Izvorno hrvatsko uz ženske ćakule

"Moliški kolači", "Od spare do kravate", "Licitarska radionica", "Lavanda – ukras, lijek i začin" i "Korčulanski klašuni i cukarini" – radionice projekta Udruge Hrvatsko-talijanski mozaik Rim privukle su velik broj sudionica. Edukativni je projekt  osmislila dopredsjednica Udruge Zrinka Bačić s ciljem poticanja stvaralaštva i ekonomskog osnaživanja žena, uz potporu Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Udrugu Hrvatsko-talijanski mozaik Rim osnovale su četiri žene

– Želja nam je bila daleko od domovine njegovati tradiciju i stare običaje naših majki i baka te ih  prenositi na mlađe naraštaje. U očuvanju kulturne baštine jednog naroda veliku ulogu imaju kulturna društva, a još veću osobe koje su nostalgične za svojom domovinom, a tko to bolje zna i osjeća od nas žena, koje smo otišle trbuhom za kruhom u nama nepoznatu sredinu - rekla je Zrinka Bačić.

 

Nerijetko su žene glavne i jedine pokretačice i osnivačice kulturnih udruga.

 

- Svoje običaje i tradiciju ljubomorno čuvamo i promičemo u svakoj prilici i na svakom mjestu. Baš zbog toga nastao je projekt Izvorno hrvatsko uz ženske ćakule - nastavlja Bačić.

 

- Sudionice radionica su poslije predavanja o hrvatskim narodnim običajima, starim receptima, našim proizvodima s oznakom "Izvorno hrvatsko" i same napravile niz proizvoda s oznakom "Hrvatski otočni proizvodi" - ističe idejna začetnica projekta, kojoj je među ostalim, želja bila ukazati na bogatstvo hrvatske nematerijalne baštine.

''Moliški kolači''

Za tu je prigodu iz moliškog Kruča u Rim doputovala predsjednica udruge Jedna musika Antonella D'antuono i otkrila tajnu izrade Moliških kolača. Imaju okrugli, prstenasti oblik i sastoje se od lisnatoga tijesta, napunjenog nadjevom kaskavuniska, raspoređenog u krunu. Tradicionalno se kolači peku, 3. veljače, na blagdan Svetog Vlaha. Nekada su se dijelili sumještanima i svima koji su u Molise dolazili na blagoslov grla. Služili su se i kao glavni desert za posebne prigode, kao što su vjenčanja. Moližani su ga zvali Culacca (kolač), a recept se prenosio s koljena na koljeno svjedočeći neprekinutoj svijesti o identitetu i ukazujući na autohtonost te manjine na samom jugu Italije.

Osim tajne spremanja Cullaca, predstavnica moliških Hrvata u Vladinu Savjetu za Hrvate izvan Republike Hrvatske otkrila je i što je pokreće u istinskoj želji za povezivanjem domovinske i iseljene Hrvatske. U taj pak recept ide samo jedan sastojak, kaže D'antuono, a to je srce. Kada su se povezale udruge ''Jedna muzika'' i ''Hrvatsko-talijanski mozaik Rim'' stvorena je čarobna formula za jedinstvene projekte koji su snažno odjeknuli u iseljeništvu pa su te udruge i primile Večernjakovu domovnicu kao najuspješnije u iseljeništvu. Antonelli je na prvome mjestu povezivanje mladih naraštaja Hrvata iz Molisea s onima u domovini i svijetu, jer tako se stvaraju mostovi, ističe. Idejna je začetnica projekta Molizaiko – susreta i zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske u Molizeu. 

Kroz projekt "Traganje za hrvatskim krojenima" povezala je mlade pripadnike hrvatsko moliške manjine i gradišćanskih Hrvata, a projektom "Koracima prijateljstva kroz Vukovar i Istru" učenike hrvatske nastave iz Rima i Molisea s učenicima iz Vukovara i Istre. Jedna je od prvih pripadnica hrvatske manjine koja je podnijela zahtjev za dobivanje hrvatskog državljanstva. Godine 2020. predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uručila je Antonelli D’Antuono povelju i odlikovala ju Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za poseban doprinos u očuvanju identiteta moliških Hrvata. Ona je jedina moliška Hrvatica koja je dobila takvo priznanje.

"Od spare do kravate"

Splićanka Ana Kovačević, inženjerka elektronike u Rimu nije mogla pronaći posao u struci pa se posvetila  svojoj velikoj ljubavi i strasti – šivanju, vještini koju je još kao djevojčica učila od svoje bake. Udruga Hrvatsko-talijanski mozaik Rim odmah je prepoznala zlatne ruke Splićanke i pozvala ju da održi nekoliko radionica izrade kravate  na jedan nov i originalan način. Sve je počelo jednog poslijepodneva u Rimu kada joj je otac darovao pozamašan broj njegovih starih kravata. Ana je reciklirane svilene kravate spojila u jednu maramu zanimljivih boja i oblika. Tehnika šivanja u kojoj se različiti komadi tkanina spajaju u veću cjelinu naziva se patchwork, a ako se pitate što je spara, evo objašnjenja:

spara je manji okrugli jastučić izrađen od platna ili vune, ispunjen pamukom. Služio je ženama kao podloga za nošenje tereta na glavi. Karakterističan je za jadransko područje sjeverne Dalmacije. Danas ga pune i aromatičnim biljem te služi kao ukrasni jastučić, za sjedenje ili kao jastučić za igle. Ana je tako suvremene hrvatske žene u Rimu vratila u povijest, u život njihovih majki baka. Danas nosimo različite terete, a jastučić od platna ili vune ostaje simbol povezanosti žena nekada i danas.

U suradnji s udrugom Hrvatsko-talijanski mozaik Rim organizirala je nekoliko radionica u kojima je zainteresiranim polaznicima pokazivala i izradu modnih komada. Kravatu je vratila u prvobitni oblik – maramu, stvorivši novi suvenir s hrvatskim povijesnim obilježjima.

''Licitarska radionica''

Običaj darivanja licitara, kojim mladić djevojci iskazuje svoju privrženost i ljubav, duboko je ukorijenjen u hrvatskoj kulturi. Licitar je danas jedan od nacionalnih simbola te predstavlja autohtoni hrvatskih tradicijski suvenir. Radionicu je vodila Slavonka Alma Kumbarić, koja je fakultetsko obrazovanje i radno iskustvo stekla na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, gdje je radila kao znanstvena novakinja sve do preseljenja u Rim prije dvadesetak godina. Na sveučilištu Roma Tre doktorirala je na području botanike. U slobodno vrijeme izrađuje slastice i dizajnira kolače. Promiče hrvatsku kulturnu baštinu i tradiciju u svojoj hrvatsko-talijanskoj obitelji i izvan nje.

Na radionici ''Lavanda – ukras, lijek i začin'' sudionice su  slušale o toj plemenitoj biljci – njezinoj povijesti, berbi, načinima uporabe u kućanstvu, uzgoju i proizvodnji. Doktorica Kumbarić sudionice je upoznala s osnovama ekološkog uzgoja te mediteranske biljke koja odlično uspijeva i u kontinentalnim krajevima. Uzgoj lavande po mnogočemu sličan  vinogradarstvu, jer se ona uzgaja u redovima, voli puno sunca i treba je redovito obrezivati. Zahtjeva puno pažnje i truda, no isto toliko zauzvrat daje.

"Korčulanski klašuni i cukarini"

Dubrovkinja podrijetlom s otoka Korčule, Ivana Milina, predsjednica je Udruge Hrvatsko-talijanski mozaik Rim i nova predstavnica Hrvata u Italiji u Savjetu Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Za nju su uz obitelj, na vrlo visokom mjestu promidžba i očuvanje hrvatske kulture. Strastvena kuharica i slastičarka sudjelovala je u više talijanskih televizijskih emisija, u kojima je predstavljala autohtone hrvatske specijalitete. 

Ovom prigodom s našim je ženama u Rimu pripremala slastice porijeklom s njezina rodnog otoka. Klašuni, koji se tradicionalno poslužuju uz prošek punjeni su nadjevom od mindeli (badema) uz dodatak korice od limuna i naranče te posebnim začinom koji daje poseban okus i mediteranski miris. Milina Cukarin opisuje kao, samo naoko jednostavan suhi kolačić, koji  na nepcu ostavlja prirodne esencije limuna i naranče s blagom toplinom dalmatinskog sunca. Mijesi se i oblikuje ručno pa se može reći da je svaki komad jedinstven i unikatan. Najslađi suvenir s otoka Korčule pravio se i u Rimu, a sudionice radionica svojim su obiteljima i prijateljima svake subote donosile komadić Hrvatske nastao u hrvatsko-talijanskom mozaiku.

- Sve se može kad se ženske ruke slože - zaključuje dopredsjednica Udruge Hrvatsko-talijanski mozaik Rim Zrinka Bačić.