Odrastao je u Njemačkoj, a onda se vratio u Hrvatsku: Nikad nisam bio sretniji u životu

Philip Ključević rođen je i odrastao u Njemačkoj, ondje se školovao i imao priliku graditi karijeru, ali danas svoj život vidi u Hrvatskoj. Presudan je bio dolazak na Erasmus u Zagreb. Upoznao je ljude koji su ga sjajno prihvatili, zavolio život u Hrvatskoj, a nakon povratka u Njemačku shvatio je koliko mu sve to nedostaje. 

Kaže da je bio deprimiran i odlučio se vratiti. Danas u Zagrebu gradi vlastiti posao, u Hrvatskoj planira ostati najmanje 20 do 30 godina i poručuje - nikad nisam bio sretniji u životu.

Roditelji su život izgradili u Njemačkoj

Philip je odrastao i školovao se u Bavarskoj, u blizini Alpa, a njegovi roditelji podrijetlom su iz Bosne. Njegov otac u Njemačku je stigao 1991. godine, bježeći od rata, dok je majka prva generacija rođena u Njemačkoj. Njezini roditelji stigli su oko 1975. godine kao gastarbajteri.

- Tata je 1991. godine došao u Njemačku, pobjegao u vrijeme rata, a mama je prva generacija u Njemačkoj. Znači, baba i dida su došli oko 1975. godine, kao gastarbajteri, i tamo su radili, ispričao je Philip.

Roditelji su se dobro snašli, a cijeli život bavili su se poduzetništvom. Počeli su vrlo mladi, s otprilike 25 godina. Jedno vrijeme imali su diskoteku, posao je propao, ali nisu odustali.

Okrenuli su se ugostiteljstvu i već više od 25 godina imaju restoran koji uspješno posluje.

Obiteljski restoran preuzela je sestra

Philip, međutim, nije krenuo njihovim poslovnim putem. Kaže da je razdoblje pandemije koronavirusa utjecalo i na obitelj te da posao u restoranu donosi mnogo stresa i obveza.

Roditeljima je bilo važno i da barem jedno dijete ode na fakultet i završi studij. Restoran je u međuvremenu preuzela njegova sestra, a Philip se posvetio obrazovanju i vlastitom profesionalnom putu.

Svi su birali Australiju i Ameriku, on je odabrao Zagreb

U Njemačkoj je studirao međunarodni menadžment, a dio studija morao je provesti izvan zemlje u sklopu programa Erasmus.

Dok su drugi studenti birali Australiju i Sjedinjene Američke Države, Philip je donio drukčiju odluku.

- Svi su otišli za Australiju, Ameriku, a ja sam rekao: ‘Gle, ja ću ići za Zagreb.’ Moji su isto tu u Zagrebu, sestre su tamo, tako da sam rekao gle, zašto ne, blizu sam mojima, prisjetio se.

U tom trenutku još nije znao da će mu Zagreb potpuno promijeniti životne planove.

U Zagrebu je pronašao ono što mu je u Njemačkoj nedostajalo

U Hrvatsku je stigao u rujnu prije dvije godine. Upravo je razdoblje Erasmusa bilo presudno za njegovu odluku da se poslije vrati.

U Zagrebu je upoznao ljude s kojima se povezao, od drugih studenata na Erasmusu do domaće ekipe. Kaže da su ga ljudi odlično prihvatili i da mu je vrijeme provedeno u Hrvatskoj ostalo u iznimno lijepom sjećanju.

Pravu težinu tog iskustva shvatio je tek kada se vratio u Njemačku.

- Kad sam se vratio u Njemačku, bio sam deprimiran. Jednostavno mi je taj život u Hrvatskoj falio, i ta ekipa i sve, i tako je pala odluka da se vratim, ispričao je Philip.

Pronašao posao, a onda pokrenuo vlastiti biznis

Nakon povratka u Zagreb pronašao je posao u tvrtki koja je surađivala s brojnim njemačkim klijentima. Radio je u reviziji, a potom i kao porezni savjetnik.

Iako je tvrtkom bio zadovoljan, shvatio je da to ipak nije ono čime se dugoročno želi baviti. Odlučio je napraviti novi korak i pokrenuti vlastiti posao.

Danas se bavi savjetovanjem, a drugi dio njegova poslovanja odnosi se na upravljanje investicijama. Radi i s nekretninama te razvija vlastiti poslovni put u Hrvatskoj.

Nijemci Hrvatsku vide kao bijeg od života "kuća - posao"

Philip kaže da mu se često obraćaju ljudi koji razmišljaju o preseljenju ili povratku iz Njemačke u Hrvatsku.

Prema njegovim riječima, mnogi život u Njemačkoj doživljavaju kao neprekidan krug posla i kuće, uz mnogo rada i stresa te premalo vremena za kvalitetan život. No on ih upozorava da Hrvatsku ne treba idealizirati.

- Ja sam prema njima dosta iskren i kažem da se i ovdje mora raditi. Nije to sad samo: dolazim tu, idem svaki drugi vikend na more, pije se svaki dan kave, kaže Philip.

Priznaje da je upravo način života jedan od razloga njegova dolaska, ali naglašava da ni u Hrvatskoj uspjeh ne dolazi bez rada.

Posebno je, kaže, teško na početku.

Posao je u Hrvatskoj tražio pet mjeseci

Jedna od stvari koje je osobno iskusio jest potraga za poslom. Trebalo mu je pet mjeseci da ga pronađe.

Primijetio je i veliku razliku između njemačkog i hrvatskog tržišta rada.

U Njemačkoj je, kaže, LinkedIn jedna od glavnih platformi za traženje posla. Kada je iz Njemačke pokušavao pronaći posao u Hrvatskoj, ondje nije pronalazio dovoljno ponuda.

Tek je preko poznanstava doznao za tvrtku u kojoj se naposljetku zaposlio.

- Pretežno to sve ide preko veza, komentirao je Philip.

Smatra i da u Hrvatskoj još postoji prostor za poboljšanje obrazovnog sustava.

"Sebe vidim ovdje. Nikad nisam bio sretniji"

Unatoč problemima koje primjećuje, Philip ne razmišlja o skorom povratku u Njemačku. Upravo suprotno – plan mu je u Hrvatskoj ostati najmanje sljedećih 20 do 30 godina.

Poznaje život u Njemačkoj, tamošnje sustave i mogućnosti, ali kaže da svoju budućnost vidi upravo ovdje.

- Znam kakav je život i u Njemačkoj, kakvi su sustavi i sve, a sebe vidim tu, u ovoj državi. Nikad sretniji nisam bio u životu, poručuje.

Najviše mu nedostaje obitelj

Ipak, postoji nešto što mu u Hrvatskoj nedostaje - njegova obitelj.

Prednost je dobra zračna povezanost pa do svojih može stići vrlo brzo. Kaže da mu za put treba oko 45 minuta, ali priznaje da odvojenost od obitelji nije jednostavna.

Mladima koji razmišljaju o povratku poslao jasnu poruku

Philip na kraju ima jednostavnu poruku za mlade koji žive u inozemstvu, a razmišljaju o povratku ili preseljenju u Hrvatsku.

- Dođite, jednostavno gledajte što i kako, pogotovo mladi ljudi. Ne možete ništa izgubiti. Probajte, dajte sebi truda malo i stisnite, i to je to, rekao je. 

Onima kojima je ideja o povratku već dugo u mislima poručuje da je možda upravo to dovoljan znak da pokušaju.

- Ako vam je već u glavi da se želite vratiti, to je već dovoljna odluka, zaključio je Philip.