Hrvatski klub nogometni prvak Novog Južnog Walesa

Nogometni klub Sydney United, koji je 1958. godine osnovala hrvatska zajednica u Australiji, ponovno je postao nogometni hit u svijetu. Naime, postali su prvaci elitne lige savezne australske države Novi Južni Wales. 

U finalu je United s 3:1 pobijedio stalnoga „partnera“ Apiu iz Leichhardta i popeo se na vrh prvenstvene ljestvice NSW za muškarce u 2026. godini.

Momčad trenera Vlastelice je u finalnu utakmicu ušla na krilima silnih navijača, koji i jesu zaštitni znak ovoga kluba, pa je vodstvo stiglo već u 17. minuti utakmice preko Michaela Krslovića, a nepunih 15-ak minuta poslije, na stadionskom semaforu pisalo je 2:0. Strijelac Leroy Jennings. Apia se nije predavala, pa je stiglo smanjenje na 2:1 preko Jordana Segreta, a konačnih 3:1 postavio je Gabriel Tilo daleko u sudačkoj nadoknadi. Bio je to početak nezapamćenoga slavlja.

Nogomet na hrvatski pogon

Teško bi se itko odlučio reći da će mali iseljenički plato, gdje su se Hrvati nakon doseljenja loptali postati kultno nogometno mjesto, ali dogodilo se da su se ti ljudi okupljali i 1957./1958. osnovali nogometni klub Croatia Sydney.

-Mi, sinovi hrvatskih doseljenika ganjali smo balun i gledali starije kako su nam prenosili. Tu na igralištu smo se družili, zaljubljivali, nastajale su obitelji, ali eto nastao je i nogometni klub, koji nam je u ovih gotovo 70 godina donio toliko zadovoljstva, ljepote i radosti. Croatia Sydney nije samo klub to je naš identitet, tu je sve hrvatsko. Tu smo se i Bogu molili i kad su nam došli fratri i petrovci tu smo kovali planove za gradnju crkvi i prosteništa, kaže Drago Krslović, čija je obitelj imala igrače u gotovo svim generacijama Croatie.

Više od nogometa

-Ako mislite da smo mi na igralištima bili samo subotom ili nedjeljom, grdno se varate, pa tu je uvijek bila fešta i u danima kada smo mukotrpno radili, ali i kasnije, uvijek smo bili tu uz svoje ljude i svoj klub. Kaže Jakov Krslović i dodaje:

-Dugo se vremena ovdje govorio samo hrvatski jezik, a kasnije su nam dolazili profesionalci pa su nam donosili dah drugačijega, a svi su bili prihvaćeni i osjećali se kao svoj na svome.

Pekari - prvaci

U klubu je bilo problema, ali se sve nekako uspijevalo riješiti uz istovremeno kvalitetan nogomet i sjajne uspjehe. Klub je dobro napredovao i osvajao titule prvaka Južnog Walesa pet godina za redom i to od 1977. do 1982. godine bez prestanka, a snažna hrvatska zajednica punila je tribine.

-Kažu meni, Ive, klub ima veliki problem. Golman „sredia“ ruku i neće ga biti najmanje dva mjeseca. Šta ćemo sad? Zamslija se ja i kažen sebi: Mi onako često primamo golove, balun prolazi kao kroz sir, a ne znan, razmišlja san... Iša san kući i razmišlja: Moj novopečeni radnik Mark je velik čovik, ima velike noge ka šćapove za ribu, aj kruva neće bit dva dana, ali neka stane on među branke, pa da vidimo. Dođem ja u radnju i kažen: Sine moj, nećeš u pekaru nego na plac. Kaže on šta ću ja na placu, vaki krakat. Mislin ja u sebi taki nan i tribaš. Kasnije je bija i reprezentativac Australije i osvojili prvenstvo. Krpali smo se, ali uspijevali i postojali jako dobri nogometaši, govori nam anegdotu iz života kluba dugogodišnji član Petar Čulina.

-I sve je bilo super i sve za pet dok nam ne dođe ta 1993. godina kad se odlučilo da se klubovi moraju preimenovati, pa su nam rekli: dobro, klub će se zvati Sydney. Mi se dogovorimo, a imali smo uvijek pametnih glava da dodamo nastavak imenu kluba i dodamo United 58, da nas podsjeća na naše zajedništvo i 1958., ali smo ostali u našim crven-bijeli-plavim košuljama. I Bogu hvala, kad smo mi mislili da će sve otići gdje ne treba, na stadionu 20.000 navijača viču: Croatia, Croatia!“, i to nam više nitko ne može uzeti, rezolutan je Jo Perkunić.

Od pekare do tvornice australskih nogometnih velikana

Klub je u raznim fazama svojega djelovanja imao izniman broj dobrih igrača, a oni su kasnije postojali australski reprezentativci i internacionalci. Veliki je broj takvih: Didulica, Mark Bosnich, Željko Kalac, Tony Popović i njegovi sinovi, Jason Čulina, Ned Zelić, Mile Jedinak i brojni drugi.

Zato Croatia nije isključivo hrvatski klub. Ona je australski klub na hrvatski pogon, jer su taj klub osnovali, oblikovali i čuvali Hrvati. Naravno i drugi ljudi koji su uz hrvatske iseljenike kroz nogomet gradili pozitivna ozračja gdje god se pojave. I svi, svatko na svoj način, živi za taj klub, koji im, evo, još jednom uzvraća titulu prvaka. A ona uz nogomet čuva tradiciju, običaje i kulturu hrvatskoga naroda u dalekoj Australiji.

U ovih 70 godina postojanja mijenjale su se uprave, igrači, treneri, ali navijači i volonteri su tu živjeli i žive vječno. A ovogodišnja titula prvaka jednog kluba koji je nikao iz hrvatskog ponosa u tuđem svijetu daleko od kuće, govori u prilog činjenici da su Hrvati na „cijeni“ gdje god došli.

A sad, pijmo….