U okviru Tjedna Hrvata izvan Republike Hrvatske, u Hrvatskoj kući (Casa Croata) u Buenos Airesu održana je revija hrvatskih narodnih nošnji kakva se rijetko može vidjeti u Južnoj Americi.
Gotovo stotinu sudionika predstavilo je više od devedeset originalnih nošnji iz različitih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine te drugih područja na kojima živi hrvatski narod. Neke od njih stare su gotovo dva stoljeća, a većina je sačuvana zahvaljujući obiteljima koje ih generacijama prenose kao dio vlastite baštine.
Događaj je okupio članove hrvatskih društava, potomke iseljenika i predstavnike institucija te pokazao koliko je bogata i raznolika hrvatska kulturna baština koja se sačuvala daleko od domovine. Revija je istodobno bila prilika da se javnosti predstave primjerci koji se rijetko izlažu, ali i da se oda priznanje generacijama hrvatskih iseljenika koje su ih sačuvale.
Među uzvanicima bio je i glavni ravnatelj za zajednice doseljenika Grada Buenos Airesa Gastón Juan Santos, koji je istaknuo važnost hrvatske zajednice u kulturnom životu argentinske prijestolnice.
- Bilo bi nemoguće razumjeti Buenos Aires bez tog malog dijela Hrvatske. Ako čovjek zaboravi svoje korijene, ne može ići prema budućnosti, rekao je Santos.
Ideja o organizaciji revije nastala je u KUD-u Proljeće, čiji će mladi članovi tijekom ljeta otputovati u Hrvatsku na folklorne festivale i radionice. Organizatori su željeli prikupiti sredstva za putovanje, ali i ponovno predstaviti nošnje koje su desetljećima bile skrivene od javnosti.
- Uvijek smo znali da postoji velik broj originalnih hrvatskih narodnih nošnji. Kako ove godine naša djeca i mladi putuju u Hrvatsku, pomislili smo – zašto ne bismo organizirali reviju? Željeli smo istaknuti i njihove pretke, jer su upravo oni donijeli te nošnje u Argentinu, a mnoge su godinama bile spremljene u škrinjama, rekao je organizator revije Pablo Soto.
Posebnost događaja nije bila samo u broju sudionika nego i u činjenici da su mnoge nošnje desetljećima bile pohranjene diljem Argentine. Neke su se koristile u folklornim skupinama, dok su druge generacijama čuvane kao obiteljska uspomena.
- Osjećali smo da će ovo biti događaj velike važnosti. Ljudi koji su radili na nošnjama pripremali su ih već dugo vremena jer je iza svega stajao opsežan posao restauracije. Vez, šivanje i same nošnje dio su onoga što nas čini prepoznatljivima, istaknuo je Mateo Pulfer, voditelj KUD-a Proljeće i novoizabrani član Vladina savjeta mladih za Hrvate izvan RH.
Pripreme su trajale mjesecima jer je bilo potrebno pronaći vlasnike nošnji, utvrditi njihovo podrijetlo i prikupiti podatke o krajevima iz kojih dolaze. U tome su sudjelovali članovi KUD-a Proljeće, brojne obitelji, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Buenos Airesu, Hrvatska udruga Jadran, Croactivas i velik broj volontera.
- Bila je to velika organizacija jer je trebalo prikupiti nošnje iz različitih krajeva i od brojnih obitelji koje su ih čuvale kod kuće. Iza svega stoji cijeli tim našega KUD-a Proljeće koji je kontaktirao rodbinu kako bi vidjeli mogu li nam ih posuditi, ali i žele li ih sami odjenuti te sudjelovati u reviji, rekla je članica KUD-a Proljeće Lucía Borhi.
Hrvatska baština u Argentini
Mnoge od predstavljenih nošnji stigle su u Južnu Ameriku zajedno s hrvatskim iseljenicima koji su krajem 19. i tijekom 20. stoljeća napuštali domovinu u potrazi za boljim životom. U kovčezima nije bilo mnogo mjesta, no pojedine obitelji uspjele su sa sobom ponijeti dijelove tradicionalne odjeće koji su kasnije postali simbol povezanosti s krajem iz kojeg su potekli.
Tijekom desetljeća dio nošnji završio je u folklornim društvima i kulturnim centrima, dok su druge ostale sačuvane unutar obitelji. Upravo zato organizatori su tijekom priprema morali provesti pravo malo istraživanje kako bi otkrili njihovu povijest, podrijetlo i put kojim su stigle do Argentine.
- Obitelji su zajedno istraživale iz kojeg kraja potječe pojedina nošnja. Bio je to prekrasan posao i uložen je velik trud kako bi nam pomogli i kako bi hrvatska kultura u Argentini dobila veću vidljivost, rekla je Milagros Zoric.
U pojedinim slučajevima tragovi su vodili nekoliko generacija unatrag. Sudionica revije Jelena Bilanovic Sakic prisjetila se kako je njezina baka sudjelovala u izradi i bila u kontaktu s velikim brojem nošnji iz različitih krajeva.
- Imala je nošnje iz Bosne, Hercegovine, Zagreba, Like, Zadra i drugih dijelova Hrvatske. Danas smo pokazali barem dio onoga što smo uspjeli sačuvati, podsjetila je Bilanovic Sakic.
Za dio primjeraka više nije bilo moguće jednostavno odrediti podrijetlo pa su organizatori pomoć zatražili i od stručnjaka iz Hrvatske, uključujući Etnografski muzej u Zagrebu. Tako su pojedine nošnje ponovno dobile svoje ime, mjesto podrijetla i priču koja ih prati.
Nošnje nisu bile samo izložbeni predmeti nego i dio živog nasljeđa koje se i danas koristi u folklornim skupinama. Victoria Terrazas nosila je nošnju koju joj je za ovu priliku posudio stric Guillermo Terrazas, dugogodišnji voditelj folklorne skupine Zrinski.
- Danas smo se spremali gotovo dva sata, ali reviju zapravo pripremamo već dugo vremena, rekla je Terrazas.
Među najstarijim predstavljenim primjercima bila je i nošnja koju je predstavila Cristina Herman.
- Ova nošnja ima gotovo 200 godina. Stigla je zajedno s mojim roditeljima. Danas smo vidjeli prekrasne nošnje iz Posavine, Dubrovnika, Turopolja i drugih krajeva, rekla je Herman.
Posebnu pozornost privukli su i primjerci čije se podrijetlo više nije moglo sa sigurnošću utvrditi. Neki su sudionici prvi put odjenuli nošnje koje su desetljećima bile pohranjene u obiteljskim zbirkama.
- Ne znam puno o ovoj nošnji jer nije moja. Rekli su mi da potječe iz Bosne i da je vrlo stara. Kažu da na sebi ima i zlatovez. Danas je nosim prvi put, rekao je Gastón Beguy.
Upravo takve priče pokazale su da revija nije bila samo predstavljanje tradicijske odjeće, nego i svojevrsno zajedničko istraživanje obiteljske i iseljeničke povijesti, u kojem su mnogi sudionici prvi put otkrivali podrijetlo predmeta koje njihove obitelji čuvaju generacijama.
Folklor kao prvi susret s Hrvatskom
Iza svake predstavljene nošnje nalazila se obiteljska priča, ali organizatori ističu da revija nije bila usmjerena samo prema prošlosti. Jedan od glavnih ciljeva bio je približiti hrvatsku kulturu novim generacijama potomaka iseljenika, od kojih mnogi prvi kontakt s Hrvatskom ostvaruju upravo kroz folklorne skupine.
U Argentini danas djeluje više hrvatskih folklornih društava koja okupljaju djecu, mlade i odrasle. Za velik broj članova upravo su folklor, glazba i ples prvi susret s hrvatskim jezikom, običajima i regionalnim različitostima. Nošnja tada postaje povod za upoznavanje obiteljske i nacionalne povijesti.
Prema riječima organizatora, pripreme za reviju pokazale su i koliko su obitelji spremne uključiti se u projekte koji promiču hrvatsku kulturu. Mnogi su posudili nošnje, pomagali u istraživanju njihova podrijetla ili sudjelovali u pripremi samog događaja. Za neke je to bio prvi dolazak u hrvatske institucije nakon više godina.
Pablo Soto smatra da je upravo to jedan od najvrjednijih rezultata projekta.
- Ljudi koji su bili ovdje možda godinama nisu došli u hrvatsko društvo i odjedanput su se pojavili sretni. Bila je lijepa atmosfera, ljudi su pljeskali, pjevali pjesme, a pokušali smo da svaka nošnja bude predstavljena uz glazbu kraja iz kojeg dolazi, naglasio je Soto.
Organizatori vjeruju da bi upravo takvi projekti mogli pomoći da hrvatske institucije u Argentini privuku nove članove i dodatno ojačaju veze među različitim generacijama. Zato se već razmatra mogućnost da revija preraste u tradiciju te da se slični događaji u budućnosti organiziraju i u drugim gradovima s brojnom hrvatskom zajednicom poput Rosarija, Córdobe ili Mendoze.
KUD Proljeće putuje u Hrvatsku
Mladi članovi KUD-a Proljeće ovoga će ljeta otputovati u Hrvatsku, gdje će sudjelovati na folklornim festivalima, radionicama i susretima s hrvatskim kulturno-umjetničkim društvima.
Za mnoge od njih to će biti prvi posjet zemlji o kojoj su godinama slušali kroz obiteljske priče, folklor, pjesmu i rad hrvatskih institucija u Argentini. Upravo zato organizatori ističu da putovanje ima mnogo šire značenje od samih nastupa.
- U Hrvatskoj najprije idemo u Zagreb, gdje ćemo plesati i pjevati na jednom festivalu. Ondje ćemo imati i radionice folklora s profesionalcima s kojima je naš voditelj već u kontaktu. Nakon toga odlazimo na nekoliko dana na Rab, također na jedan srednjovjekovni festival. Tamo ćemo, osim što ćemo plesati i pjevati na hrvatskom, predstaviti i svoje argentinske plesove, tako da smo jako sretni i uzbuđeni, rekla je Lucía Borhi.
Za dio mladih članova upravo će taj posjet predstavljati prvi neposredni susret s krajevima iz kojih su prije više od jednog stoljeća krenuli njihovi preci. Istodobno, putovanje će biti prilika za upoznavanje vršnjaka iz Hrvatske te za razmjenu iskustava s drugim folklornim skupinama.
Organizatori smatraju da su upravo takvi susreti jedan od najboljih načina povezivanja novih generacija s Hrvatskom. Dok su nekada hrvatski iseljenici preko oceana donosili nošnje, pjesme i običaje, danas njihovi potomci putuju u suprotnom smjeru kako bi upoznali zemlju svojih predaka i predstavili dio kulture koju su hrvatske zajednice sačuvale u Argentini.
Lucía Borhi zaključuje da bi uspjeh revije mogao biti tek početak.
- Bilo bi jako lijepo organizirati novu reviju, možda na nekom drugom mjestu kako bi došla do još više ljudi, možda u nekoj drugoj argentinskoj provinciji. Voljela bih da se ova tradicija ne izgubi!, kaže.
Revija u Buenos Airesu pokazala je da hrvatska kulturna baština i dalje povezuje generacije te ostaje jedan od najsnažnijih mostova između Hrvatske i Južne Amerike.