Držićevi dani u Londonu

U sklopu proslave 200 godina obljetnice sveučilišta UCL, održan je dvodnevni kulturni i akademski programi posvećenog velikom hrvatskom dramskom piscu Marinu Držiću.

Na manifestaciji je održan međunarodni simpozij o prevođenju renesansne drame, koji je okupio ugledne povjesničare, prevoditelje i kazališne stručnjake.

Cilj simpozija bio je raspraviti o pitanjima prijenosa drama s europske „periferije” preko granica jezičnih, kulturnih i vremenskih razlika; o načinima privlačenja anglofonske publike putem prijevoda i izvedbe; o pitanjima „kulturnog vlasništva” te o etičkim i praktičnim aspektima prevođenja. O tim su temama govorili povjesničari i književni stručnjaci koji nastoje takva djela smjestiti u odgovarajući kontekst, kao i prevoditelji te kazališni djelatnici koji nastoje spojiti poštovanje prema izvornom tekstu i autoru s aktualizacijom djela za današnje vrijeme. Simpozij je nastojao prikazati koliko je važno – i izazovno – pronaći ravnotežu između uvijek nedostižne vjernosti izvornom tekstu, jeziku i kulturi, s jedne strane, te zahtjeva, želja i očekivanja suvremene ciljne publike, koja sama po sebi nikada nije posve homogena, s druge strane.

Program je moderirala Wendy Bracewell, professor emeritus s University College London i prevoditeljica Držićevog djela Venere i Adon na engleski jezik u izdanju Doma Marina Držića. Ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić u uvodnom je govoru istaknuo kako su prijevodi Držićevih djela na engleski jezik objavljeni u okviru izdavačke djelatnosti Ustanove pridonijeli otvaranju novih mogućnosti za njihovo prihvaćanje izvan hrvatskoga govornog područja. Oni su učinili njegove drame dostupnima ne samo čitateljima već i znanstvenicima, prevoditeljima, kazališnim djelatnicima i novoj publici te pomogli stvoriti preduvjete za dijalog kakav se vodio na simpoziju. Prevođenje kanonskih hrvatskih pisaca na svjetske jezike ima duboko kulturno i književno značenje, to je način očuvanja i izražavanja identiteta hrvatskog jezika i kulture, ali i način da naša književnost postane aktivan sudionik svjetske kulture. Philip Parr, ravnatelj York International Shakespeare Festivala te osnivač i kreativni direktor umjetničke organizacije Parrabbola govorio je kako često režira djela Shakespearea na stranim jezicima, a posebno se osvrnuo na adaptaciju i režiju upravo Držićeve pastorale Venere i Adon na engleskom jeziku za koju je napisao predstavu u predstavi kojom je Držićev značaj u renesansno vrijeme usporedio upravo s Bardom engleske književnosti.

Filip Krenus, prevoditelj, glumac i producent, osnivač Honey-Tongued Theatre Productions publici je približio na koji je način pristupio prevođenju Držićevih djela na engleski jezik (Dundo Maroje, Novela od Stanca, Skup i Grižula) te na engleskom jeziku sačuvao njegovu živost i slojevitost. Iskoristio je priliku i najavio kako upravo radi na novom prijevodu. 

Tena Štivičić, ravnateljica Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu te višestruko nagrađivana dramaturginja i spisateljica ne samo u Hrvatskoj već i u Velikoj Britaniji govorila je iz pozicije autorice koja piše na dva jezika. Jezik bira ovisno o temi i naručitelju, a posebno je navela izazov s kojim se suočava kada vlastite drame treba prevoditi na neki treći jezik. 

Književni povjesničar prof. dr. sc. Ivan Lupić s Odsjeka za anglistiku i Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u svom je izlaganju naglasio kako je Marin Držić danas najpoznatiji po proznim komedijama, a on sam je vjerojatno više cijenio vlastitu poeziju i drame u stihovima budući da ih je tiskao u dvije knjige 1551. godine. Podsjetio je kako je u Hrvatskoj Držić iznimno poznat pa mislimo kako o njemu sve znamo, stoga su upravo prijevodi prilika na svježi pogled na najvećeg hrvatskog komediografa. Naglasio je i važnu činjenicu koju danas zaboravljamo – u 16. stoljeću Držić je pripadao većem i značajnijem jeziku nego Shakespeare u to vrijeme. 

Profesor ranog novog vijeka na University College London dr. Alexander Samson koji se bavi engleskom i španjolskom književnošću izrazio je zadovoljstvo što je upoznao novog pisca. Uočio je sličnosti između Držića i španjolskih dramatičara onoga vremena u načinu na koji su primjenjivali drugačije stilove jezika za različite kategorije likova. Naveo je da je relevantan prijevod onaj koji je dobar te da nema loše adaptacije, samo lošeg teksta.

Nakon akademskih rasprava, održan je prijem u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Londonu. Otpravnik poslova, Davor Ljubanović, pozdravio je uzvanike, kojima su se također obratili zamjenik gradonačelnika Dubrovnika Velibor Puzović, ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić te prevoditelji Wendy Bracewell i Filip Krenus. 

Poseban trenutak prijama bila je izvedba kratkog ulomka iz slavne Držićeve komedije "Dundo Maroje" u interpretaciji glumice Amande Osborne. 

Središnji dio programa bio je jedinstveni nastup u Bloomsbury studiju:

 “Venera i Adonis i Will i Alice” - briljantan kazališni miks koji spaja Držićev pastoral “Pripovijes kako se Venere božica užiže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena” (prevela Wendy Bracewell) s novim dramskim okvirom redatelja Philipa Parra. Budući da Shakespeare slavno spominje Iliriju - drevni naziv za područje današnje Republike Hrvatske i njezine jadranske obale - u svojoj predstavi Dvanaesta noć, ova duhovita postava humoristično prikazuje engleskog barda koji se susreće sa "pravim" Ilirima u elizabetanskom kutku, koji mu potom izvode Držićev komad! Ovu izvedbu na pozornici oživjeli su glumci s međunarodnog Shakespeare festivala u Jorku.

“Dugi nos govori” – kolaž predstava u režiji Filipa Krenusa i izvedbi Honey-Tongued Theatre Productions, upoznajući britansku publiku s fragmentima Držićevih najboljih djela.