dubrovnik stigla gotovo slučajno. Adriana Maria Camino Varela i Rebecca krenule su potpuno različitim životnim putevima, ali obje su u Hrvatskoj pronašle ono isto – mjesto kojem pripadaju. Njihove priče donosimo u serijalu "Hrvatska, moj izbor".

Jedna je Hrvatsku nosila u sebi, druga je nije ni tražila

Adriana Maria Camino Varela rođena je u Buenos Airesu, a velik dio djetinjstva provela je s djedom i bakom. Upravo su njihove priče o Hrvatskoj, sjećanja i čežnja za povratkom u njoj još odmalena stvarali posebnu povezanost sa zemljom koju tada zapravo nije poznavala.

- Uvijek je u našim razgovorima bilo: kad idemo, kad se vratimo, kad ideš, kad se vratiš. To je ostalo zabilježeno u mom sjećanju, prisjeća se Adriana.

Sve što je radila u Argentini nekako je povezivala s budućim životom u Hrvatskoj. Željela je ovdje živjeti i raditi kao liječnica, a zamišljala je i da će se udati za Hrvata.

S 21 godinom krenula je u Hrvatsku i obišla brojne gradove, uvjerena da će možda baš ovdje pronaći budućeg supruga. Nije ga pronašla. Ljubav ju je čekala ondje odakle je i krenula – u Argentini.

Diega je upoznala na Medicinskom fakultetu. U početku su bili prijatelji, a on je Hrvatsku upoznavao upravo preko nje.

- Govorio je - Za tobom, do Kine ako treba. Zaljubila sam se u njega. Bio je baš ono što sam tražila, kaže Adriana.

Godinama poslije Diego će doista krenuti za njom – ne do Kine, nego do Hrvatske. Rebecca Hrvatsku, s druge strane, uopće nije planirala.

Godinama je radila kao stjuardesa i putovala svijetom. A onda je 2020. pandemija zaustavila i letove i njezin posao organiziranja događanja u Londonu. Odlučila je napustiti Ujedinjeno Kraljevstvo, osposobila se za rad na jahtama i krenula prema Francuskoj.

Nakon šest mjeseci na jahti završila je u Italiji, gdje joj je jedan par ispričao o Hrvatskoj. Granice su još bile otvorene pa se ukrcala na trajekt iz Barija za Dubrovnik.

Plan je bio ostati tjedan dana. Ostala je godinama.

Dubrovnik je jednoj ostvario san, drugu osvojio na prvi pogled

Adriana je priliku za rad dobila upravo u Dubrovniku. Sa suprugom Diegom, kirurgom po struci, i djecom sredinom 1990-ih preselila se u Hrvatsku. Početak nije bio jednostavan. Trebalo je svladati jezik, prilagoditi se novoj sredini i izgraditi profesionalni život gotovo ispočetka.

No ljudi su joj, kaže, pružili ruku.

- Već 30 godina sam ovdje, gotovo više nego što sam bila u Argentini.

Rebecca je Dubrovnik doživjela drukčije – gotovo kao ljubav na prvi pogled. Nakon 12 godina provedenih putujući svijetom mislila je da ju je teško iznenaditi. A onda je prošetala Stradunom.

– Cijeli život putujem, obišla sam brojne zemlje diljem svijeta. No iz nekog razloga u Hrvatskoj sam se osjetila kao kod kuće. Tako se i danas osjećam, kaže Rebecca.

Obitelj i prijatelji u Londonu nisu mogli razumjeti njezinu odluku da se ne vrati. Ona, međutim, nije dvojila.

Već četvrtog dana u Dubrovniku, dok je sjedila za laptopom u Gradskoj kavani i pokušavala smisliti što dalje, novim poznanicima rekla je - selim se ovamo, živjet ću ovdje!

Novi život nije uvijek bio jednostavan

Iza Adrianina ostvarenog sna stajale su i godine odricanja.

Tijekom specijalizacije četiri je godine putovala između Zagreba i Dubrovnika. Djeca su bila mala, suprug je radio i brinuo se o obitelji, a ona je nastojala pred njima ne pokazivati koliko joj je teško.

– U subotu ujutro došla bih u pet sati i onda s djecom provela dva dana, prisjeća se.

Posebno važnom u tim godinama smatra duhovnost, koja joj je pomogla prebroditi teška iskustva, prihvatiti novu sredinu i nastaviti prema cilju zbog kojega je postala liječnica.

Kada se vratila u Dubrovnik, iznenadilo ju je koliko se Diego u međuvremenu povezao s ljudima i gradom.

– Još sam se više zaljubila u svog muža. Napravio je veliku žrtvu dolaskom u Hrvatsku, a kada sam završila specijalizaciju, on je već bio dio društva. Više nije bio stranac.

I Diego danas ne skriva koliko ga je Dubrovnik osvojio. Kristalno more, sunce i grad za njega su nešto što, kaže, nije pronašao nigdje drugdje.

– Bio sam svugdje, ali iskreno, najljepše mi je u Dubrovniku. I prije, i sada, i dan-danas.

Od novih stanovnica do ambasadorica Dubrovnika

Rebecca je u Dubrovniku vrlo brzo počela graditi potpuno novi život.

Promatrajući turističku ponudu, shvatila je da posjetiteljima želi pokazati nešto više od uobičajenih obilazaka – lokalna mjesta, ljude, povijest i iskustva koja Dubrovnik čine posebnim.

Njezine objave iz Hrvatske pratili su bivši kolege iz zrakoplovne kompanije i sve češće tražili savjete: kamo otići, što vidjeti i kako upoznati pravi Dubrovnik.

Tako je ideju pretvorila u posao u turizmu. Grad u koji je stigla kao potpuna strankinja danas predstavlja drugima, vodeći ih kroz njegovu povijest, umjetnost i skrivene priče.

– Dubrovnik je nju osvojio, a ona je sada predstavnik Dubrovnika – opisuje Adriana Rebeccinu povezanost s gradom.

A Rebecca priznaje da se i nakon šest godina ponekad mora „uštipnuti“ kada pogleda gdje živi.

– U Starom gradu osjećam se kao princeza. Okružena sam zidinama, morem... Lijepo je da ti pamet stane!

"Rekla sam baki da ću se vratiti"

Za Adrianu povratak u Hrvatsku ipak nosi još jednu, dublju dimenziju. Bio je to završetak obećanja koje je još davno dala svojoj baki – da će se jednoga dana vratiti u zemlju o kojoj je slušala tijekom djetinjstva i ondje živjeti.

U Hrvatsku je stigla s dvoje djece, a ovdje je rodila još troje. Danas ima petero odrasle djece, raspoređenih između Dubrovnika, Zagreba i New Yorka.

– Rekla sam svojoj baki da ću se vratiti i živjeti u svojoj voljenoj zemlji i domovini. I eto, Bog je velik, izabrao je pravu osobu za mene da to mogu ostvariti, kaže Adriana.

Rebecca nije odrasla uz priče o Hrvatskoj niti je ikome obećala da će se ovamo vratiti. Hrvatska je jednostavno pronašla nju. I zato dvije toliko različite priče na kraju imaju gotovo isti završetak.

Adriana danas liječi ljude u zemlji o kojoj su joj pričali baka i djed, a Rebecca posjetiteljima pokazuje grad u koji je jednom stigla samo na kratki odmor.

– Ako doista želite biti dio zajednice i izgraditi novi život, uvijek postoji način. Hrvatska mi je pružila tu priliku, kaže Rebecca.

Zato danas želi drugima prenijeti ono što je sama pronašla.

– Ova mi je zemlja dopustila da ostanem, ovdje stvaram život. Želim dijeliti ljubav prema Hrvatskoj s drugima. Za mene je ovo život iz snova.