Svečano proslavljena Dužijanca u Tavankutu

Dužijanca je stoljetna žetvena svečanost bunjevačkih Hrvata, koja slavi završetak žetve, iskazuje zahvalnost Bogu i čuva kulturni i vjerski identitet zajednice.

“Redovito se u tom malenom i običnom krije ljepota i smisao istinskog života. Zrno pšenice, kap znoja, ruke koje rade, pogled koji se susreće, mir tišine, pjev ptica, ljubav u obitelji, vjernost i poštenje u malim stvarima – sve to je Dužijanca“, riječi su mons. Mirka Štefkovića na prošlogodišnjoj velikoj Dužijanci u Subotici.

 No svako mjesto gdje žive Hrvati u Bačkoj slavi Dužijancu, pa tako taj običaj njeguju i u Tavankutu.

Svečano misno slavlje u crkvi Presvetog Srca Isusova predvodio je mons. dr. Andrija Anišić, predsjednik UBH-a »Dužijanca«. U propovijedi je istaknuo kako je rad u Božjoj zamisli čovjeku bio radost, no grijeh i zlo narušavaju sve stvoreno. Tako i priroda trpi zbog grijeha, ali i ljudskog nemara.

-Na više mjesta u izvješću o stvaranju biblijski pisac ističe: 'I vidje Bog da je dobro'. Ako je Bog sve veoma dobro stvorio, što se to dogodilo u međuvremenu? I priroda i čovjek su ranjeni grijehom. Čovjek je dobio zadaću da upravlja svime stvorenim. Naši pradjedovi znali su prepoznati da je sve što dolazi, pa i nevolje, od Boga i stoga su uvijek znali zahvaliti. Zato trebamo biti zahvalni što nam je u baštinu ostavljen ovaj običaj koji nas potiče na zahvaljivanje, poručio je mons. Anišić, prenosi NIU Hrvatska Riječ, Subotica.

Dužijancu su tradicionalno predvodili bandašica Milica Tikvicki i bandaš Nemanja Pokornić, kao i mali bandaši koji su na oltar prinijeli kruh. Ovogodišnju krunu od slame izradila je poznata naivna umjetnica Jozefina Skenderović.

Nakon misnog slavlja HKPD Matija Gubec priredio je kratki kulturno-umjetnički program ispred crkve, a navečer je održano i Bandašičino kolo.