Glas Hrvatske

16:56 / 07.07.2021.

Autor: David Rey

Čileanska Hrvatica posvećuje knjigu očevoj domovini

Dragica Vukelić

Dragica Vukelić

Foto: osobna arhiva/archivo personal / ustupljena fotografija

Autorica Dragica Vukelić nada se da će knjiga uskoro biti objavljena u Hrvatskoj i tako ispuniti svoj san da očev život bude napisan na njegovom materinjem jeziku.


- Zovem se Dragica Vukelić, rođena sam u Santiagu de Chile i hrvatskog sam podrijetla. Moj otac je porijeklom iz lijepog sela po imenu Kosinj, u Lici. Ja sam inženjer prehrambene industrije i tijekom cijelog svog radnog vijeka radila sam u prehrambenom programu koji pomaže najpotrebitijim studentima u položaju u Čileu.


Moj otac Joso Vukelić s 18 godina pridružio se hrvatskoj vojsci i borio se u Drugom svjetskom ratu. Kad je rat završio, moj otac imao je 22 godine i nakon što je proveo 4 godine u koncentracijskom logoru u Njemačkoj, stigao je u Čile kad je imao 26 godina. U Čileu je upoznao moju majku Yolandu i oženio se njom.


Iz tog smo braka rodilo se petero djece, svima nam je dao hrvatska imena (Anica, Dragica, Ljubica, Jelica i Joso) i uvijek se brinuo o održavanju svojih hrvatskih tradicija i običaja, kako u glazbi, plesu, tako i u hrani.


Toliko da sam ja sudjelovala surađujući u našoj zajednici kao potpredsjednica Društva profesionalaca i poduzetnika hrvatskog podrijetla, bila sam direktorica Odbora hrvatskih dama iz Čilea, direktorica zaklade Pasko Baburica, sudjelovala sam u plesnoj skupini Društva Domovina. Također sam surađivala u svim kulturnim i društvenim aktivnostima Hrvatskog stadiona koji okuplja hrvatsku zajednicu u Čileu - napominje inženjerka iz Čilea.


Dragica Vukelić opisuje motiv svoje knjige “Sokoli u mojoj duši”: - Kad mi je bilo 16 godina, obećala sam ocu da ću napisati knjigu o njegovom životu, sa svim iskustvom koje je imao u svom selu prije rata, tijekom rata, a zatim i raseljavanjem i uključivanjem u novo društvo, čileansko društvo, gdje je morao krenuti ispočetka, ne znajući jezik i ne poznavajući nikoga.


Knjigu, koju sam nazvala “Sokolovi u mojoj duši”, predstavljena je u Čileu 2015. godine. Pokazala se vrlo uspješnom među hrvatskom zajednicom, te u Argentini i Peruu.


Knjiga je već prevedena na hrvatski jezik i nadam se da će što prije biti objavljena u Hrvatskoj. Ono što je za mene uvijek bio san, da očev život bude napisan na njegovom materinjem jeziku.


Iz tog razloga preselila sam se živjeti u Zagreb, koji smatram svojim drugim gradom, jer sam već prije 3 godine imala priliku živjeti u Zagrebu i bila sam fasciniran načinom života u glavnom gradu Hrvatske - ističe Dragica.


Čile je trenutno u ranjivoj situaciji zbog pandemije: - U ovom trenutku kada preživljavamo tešku situaciju zbog pandemije, nije bilo lako doći do Zagreba, jer su u Čileu mjere prevencije i upravljanja korona virusom prilično jake. Mogu napomenuti da još uvijek postoji totalna karantena i da u supermarket i ljekarnu možemo ići samo dva puta tjedno po dva sata i "samo" kupovati hranu.


U Čileu moramo stalno nositi maske na ulici, čak i na otvorenim prostorima, a nepoštivanje ovih mjera donosi velike novčane kazne.


Iako je velik postotak stanovništva cijepljen, broj slučajeva ostaje visok s više od 1.000 zaraženih dnevno i blizu 150 smrtnih slučajeva svaki dan.


Trenutno je zračna luka zatvorena za sve letove koji nisu službeni ili se odnose na pomoć u borbi protiv korona virusa. Samo stranci koji borave u inozemstvu ili oni koji će trajno boraviti u inozemstvu mogu dobiti odobrenje za napuštanje zemlje.


Tako je aviokompanija izvršila tri promjene datuma i plana karte koju sam prvobitno kupila, a da bih napustila zemlju morala sam zatražiti posebno odobrenje čileanske policije. Dakle, policiji sam predočila svoju hrvatsku putovnicu i hrvatsku osobnu iskaznicu koja i dalje vrijedi. Bez ovih dokumenata koji dokazuju moje hrvatsko državljanstvo i PCR cjepiva ne bih mogla napustiti Čile.


 Ne govorim savršeno očev jezik, jer nemam puno mogućnosti vježbati ga u Čileu. Iako se hrvatski potomci sada mogu prijaviti za stipendiju Croaticuma na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, što olakšava učenje jezika - ističe Dragica.


Autorica knjige upućuje srdačne pozdrave Glasu Hrvatske: - Želim se oprostiti s malim dijelom svoje knjige “Sokolovi u mojoj duši”, koja opisuje raj na zemlji, mislim na zemlju mog oca, Kosinj: 


Selo iz kojega potječe moj otac je jedno malo mjestašce po imenu Kosinj, smješteno u prekrasnoj pokrajini po imenu Lika. Rođen je podno Velebita, planinskog masiva koji prolazi uzduž jadranske obale vrtoglavim stjenovitim liticama sivkastih boja, ali kad te iste planine gledaju prema mojoj zemlji, presvuku se i ispune gustim i mirisnim šumama u kojima obitavaju vukovi i ogromni medvjedi, okruženi vegetacijom koja je toliko bujna da oduzima dah svima koji se namjere da je posjete, zelenilo prekidaju samo korita moćnih rijeka, prekrasna jezera čije vode se zrcale okolni krajolik i bučni slapovi koji simuliraju zemaljski raj. Ovo mjesto iz snova dijele kristalne vode rijeke Like, gornji dio rijeke zove se Gornji Kosinj, a donji Donji Kosinj. Oba mjesta povezuje impozantni kameni most čiji su lučni stupovi ponos svakog Ličanina, jer su ih naši preci gradili svojim vrijednim rukama s pažnjom i namjerom da prikažu savršenstvo koje im je priroda poklonila”

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!