Chovet, "hrvatsko selo“ u Argentini

Jug Provincije Santa Fe jedinstveno je područje za hrvatsko iseljeništvo u Argentini zbog sela  u kojima većina ima hrvatsko podrijetlo.

Argentina je u prošlom stoljeću bila omiljena destinacija hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi. Većina njih naselila se u velikim gradovima, no ovom smo prilikom posjetili gradić koji je karakterističan po tome što su ga većinski naseljavali Hrvati. Selo Chovet nalazi se u srcu argentinske Vlažne Pampe. Ondje danas živi oko 2 tisuće stanovnika, od kojih većina ima hrvatsko podrijetlo. Jedna od njih je odvjetnica i prevoditeljica Adriana Ivana Smajić:

Puno ljudi ne zna za Chovet jer sve se većinom koncentrira u gradu Buenos Airesu i u većim gradovima kao što su Rosario i Cordoba. Međutim, na jugu Provincije Santa Fe i na sjeveru Provincije Buenos Airesa ima sela poput ovog koja imaju stvarno puno ljudi koji su hrvatskog porijekla.

Selo je 1923. osnovao Francuz Alberto Chovet, no slijedili su ga Dalmatinci. Uglavnom s Hvara i susjednih otoka. Ovdje su se, kao i u susjednim selima, naselili dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća i posvetili obradi zemlje. Bivši argentinsko-hrvatski nogometaš Ivan Gabrich rado ističe anegdote uz ovo selo:

Ljudi mi često kažu: „U tvom selu svi imate prezimena na 'ich'." Svaki put kad netko ode u moje selo, kaže: "Tamo su svi 'ich'". I doista, ovdje smo svi "ich". Kad je Hrvatska osvojila treće mjesto u Francuskoj '98., u selu se stvorila golema povorka automobila, kao da je Argentina pobijedila. Dakle, to još postoji jer, ponavljam, većina ima rođake u Hrvatskoj i postoje jake veze s domovinom.

Na jugu Santa Fea hrvatska je baština dio svakodnevice, no hrvatske kulturne i obrazovne institucije daleko su od ovih krajeva. To nam je potvrdila i mještanka Claudia Alejandra Gabelich. Ističe da je za učenje jezika ili kulture potrebno je otići u velike gradove poput Rosarija i Buenos Airesa.

Ponosni smo na svoje hrvatsko podrijetlo jer mi smo selo Hrvata u Argentini. Moja su djeca državljani Hrvatske, ali nažalost nemamo nikakve aktivnosti koje bi nas vezale s Hrvatskom. Voljeli bismo da se to promjeni. Željela bih naučiti hrvatski jezik i da se nekako povežemo kao Hrvati.

Dosadašnji pokušaji da se rad hrvatske zajednice institucionalizira, nisu urodili plodom. Prema mišljenju upućenih, nedostatak formalnih struktura poput građanskih udruga i kulturnih centara onemogućuje da se mještani povežu s inicijativama iz Hrvatske.

Većina stanovnika danas su potomci Hrvata druge ili treće generacije. Gospođa Perka Juginović, jedna je od posljednjih Hrvatica koje su svoj novi dom našili u Chovetu:

Ja sam iz Hrvatske iz Dubrave kod Splita. Danas mi je ovdje dobro živjeti, ali prije mi nije bilo lako. Došla sam sedamdesetih godina  i bilo mi je neobično. Najprije smo živjeli u polju, a zatim smo se preselili u ovo malo mjesno. Danas sam naučila kako se živi ovdje, već sam 53 godine u Argentini i kad bih se morala vratii, ne ne bi mi bilo lako.

Izazovi života na selu nisu mnogo drukčiji ni u Argentini. Mladi se sele u velike gradove, a neki sanjaju i o odlasku u zemlju svojih predaka. No nekoliko generacija koje su se ovdje smijenile, ostavilo je svoj trag. Adriana Smajić tako s ponosom ističe:

Imamo ulicu Republica de Croatia, u crkvi imamo jedan vitraj koji je posvećen dvojici prvih hrvatskih župnika. Tijekom povijesti je bilo puno toga, bio je tu jedan disko koji se zvao Plesati, bila je tu teretana koja se zvala Život, sada više ne postoji. Postoji jedna kuća koja prodaje posteljinu koja se zove Zora, ta još uvijek postoji. Imamo ipak mjesta i dućane koji nose hrvatska imena, a obitelji s hrvatskim prezimenima tog ima jako puno. I dan danas, skoro svaka obitelj u Chovetu ima jednog Hrvata. Ili se netko u obitelji vjenčao s Hrvaticom ili Hrvatom, ili imaju prijatelja, svi su na neki način povezani s Hrvatima. 

Jug Provincije Santa Fe jedinstveno je područje za hrvatsko iseljeništvo u Argentini. U selima se povezanost s hrvatskim korijenima osjeća i snažnije nego u velikim gradovima. Desetljećima su te veze čuvali sami, a danas žele i trebaju kulturne ustanove koje bi im u pomogle u održavanju, jačanju i oživljavanju kulture s kojom su došli njihovi preci.