"Možda je bila slučajnost, sudbina, ali Tarija je postala moj dom"

Hrvat Mladen Šarić krenuo je u Boliviju na turističko putovanje. Zemlja mu se toliko svidjela da je odlučio ondje ostati živjeti. Suosnivač je i predsjednik Hrvatske zajednice u Tariji. Za Glas Hrvatske govori o tome kako je došao - i ostao - u tom gradu.

- Nikada nisam planirao živjeti u Tariji. U Boliviju sam došao prije 11 godina. Prije Tarije sam živio u Santa Cruzu. U jednom trenutku sam odlučio vratiti se u Europu. Imao sam kartu, plan je bio da se vratim u Europu i nastavim život tamo, ali tu je bio Covid. Letovi su se počeli otkazivati, odgađati, tako i moj let bio odgođen. 

I odjednom sam imao vremena koje nisam planirao imati. I upravo u tom periodu upoznao sam svoju sadašnju suprugu. Bez ikakvih namjera, bez nekog plana, nisam razmišljao da će se između nas dogoditi nešto ozbiljno. Jednostavno smo se upoznali, počeli razgovarati, malo pomalo život je krenuo drugim putem. Nakon nekoliko mjeseci preselio sam se u Tariju i onda se dogodilo nešto što mi danas izgleda gotovo nevjerojatno.

 

Nikada nisam iskoristio onu kartu za povratak u Europu. Karta je ostala neiskorištena, ja sam ostao u Tariji - napominje Mladen Šarić.   

Nakon nekoliko godina se vjenčao i osnovao obitelj u Boliviji. 

- Danas ovdje imamo i našu privatnu firmu i mogu reći da sam u Tariji pustio korijenje. Tako da kad danas pogledam unatrag, mogu reći da je Covid promijenio moj plan života. Ja sam mislio da čekam samo novi let za Europu, a zapravo sam čekao nešto potpuno drugo. Možda je bila slučajnost, sudbina, ali ja bih rekao da je bog imao neki drugi plan i tako Tarija postala moj dom. 

Možda je baš zato meni posebno zanimljiva priča Hrvata koji ovdje žive. Jer i oni prije mnogo godina su došli u Boliviju i ovdje pustili svoje korijenje. Većina hrvatskih doseljenika u Boliviju došla je iz Dalmacije, posebno Brač, Hvar i ti otoci. 

Prema podacima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, prvi zabilježen hrvatski doseljenik bio je Ivan Ivanović iz Stivana na Braču, koji je u Boliviju stigao još 1885. godine. Nakon njega su došli drugi Bračani, Hvarani, ljudi iz hrvatskog primorja. I kasnije su se hrvatske obitelji proširili po cijeloj Boliviji - ističe Šarić.

Posebno ga je zanimalo da danas razgovara s ljudima čiji su djedovi i pradjedovi došli iz Hrvatske prije više od 100 godina.

- Neki od njih ni ne govore hrvatski, neki znaju samo nekoliko riječi, ali znaju svoje prezime, znaju odakle je došao njihov djed. Znaju da je negdje tamo preko oceana otok Brač ili Hvar ili neki drugi kraj Hrvatske. I kada počinjite razgovarati s njima, često iza jednog prezimena pronađete cijelu obiteljsku priču. 

To je ono što sada pokušavamo ponovno povezati, ne želimo samo reći: mi smo Hrvati. Želimo upoznati jedne druge, sačuvati priče naših obitelji. Želimo da mladi znaju odakle su njihovi preci došli. Jer lako se dogodi da kroz 3 ili 4 generacije čovjek zaboravi neke stvari. Ali kada se ponovno povežemo onda se te priče počinju vračati. I mislim da upravo tu naša zajednica ima svoju najveću vrijednost.

 

Ja sam u Tariju došao sasvim slučajno, nisam imao hrvatsku zajednicu na umu, nisam imao plan ostati. Ali danas, 6 godina kasnije, ovdje imam obitelj, posao, prijatelje i zajednicu Hrvata koju smo osnovali. Možda je to najbolji dokaz da život ponekad napravi puno bolji plan od onoga koji napravimo sami. Veliki pozdrav svim Hrvatima izvan domovine, i naravno veliki pozdrav svima iz Tarije u Bolivije - kaže Mladen Šarić.