Hrvatske priče iz ofsajda

0 43

Nervoza, napetost i borba za pobjedom vladaju među nogometašima hrvatskog podrijetla koji  srcem igraju za reprezentacije zemalja u kojima žive. Na igralištu Studentskog doma Stjepan Radić proteklih dana traja prava bitka na nogometnom terenu.

Trećeg dana IV. Hrvatskih svjetskih igara u muškom nogometu snage su odmjerile reprezentacije Australije, Italije, Njemačke, Rumunjske, Austrije i Crne Gore. Iako su obje ekipe Njemačke i Rumunjske igrale s velikom željom za pobjedom, trijumfirala je Rumunjska s rezultatom jedan naprema nula.

Foto: GH
Foto: GH

Ghera Giureci–Slobodan, nacionalni koordinator za Hrvate iz Rumunjske i Lovro Ivošević, nacionalni koordinator Hrvata iz Njemačke, podijelili su svoje dojmove s nogometnog terena.

- Dan je bio težak, igrali smo dvije utakmice, prvu s reprezentacijom Hrvata iz Austrije koju smo pobijedili šest naprema nula i drugu s Njemačkom koju smo svladali s jednim golom. Druga utakmica je bila teža, njemački suparnici su bili vrlo jaki, ali momke smo pobijedili zasluženo. Ovaj projekt nam puno znači jer smo ovdje došli otvorenog srca, kako kaže i slogan Igara, “Jedno je srce, jedna je Hrvatska” – rekao je Guireci – Slobodan, koji je i predsjednik Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj, udruge osnovane 1991. godine.

Prema zadnjem popisu  stanovništva iz 2012. godine, u Rumunjskoj živi oko 6 000 pripadnika hrvatske nacionalne manjine, koja je priznata u pravnom sustavu države u koju se doseljavaju od 13. stoljeća. Najstarija su hrvatska dijaspora u Europi koja ima najbolje očuvanu jezičnu i etnografsku tradiciju.

Foto: GH
Foto: GH

Muška nogometna reprezentacija rumunjskih Hrvata sudjeluje na Hrvatskim svjetskim igrama od 2006. godine kada su održane prve Igre u Zadru. Guireci – Slobodan smatra da su Svjetske igre veliki dobitak za Hrvatsku kao važno kulturno blago koje u budućnosti treba očuvati.

Drukčija je priča Lovre Ivoševića, nacionalnog koordinatora za Hrvate iz Njemačke i igrača njemačke reprezentacije. Rođen je u Zagrebu, ali je s obitelji, zbog financijske situacije, odselio u Frankfurt prije 20 godina.

Nogomet je  počeo trenirati s četiri godine, a kako sam kaže, svi u obitelji su ga igrali, to mu je u genima jer je daleko poznato da su Hrvati jako dobri nogometaši. Lovro o Zagrebu puno zna, a želja mu jednog dana vratiti se u rodni grad.

- Htio bih se vratiti u Zagreb ili barem živjeti u Hrvatskoj. Moji roditelji i sestra se također planiraju vratiti, ne želimo cijeli život provesti u Njemačkoj. Do kraja studija psihologije imam još dvije godine i onda se nadam povratku u zemlju gdje je najbolja hrana na svijetu i najljepše djevojke – rekao je mladi Ivošević.

Tekst: Danijela Stanojević/ Antonija Tomičić