Postoje večeri koje ne trebaju veliku pozornicu da bi pokazale koliko jedna zajednica znači svojim ljudima. Dovoljni su stol za kojim se razgovara, pjesma koju svi prepoznaju i miris sarme koji podsjeća na dom. Upravo je tako u subotu, 7. studenoga 2026., proteklo okupljanje Malih šokačkih divana u Hrvatskom kulturnom centru Šokadija u Beču. Tjedan dana uoči 17. velikih Šokačkih divana, članovi i prijatelji udruge okupili su se na susretu u kojemu su se prirodno isprepleli hrvatska riječ, tradicijska kuhinja, glazba i druženje različitih generacija.
Viktoria Šimičić okupljenima se predstavila upravo jednostavnošću koja je obilježila cijelu večer.
- Danas su Mali šokački divani, subota prije Velikih divana, kazala je te naglasila da su zajedno mali, mladi i stari članovi.
Njezina rečenica da „skupa pjevamo, plešemo i jedemo dobru sarmu” sažela je program bolje od bilo kakvog svečanog protokola. U tim riječima nalazi se važna poruka: folklor nije samo nastup za publiku nego i način na koji se ljudi susreću, uče jedni od drugih i osjećaju pripadnost.
Upravo je međugeneracijska blizina jedna od posebnosti ovakvih okupljanja. Stariji članovi donose iskustvo i pamćenje običaja, a mlađi svojim sudjelovanjem pokazuju da tradicija ne mora ostati tek uspomena njihovih roditelja ili baka i djedova. Pjesme koje su nekoć odzvanjale u slavonskim dvorištima danas se mogu čuti u austrijskoj prijestolnici, a razgovori koji započnu uz zajednički stol često postaju temelj novih prijateljstava i aktivnosti udruge.
Uloga sarme
Važno mjesto u susretu imala je sarma, jelo koje mnogi povezuju sa zimom, obiteljskim okupljanjima i svečanim stolovima. U različitim krajevima Hrvatske te među Hrvatima u Bosni i Hercegovini priprema se na više načina, ali gotovo uvijek traži vrijeme i zajednički trud. Upravo zato ona na Malim divanima nije bila tek dio jelovnika. Bila je razlog za okupljanje i simbol gostoprimstva: oko lonca, kuhinje i stola svatko može pomoći, nešto naučiti ili jednostavno podijeliti razgovor.
Predsjednik Hrvatske udruge Šokadija Tomislav Mišanović objasnio je da ovaj običaj ima jasno mjesto u godišnjem programu. Naglasio je da se sarma tradicionalno priprema uoči Velikih divana i da se okupljanje održava u prostorima kluba. Njegove riječi pokazuju da se kontinuitet udruge gradi upravo kroz redovita, naizgled mala okupljanja, a ne samo kroz velike godišnje manifestacije.
Veliki šokački divani
Mišanović je pritom najavio i sljedeći veliki datum: u subotu, 14. studenoga, održat će se 17. Šokački divani. Nastupa grupa Gentlemeni, a program, prema njegovoj najavi, vodi gospodin Uvodić. Veliki divani predstavljaju središnji godišnji susret na kojemu se okupljaju članovi, prijatelji i gosti povezani sa slavonskom i hrvatskom tradicijom. Ovogodišnje izdanje najavljeno je za 19 sati u prostoru Casablanca u Beču, pa su Mali divani poslužili i kao najtopliji uvod u taj događaj..
Šimičić je posebno istaknuo zadovoljstvo što se u rad Šokadije uključuju novi ljudi. Rekao je da su pojedinci došli pomoći i sudjelovati u svakodnevnim poslovima udruge, što smatra važnim za njezinu budućnost.
Šokačka baština osobito se veže uz područja Slavonije, Baranje i Srijema, uz specifične pjesme, plesove, govore i gastronomske navike. Ipak, život jedne udruge u Beču ne može se svesti na prenošenje nekadašnje slike sela. Svaki susret istodobno donosi novu priču: članove koji su odrasli u Austriji, ljude koji su se doselili nedavno i one koji već desetljećima čuvaju veze sa zavičajem. Zajednički događaji omogućuju da se te razlike ne pretvore u udaljenost, nego u bogatstvo iskustava.
↑