Čileanska Hrvatica posvećuje knjigu očevoj domovini

Autorica Dragica Vukelić nada se da će knjiga uskoro biti objavljena u Hrvatskoj i tako ispuniti svoj san da očev život bude napisan na njegovom materinjem jeziku.

- Zovem se Dragica Vukelić, rođena sam u Santiagu de Chile i hrvatskog sam podrijetla. Moj otac je porijeklom iz lijepog sela po imenu Kosinj, u Lici. Ja sam inženjer prehrambene industrije i tijekom cijelog svog radnog vijeka radila sam u prehrambenom programu koji pomaže najpotrebitijim studentima u položaju u Čileu.

Moj otac Joso Vukelić s 18 godina pridružio se hrvatskoj vojsci i borio se u Drugom svjetskom ratu. Kad je rat završio, moj otac imao je 22 godine i nakon što je proveo 4 godine u koncentracijskom logoru u Njemačkoj, stigao je u Čile kad je imao 26 godina. U Čileu je upoznao moju majku Yolandu i oženio se njom.

Iz tog smo braka rodilo se petero djece, svima nam je dao hrvatska imena (Anica, Dragica, Ljubica, Jelica i Joso) i uvijek se brinuo o održavanju svojih hrvatskih tradicija i običaja, kako u glazbi, plesu, tako i u hrani.

Toliko da sam ja sudjelovala surađujući u našoj zajednici kao potpredsjednica Društva profesionalaca i poduzetnika hrvatskog podrijetla, bila sam direktorica Odbora hrvatskih dama iz Čilea, direktorica zaklade Pasko Baburica, sudjelovala sam u plesnoj skupini Društva Domovina. Također sam surađivala u svim kulturnim i društvenim aktivnostima Hrvatskog stadiona koji okuplja hrvatsku zajednicu u Čileu - napominje inženjerka iz Čilea.

Dragica Vukelić opisuje motiv svoje knjige “Sokoli u mojoj duši”: - Kad mi je bilo 16 godina, obećala sam ocu da ću napisati knjigu o njegovom životu, sa svim iskustvom koje je imao u svom selu prije rata, tijekom rata, a zatim i raseljavanjem i uključivanjem u novo društvo, čileansko društvo, gdje je morao krenuti ispočetka, ne znajući jezik i ne poznavajući nikoga.

Knjigu, koju sam nazvala “Sokolovi u mojoj duši”, predstavljena je u Čileu 2015. godine. Pokazala se vrlo uspješnom među hrvatskom zajednicom, te u Argentini i Peruu.

Knjiga je već prevedena na hrvatski jezik i nadam se da će što prije biti objavljena u Hrvatskoj. Ono što je za mene uvijek bio san, da očev život bude napisan na njegovom materinjem jeziku.

Iz tog razloga preselila sam se živjeti u Zagreb, koji smatram svojim drugim gradom, jer sam već prije 3 godine imala priliku živjeti u Zagrebu i bila sam fasciniran načinom života u glavnom gradu Hrvatske - ističe Dragica.

Čile je trenutno u ranjivoj situaciji zbog pandemije: - U ovom trenutku kada preživljavamo tešku situaciju zbog pandemije, nije bilo lako doći do Zagreba, jer su u Čileu mjere prevencije i upravljanja korona virusom prilično jake. Mogu napomenuti da još uvijek postoji totalna karantena i da u supermarket i ljekarnu možemo ići samo dva puta tjedno po dva sata i "samo" kupovati hranu.

U Čileu moramo stalno nositi maske na ulici, čak i na otvorenim prostorima, a nepoštivanje ovih mjera donosi velike novčane kazne.

Iako je velik postotak stanovništva cijepljen, broj slučajeva ostaje visok s više od 1.000 zaraženih dnevno i blizu 150 smrtnih slučajeva svaki dan.

Trenutno je zračna luka zatvorena za sve letove koji nisu službeni ili se odnose na pomoć u borbi protiv korona virusa. Samo stranci koji borave u inozemstvu ili oni koji će trajno boraviti u inozemstvu mogu dobiti odobrenje za napuštanje zemlje.

Tako je aviokompanija izvršila tri promjene datuma i plana karte koju sam prvobitno kupila, a da bih napustila zemlju morala sam zatražiti posebno odobrenje čileanske policije. Dakle, policiji sam predočila svoju hrvatsku putovnicu i hrvatsku osobnu iskaznicu koja i dalje vrijedi. Bez ovih dokumenata koji dokazuju moje hrvatsko državljanstvo i PCR cjepiva ne bih mogla napustiti Čile.

 Ne govorim savršeno očev jezik, jer nemam puno mogućnosti vježbati ga u Čileu. Iako se hrvatski potomci sada mogu prijaviti za stipendiju Croaticuma na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, što olakšava učenje jezika - ističe Dragica.

Autorica knjige upućuje srdačne pozdrave Glasu Hrvatske: - Želim se oprostiti s malim dijelom svoje knjige “Sokolovi u mojoj duši”, koja opisuje raj na zemlji, mislim na zemlju mog oca, Kosinj: