"Navijamo za Argentinu i Hrvatsku“

Ivan Gabrich (52) je bivši argentinski nogometaš hrvatskog podrijetla. Igrao je u Ajaxu, s Maradonom i u prvoj španjolskoj ligi. Nakon uspješne karijere, povukao se u dio Argentine naseljenim Hrvatima na jugu Provincije Santa Fe. Ondje i danas obrađuje zemlju na koju su njegovi preci došli iz Dalmacije. Posjetili smo ga kod kuće kako bismo razgovarali o njegovoj karijeri, susretima s hrvatskim igračima i njegovoj privrženosti Hrvatskoj.

U Argentini svi dobro znaju tko je Iván Gabrich. Kako biste to ispričali nekome u Hrvatskoj? Što ste postigli u svojoj karijeri?

Dolazim iz jednog sela u Provinciji Santa Fe koje se zove Chovet i gdje živi vrlo velika zajednica potomaka Hrvata u Argentini. Najprije sam bio u mjesnom klubu San Martín de Chovet, igrao sam vrlo mlad u prvoj mjesnoj ligi. Tamo sam se istaknuo i primijetio me Jorge Grifa, koji je vodio nogometi klub Newell's Old Boys. Doveo me u Rosario kad mi je bilo 16 godina. S tek napunjenih 19 godina debitirao sam u prvoj argentinskoj ligi. Bio sam nekoliko godina u Newell'su, bile su to vrlo uspješne godine s puno golova. Zatim su me prodali Ajaxu. Tamo sam igrao u sezoni 1996./1997. u timu Van Gaala. Nastavio sam igrati u Europi, bio sam par godina u Španjolskoj, vratio se u Južnu Ameriku, u Brazil i Argentinu, a na kraju sam bio u Čileu. Uvijek kažem, s obzirom na to kakav sam igrač bio, bila je to izvrsna karijera.

Vaš otac, vaš bratić, vi – svi ste sportaši. Ima li puno hrvatskih sportaša u Argentini?

Da, u Argentini ima puno hrvatskih sportaša i u nogometu svakodnevno možete naići na hrvatska prezimena. Moj bratić iz Choveta, Jorgea Gabrich, također je igrao i bio u Barceloni u vrijeme Maradone, igrao je i za Newell's. U Hrvatskoj imam bratića, Tonči Gabrić, koji je bio vratar hrvatske reprezentacije i Hajduka. Moj je otac igrao u našim ligama, isto i moja braća. Dakle, prava smo sportaška obitelj. Ovdje u Argentini ima mnogo sportaša hrvatskog podrijetla koji su ostvarili značajan uspjeh. Ipak smo mi potomci Hrvata ovdje velika zajednica.

Pitaju li vas ljudi često za vaše prezime?

Ljudi mi često kažu: "Vi tamo u tvom selu svi imate prezimena na 'ich'." Svaki put kad netko ode u moje selo, kaže: "Tamo su svi 'ich'". I zbilja, ovdje smo svi "ich". U Hrvatskoj moji rođaci nemaju 'h' u prezimenu. Ovdje se piše Gabrich s "CH", a u Hrvatskoj Gabrić s "Ć". Ne znam je li to zato što su mog pradjeda pogrešno upisali kad je došao ovdje; ali svi u ovoj regiji imamo takva prezimenima i to ljude fascinira.

Ovdje vidim čuvate dres Davora Šukera. Odakle vam?

Šukerov dres, pa da, bio je jedan od mojih idola, naročito među igračima na mojoj poziciji. Jednog smo dana u španjolskoj Méridi igrali protiv Real Madrida na Bernabeuu. Toni je bio jedan od mojih suigrača na posudbi iz Madrida. Bili smo pred stadionom u autobusu, ostali igrači su izlazili iz svojim automobilima i on se zaustavio kako bi razgovarao s Davorom. Silazeći iz autobusa rekao sam mu: "Toni, možeš li mu objasniti da sam i ja podrijetlom Hrvat i da sam njegov obožavatelj?" Nakon toga je Davor otvorio svoj prtljažnik. Tamo je imao nekoliko majici hrvatske reprezentacije, sve nove i zapakirane. I dobro, poklonio mi je dres koji su kasnije koristili na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj '98. Prekrasan dres s uvezenim imenima. Imam više od 150 dresova koje sam izmijenjao tijekom karijere, ali taj je među mojih deset najdražih.

Igrali ste za Newell's Old Boys. Možete li nam objasniti što je Copa Ivancich?

Da. To je turnir koji se igra u mlađim kategorijama. Posvećen je bivšem predsjedniku Newell’sa i Nogometnog saveza u Rosariju Hermenegildu Ivancichu. Igra se ovdje u Rosariju. Mjesne momčadi igraju protiv klubova iz Buenos Airesa. To je važan turnir koji se ovdje cijeni. Obično se igra sada prije početka godine krajem siječnja i u veljači.

Prijeđemo na posljednje utakmice. Na Svjetskom prvenstvu 2018. godine igrali su Argentina i Hrvatska. Kada je Hrvatska pobijedila, što su vam ljudi rekli?

Bila je to prava ludnica. Puno me ljudi zvalo za intervjue, jer me ovdje znaju i jer sam potomak Hrvata. U lokalima novinama je izašlo mnogo članaka o našem selu, o tome kako smo bili "podijeljeni". Ali "podijeljeni" u pozitivnom smislu. Ljudi su bili sretni i s pobjedom Argentine i s pobjedom Hrvatske. Puno ljudi ovdje ima izravno podrijetlo. Imam školsku kolegicu čiji su roditelji došli direktno iz Hrvatske, a ne kao ja, meni su došli pradjedovi. Dakle, ljudi snažno bodre Hrvatsku, selo je puno zastava. Kad je Hrvatska osvojila treće mjesto u Francuskoj '98., u selu se stvorila ogromna povorka automobila, kao da je Argentina pobijedila. Dakle, to još uvijek postoji, jer ponavljam, većina ima sve rođake tamo i postoje jake veze s Hrvatskom.

Pratite li još uvijek nogomet u Hrvatskoj?

Ponekad pratim Hajduk jer imamo rođake koji su tamo igrali. Pratim rezultate lige, a Hajduk je jedan od većih klubova. Tamo je igrao moj bratić Tonči, kojeg sam upoznao ovdje u Rosariju prije nekih 15 godina na jednoj prijateljskoj utakmici koju smo odigrali. I to posve slučajno!

Možete li nam kako se odvio taj susret?

Prije nekih 15 godina, mi, bivši igrači Newell'sa i Centrala pozvali smo na prijateljsku utakmicu momčad bivših igrača Hrvatske. Igrali smo na terenu Newell'sa. Mi smo nosili plavu, rezervnu majicu Hrvatske, onu koja se nosi umjesto crveno-bijele. Osoba koja je organizirala utakmicu, sada se ne sjećam imena, bila je u našoj svlačionici, došla je i rekla mi: "Ivane, tvoj je bratić u drugoj svlačionici." Ludilo! Znao sam za njega, ali nisam znao da dolazi. Otišao sam tamo i to je bio on, Tonči. Isto kao i moji stričevi, mislim da im je baš sličan. Razgovarali smo uz pomoć prevoditelja, on mi je dao dres Hajduka, a ja sam mu dao dres Newell'sa. Ali bilo je vrlo ludo i sasvim slučajno! Prije utakmice nisam znao da će on biti u toj momčadi, ali tako smo odigrali utakmicu. 

Zahvaljujući nogometu vaša je karijera bila obogaćena prijateljskim susretima s Hrvatima diljem svijeta. Čini li vam se da je nogomet uspio povezati Hrvate u svijetu?

Da, kada se igra Svjetsko prvenstvo, navijam za Argentinu i za Hrvatsku. Jer to je također momčad koja se požrtvovnošću uspjela uvući u srca ljudi. Na posljednjim Svjetskim prvenstvima bilo je puno ljudi koji su navijali za Hrvatsku, ne samo mi koji smo potomci Hrvata. Osim toga, to je momčad koja, iako nije svjetska sila, se uspjela se plasirati u dvije završnice. Imam mnogo prijatelja koji vole nogomet i koji vole Modrića. Osobno mi je prethodna generacija draža, imala je izvanredne nogometaše. Sa Šukerom su igrali fantastični igrači, ali ova se generacija uspjela jače povezati s ljudima zbog postignuća koje je ostvarila.