Tradicionalna jela Mljeta i južnodalmatinskih otoka!

Ovako mi iseljenici promoviramo našu Hrvatsku u svijetu, hrvatsku kuhinju, vina i kulturnu baštinu i kako mi doprinosimo našoj Hrvatskoj kao turističkoj destinaciji. Iseljeni Hrvati imaju posebnu ulogu u promicanju svoje domovine. Gdje god živjeli, možemo biti ambasadori Hrvatske, njezine kuhinje, vina, kulturne baštine, tradicije i načina života. Bez obzira na to gdje živimo, Hrvatsku nosimo u srcu. Naša povezanost s domovinom ne prestaje odlaskom u tuđinu. Naprotiv, ona postaje još snažnija jer svoju zemlju predstavljamo ljudima s kojima živimo, radimo i družimo se.

Mi iseljenici imamo posebnu priliku i odgovornost promovirati Hrvatsku u svijetu – njezinu bogatu gastronomiju, vrhunska vina, autohtone proizvode, kulturnu i povijesnu baštinu, tradiciju, običaje i način života koji se stoljećima prenosi s generacije na generaciju. Kroz organizaciju kulturnih i gastronomskih događanja, predstavljanjem hrvatskih vina i delicija, njegovanjem naših običaja, glazbe i pjesme te pričama o ljepotama naših gradova, otoka i obale, stvaramo mostove između Hrvatske i svijeta.

Mi predstavljamo svoju zemlju, njezinu dušu, identitet

Kada nekoga upoznamo s okusima naše kuhinje, nazdravimo čašom hrvatskog vina ili ispričamo priču o našem rodnom kraju, mi ne predstavljamo samo jedan proizvod ili običaj. Mi predstavljamo svoju zemlju, njezinu dušu, identitet i bogatstvo koje smo naslijedili od svojih predaka.

Čuvamo i prenosimo baštinu

Svaka takva priča može potaknuti nekoga da posjeti Hrvatsku, upozna njezine ljude, otkrije skrivene ljepote naših otoka, kuša domaću hranu, posjeti naše vinarije i upozna kulturnu baštinu koja našu zemlju čini jedinstvenom.

Tako iseljenici postaju neformalni ambasadori hrvatskog turizma, kulture i gospodarstva. Naš doprinos nije samo u očuvanju ljubavi prema domovini nego i u stvaranju novih prijateljstava, poslovnih veza i turističkih prilika.

Posebno je važno da našu baštinu ne čuvamo samo za sebe, nego da je prenosimo na svoju djecu i unuke, kako bi i buduće generacije znale odakle potječu, što ih povezuje s Hrvatskom i zašto je njezina tradicija vrijedna čuvanja.

Jer Hrvatska nije samo mjesto na zemljopisnoj karti. Hrvatska su naši ljudi, naši običaji, naša pjesma, naša kuhinja, naša vina, naše more, naši otoci i priče koje nosimo sa sobom kamo god krenuli.

Možda živimo daleko od domovine, ali svojim djelima možemo učiniti da Hrvatska bude bliža cijelom svijetu.

Naša je domovina naš ponos, naša baština naše nasljeđe, a njezino predstavljanje svijetu naš doprinos njezinoj budućnosti.

Hrvatsku nosimo u srcu, a svijet upoznajemo s njezinim bogatstvom!

Sat kuhanja sa Anom Mljećkom

Počašćena sam što sam bila pozvana na ASPIRA UNIVERSITY u Splitu , utorak u 8.30. 13.10. 2026.g. za održati “Cooking class with Ane Mljećka“(Sat kuhanja sa Anom Mljećkom). I to je sve snimala HRT za emisiju Dobro jutro Hrvatska i emisiju MORE.

Ovo je bio način promoviranja naše tradicionalne hrvatske gastronomije kako to ja radim u Americi.

Studentima sam pokazala kako se spravljaju stare zaboravljene ričete s mog otoka Mljeta i južnodalmatinskih otoka.

Spravljala sam jela od dimljene ribe kao što je fritaja od dimljene hobotnice, dimljena tabinja na bakalar, dimljene oslić lešo sa patatama, dimljeni gruj na brodet i mljetski makaruli. Ovo su jela koja su nastala davno prije hladnjaka i zamrzivača kada se je riba čuvala soljenjem i dimljenjem.

Posebno sam posvetila najviše pažnje na mljetske makarule koje su studenti uživali sukat.

Mljetski makaruli - živi spomenik mljetskoj povijesti

Mljetski makaruli su tradicionalno jelo otoka Mljeta, prožeto bogatom poviješću, tradicijom i jednostavnošću života nekadašnjih otočana. Ova domaća tjestenina nije bila samo svakodnevni obrok, već simbol svečanosti, okupljanja i preživljavanja u vremenima kada su resursi bili oskudni.

Promotorica mljetske kulturne baštine, Jany Hansal najbolje je pokazala mnogima kako se prave kroz radionice udruge DEŠA.

Priča o makarulima započinje u vremenima kada je život na otoku bio težak i izoliran. Stanovnici Mljeta morali su biti maksimalno samoodrživi. Makaruli su nastali od najosnovnijih namirnica koje su bile dostupne u gotovo svakom kućanstvu: brašna, vode, malo soli i pokojeg jaja (ako bi ga u tom trenutku bilo).

Ono što ovo jelo čini posebnim nije raskoš sastojaka, već trud i ljubav uloženi u njegovu izradu. Žene s Mljeta prenijele su vještinu izrade s koljena na koljeno. Tijesto se mijesilo ručno, a zatim se komadić po komadić oblikovao u duguljaste štapiće.

Iako su sastojci jednostavni, izrada makarula zahtijevala je mnogo vremena. Zbog toga se ovo jelo na Mljetu smatralo svečanim. Pripremalo se za velike blagdane, osobito za Festu svetog Vlaha, Božić, pir i u vrijeme radova u polju kada je radnicima trebalo osigurati krepku i zasitnu hranu ili kad bi se ribari vraćali doma praznih košica.

Miris kuhanih makarula koji se širio iz mljetskih komina (tradicionalnih kuhinja s otvorenim ognjištem) označavao je obiteljsko zajedništvo i slavlje. Činili su se i sa šugom od pomadora, od morskih plodova i sa mesom ( šporki makaruli).

Ono što mljetske makarule razlikuje od ostalih jela od tjestenine na jadranskoj obali jest njihov specifičan, starinski preljev. Dok se u drugim krajevima tjestenina najčešće spajala s mesnim toćevima (gulašima), na Mljetu su se makaruli tradicionalno začinjali onim što je otok nudio u izobilju, a to je domaće maslinovo ulje kao baza, česan sitno sjeckan i lagano popržen i kozji sir koji bi se osušio i čuvao u maslinovo ulju i koji se obilno ribao po vrućoj tjestenini.

Tjestenina bi se skuhala u velikom loncu, procijedila, a potom još vruća miješala s uljem, češnjakom i sirom. Sir bi se pod toplinom makarula lagano otopio, stvarajući kremast, a istovremeno rustikalan i snažan okus.

Oni su živi spomenik mljetskoj povijesti, dokaz kako se iz škrtog otočkog krša i malo truda rađa vrhunski gastronomski užitak.

Svuda se spravljaju makaruli od Istre do Dubrovnika ali u povijesti se najprije spominju na Otoku Mljetu.

Ignjat Durdević, opat u Benediktinskom samostanu na otočiću Svete Marije napisao je:

Suze Marunkove 1724. godine, za vrijeme svojega boravka na otoku Mljetu.

Ovo su originalni stihovi:

“srećn'ji neg da znam

što zno je sin Regočev Marko Duda kî najprvi upiso je nam

zeleno libro od suda

i naučio nas po skuli

kô se suču makaruli.”

Posebno je zanimljivo za povijest Mljeta što Đurdević u stihovima spominje Regočeva sina Marka Dudu, koji je Mljećane naučio kako se sukaju makaruli. Tako je u književnom djelu iz 18. stoljeća sačuvan trag otočnih predaja, govora i gastronomske tradicije.

Kasnije smo svi zajedno isprobali sva ova tradicionalna jela i sve dobro zalili vrhunskim vinima sa Pelješca iz Vinarije Bura - Mrgudić i sa otoka Brača Vinarije Stina i dubrovačkog Bakus Wine Bara.

Na ovoj lijepoj promociji mljetske gastronomije moram se posebno zahvalit mojim dragim prijateljicama, profesorici Magdi Maver i predsjednici American - Croatian Congress Nadi Pritisanac Matulić koje su ovo sve iorganizirale, Sami Ramiću vlasniku WINESE, sa kojim često promoviram hrvatska vina i gastronomiju u Americi, Šimi Kovačeviću i njegovom timu s HRT-a, dekanu ASPIRA University Alenu Jerkunici i divnoj Emi bez koje ovo edukativno kuharsko iskustvo sa studentima sigurno ne bi bilo moguće. Sve pohvale i studentima koji su bili iz različitih zemalja i koji su pomogli u spravljanju ovih tradicionalnih mljetskih pjatanaca nakon nekoliko pitanja o provjeri znanja zaslužili su čistu peticu. Moram se posebno zahvaliti na podršci Anti Ćaleta iz Matice Iseljenika Hrvatske, voditelja podružnice Split i mom prijatelju Ivu Nodilu Civu.

ASPIRA UNIVERSITY je privatna visokoškolska ustanova osnovana 2008. godine u Splitu, s dodatnim nastavnim centrom u Zagrebu.

Veleučilište Aspira, Suvremeno učilište Split i Pomorsko učilište Atlantis zajedno čine jednu od najvećih privatnih obrazovnih grupacija u Hrvatskoj.