U Münchenu našli svoje mjesto pod suncem

Svoje mjesto pod suncem u Münchenu, u kojem živi najveća hrvatska zajednica u Njemačkoj, pronašli su i zaljubljenici u glumu i kazalište. Amaterska kazališna skupina "Maska" zajednica je u kojoj se kultura i umjetnost slobodno izražavaju, bez jezičnih ili kulturnih ograničenja. Njihove aktivnosti uključuju produkciju i gostovanja te organizaciju kazališnih festivala i radionica. 

Multikulturalnost i raznolikost jezika osjećaju se u svakom kutku grada, potvrđujući duh zajedništva, međusobnog poštovanja, tolerancije i mira. Upravo u tom duhu djeluje i kazališna skupina „Maska“, osnovana prije gotovo devet godina.

Skupina „Maska“ djeluje kao multinacionalna zajednica okupljena oko ideje da umjetnost nema granica. Njihov je cilj stvaranje prostora u kojem se različite kulture i umjetnički izričaji mogu susresti, razvijati i nadopunjavati. Time ujedno žele potaknuti domaću publiku da upozna i prepozna vrijednost kulturne raznolikosti.

Svoj rad često realiziraju u Kulturnom centru Luisa, prostoru otvorenom svim stanovnicima Münchena. Centar je osnovan od strane gradskih vlasti kako bi profesionalnim i amaterskim umjetnicima pružio mjesto za kreativno izražavanje, organizaciju radionica, predstava i različitih kulturnih programa.

U Kulturnom centru Luisa redovito se održavaju koncerti, kazališne predstave i razni kulturni događaji. Kazališna skupina „Maska“ svoj doprinos daje kroz predstave koje obrađuju suvremene društvene teme univerzalnim kazališnim jezikom. Njihova aktualna predstava „Nedostajem sama sebi“ bavi se problematikom borbe s ovisnošću, naglašavajući važnost osvještavanja i empatije prema toj temi.

Odaziv publike svjedoči o kvaliteti njihova rada i predanosti. Za članove „Maske“ kazalište nije profesija, već hobi i način bijega od svakodnevnog ritma života, ali i prilika za osobni razvoj i doprinos zajednici.

Članove skupine povezuje ne samo ljubav prema glumi i umjetnosti, nego i zajedničko životno iskustvo - većina ih je došla u München iz drugih zemalja. Upravo zato kazalište doživljavaju kao prostor u kojem mogu graditi nove odnose, stvarati osjećaj pripadnosti i ustrajno raditi na izgradnji, kako sami kažu, „boljeg života“.