Uz "Jadranske minijature" obilježen Dan međunarodnog priznanja RH

Povodom Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dana mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, bivši veleposlanik Tonči Staničić predstavio je izložbu "Jadranske minijature" u Mađarskom muzeju trgovine i ugostiteljstva, u organizaciji Veleposlanstva Republike Hrvatske u Mađarskoj. 

- Fotografija mi pomaže da gledam svijet drugim očima, kaže Staničić.

- Ja sam oduševljen i brojem ljudi koji su došli na otvorenje izložbe i njihovim reakcijama, što je naravno velika satisfakcija za ono što sam napravio. Ja se nadam da će oni poći i na internet stranicu i vidjeti ove slike i mnoge druge i biti još više zadovoljni, zadovoljno govori Staničić. 

Izložba "Jadranske minijature" izbor je fotografija pretežno iz istoimenog albuma na autorovoj fotografskoj stranici na platformi Flickr, kao i iz albuma Morske apstrakcije, Kasno popodne i drugih. Autor pokušava, iz obilja motiva na hrvatskom Jadranu i obali, pronaći one koje može pretvoriti u upečatljiv fotografski izričaj.

- To je neminovno da imam nekoliko albuma koji imaju jadransku tematiku jer ja sam Dalmatinac i najviše slikam more. More je zaista izvanredan izvor za tisuće različitih motiva. Dakle, ne samo jadranske minijature nego imam i albume "Morske apstrakcije", "Priča o Palagruži", "Nekoliko koraka od obale", "Kasno popodne", gdje ima jako puno zalaza i tih igara svjetla na moru. Prilika je bila što su neki moji prijatelji, veleposlanici, sjetili se da surađujem sa njima u nekom potpuno novom svojstvu, i njima je kao reklama i jedna lijepa slika Hrvatske pa i u korist hrvatskog turizma, možda najbolje pokazati more. Ja sam trebao izabrati određeni broj fotografija iz albuma Jadranske minijature što smo i učinili, i evo izgleda, kako se danas vidi sa priličnim uspjehom, objašnjava Staničić.

Njega zovu diplomata s fotoaparatom u ruci i majstorom fotografije s diplomatskom lisnicom u džepu.

- To ste citirali zaista velikog pjesnika Jakšu Fiamenga kojeg ljudi znaju po tome što je pisao tekstove za pjesme Olivera Dragojevića. Ja sam ga upoznao tako što mi se on javio dok sam bio na mandatu kao veleposlanik u Beogradu. On je čuo za moje fotografije i objavio veliki intervju za tadašnju nedjeljnu Dalmaciju. A ja sam ga zamolio da napiše uvodni tekst za katalog moje izložbe “Korak iza stvarnosti”, koju sam otvorio u Sarajevu. I to je bilo nešto predivno. Postali smo dobri prijatelji, viđali se nakon toga. Bio je na otvaranju te iste moje izložbe koje smo ponovno nakon Sarajeva pokazali u Širokom Brijegu. Jedan divan, divan, predivan čovjek koji me je počastio tim epitetima. I ta izložba “Korak iza stvarnosti” i taj njegov tekst i katalog se nalaze na mojoj internet stranici pa ljudi mogu pogledati“.

A kako je sve započelo s fotografijom?

- To je jedna jako zanimljiva obiteljska priča. Moj tata je radio u velikoj tvornici Dalmacija - Dugi Rat, kao jedan od vodećih inženjera. On je tehničar po struci i valjda zato što je tehničar dobio je na poklon od jednog svog isto prijatelja inženjera, jedan stari, prastari njemački fotoaparat Voightlaender, koji je proizveden između dva svjetska rata. Tata mi je to dao prije nego sam krenuo u školu. Ja sam se s tim igrao. Dakle, živo je čudo kako ja to nisam rastavio i razbio, pokvario u nedogled. Međutim, aparat je preživio sve te moje godine odrastanja i kad sam odrastao dovoljno da shvatim da bi se sa time moglo i praviti fotografije, ja sam to počeo raditi i radio izvaredne fotografije s tim. To je bila izvanredna kvaliteta fotoaparata. Kasnije sam radio na Pravnom fakultetu u Splitu kao predavač na Katedri kaznenih znanosti gdje smo imali foto-laboratorij koji sam ja u slobodno vrijeme koristio i radio klasičnu fotografiju, razvijao u tamnoj komori. Kasnije je to malo stalo kada su počeli intenzivnije obaveze na poslu, obitelj, djeca. Međutim, kada je pronađena digitalna fotografija, ponovno sam ga nabavio i od tad se bavim fotografijom. Objavim po neku izložbu, sad imam vjerojatno stotine tisuće fotografije i najviše s motivom da napravim reda u toj gomili, sam objavio tu stranicu i sortiram fotografije u albumima, objašnjava Staničić. Slijede predstavljanja njegovih fotografija 5. veljače u Skoplju i 13. ožujka u Prištini. 

U glazbenom dijelu programa, pijanistica Ana Šostar izvodila je skladbe Dore Pejačević. Nazočni su bili brojni predstavnici diplomatskog zbora, političkog i javnog života, kao i Hrvata u Mađarskoj.

- Osjećamo kako su glavne aktivnosti muzeja fino isprepletene s temama međunarodnih odnosa, ali i hrvatskoga Jadrana. Ova dva datuma koja obilježavamo danas, ostaju stvarna uporišta moderne Hrvatske. Ipak, niz sigurnosnih izazova u Europi traži našu punu pozornost, uključenost i pripravnost. Kao punopravni dio EU i NATO-a, Hrvatska je uz ostale države članice, danas napose s Ukrajinom. Sretan sam što večeras možete osjetiti dio hrvatske atmosfere i kulture, koju donose briljantna pijanistica Ana Šostar i izložba fotografija jadranskih motiva Tončija Staničića, jednoga od najdjelotvornijih hrvatskih veleposlanika, a sada osobitog fotografa. Još jedno zahvaljujem što ste moju domovinu počastili svojom osobnom prisutnošću, izjavio je hrvatski veleposlanik dr.sc. Mladen Andrlić.

„Mađarsko-hrvatska suradnja temelji se na međusobnom poštovanju i našoj zajedničkoj povijesti. U području kulture naša suradnja također ima dugu i bogatu tradiciju. Zbog toga mi je drago što naša institucija može biti domaćin ovog događaja. Posljednjih godina zajedno s hrvatskim muzejima i kolegama iz javnih zbirki, postigli smo brojne zajedničke uspjehe. To je utjecalo na profesionalne izložbe, događaje, predstavljanja knjiga, kulturne produkcije i programe u zajednici u Hrvatskoj i Mađarskoj - a svaki je postigao veliki i obostrani uspjeh. Mogu s pouzdanjem reći da smo uvijek pronašli zajednički jezik, naše suradnje su bile produktivne i usmjerene prema budućnosti. Vjerujemo da oni koji ovdje dođu kao gosti odlaze kao prijatelji i nadamo se da ćemo Vas uskoro ponovno ugostiti, zaključio je ravnatelj Muzeja dr. Róbert Török.