Strossmayerova galerija ( snimka zaslona) Strossmayerova galerija ( snimka zaslona)

Osim općenitih podataka, na stranici možete pronaći kratku povijest institucije, kao i rubrike koje se odnose na pojedine segmente djelatnosti Galerije poput: Projekti, Knjižnica, Edukacija i Publikacije.

Na stranici je osiguran i prostor za online izložbe i e-kataloge, a iz HAZU-a posebno ističu online katalog s opsežnim tekstovima o pojedinim umjetninama čijom će se kontinuiranom nadogradnjom korisnicima omogućiti temeljito upoznavanje s bogatim zbirnim fondom Galerije.

Strossmayerova galerija starih majstora, smještena na drugome katu palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jedan je od najstarijih muzeja u Hrvatskoj. Otvorena je za javnost 9. studenoga 1884., u za tu namjenu novosagrađenoj zgradi, čime je bio ostvaren konačan cilj višegodišnje sakupljačke djelatnosti biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je od sredine 1860-ih do sredine 1880-ih intenzivno kupovao umjetnine na europskim tržištima umjetnina, s jasnom edukativno-prosvjetiteljskom vizijom osnivanja galerije koja bi imala unaprijediti javni ukus i potaknuti razvoj domaće umjetnosti.

Strossmayerova zbirka brojila je oko 250 umjetnina među kojima su većinom slike starih majstora iz različitih europskih slikarskih škola od 14. do 18. stoljeća. Broj umjetnina u zbirnom fondu Galerije do danas je višestruko uvećan, uglavnom donacijama, među kojima se ističu one odvjetnika Ivana Ružića iz 1892., francuskoga diplomata Eugènea Emmanuela Ernesta d'Halwina marquisa de Piennesa koji je u dva navrata (1903., i oporučno 1911.) darovao Strossmayerovu galeriju, donacija Ante Topića Mimare iz 1967., potom svjetski poznatog violinista Zlatka Balokovića iz 1976. te muzikologa Dragana Plamenca iz 1986. godine.

Danas zbirni fond Strossmayerove galerije čini nekoliko tisuća umjetnina, podijeljenih u zbirke: Zbirka starih majstora, Memorijalna zbirka Maksimilijana Vanke, Ostavština Kosta Angeli Radovani, Spomen-zbirka Bela Csikos Sesia, Zbirka Šebalj, Zbirka Šulentić, Zbirka Uzorinac, a Strossmayerova galerija upravlja i Memorijalnom zbirkom Marte i Vilima Svečnjaka doniranom Gradu Zagrebu.

Potvrda iznimnoga značaja Strossmayerove galerije za institucionalizaciju hrvatske kulture, umjetnosti i znanosti između ostaloga je i vrlo rano ustoličenje katedre za povijest umjetnosti pri zagrebačkom Sveučilištu do kojega je došlo u izravnoj povezanosti s nastojanjima oko otvaranja zbirke za javnost. Galerija je do danas stalno mjesto učenja učenika osnovnih i srednjih škola, te studenata povijesti umjetnosti i srodnih disciplina različitih fakulteta svih hrvatskih sveučilišta.

Specifičnost djelatnosti Strossmayerove galerije kao jedne od ustrojstvenih jedinica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koja djeluje u okrilju Akademijina Razreda za likovne umjetnosti jest intenzivan znanstveni rad usmjeren na građu iz fundusa Galerije. Znanstveno-istraživačka djelatnost odvija se i kroz individualne istraživačke napore pojedinih djelatnika Galerije i putem strukturiranih i posebno financiranih znanstvenih projekata.

Od otvorenja za javnost 1884. godine predstavljanjem inicijalne donacije biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Galerija koja danas nosi ime svoga utemeljitelja tijekom više od 135 godina svoga postojanja kontinuiranu djelatnost temeljila je prvenstveno na stalnome postavu zbirke europskog slikarstva starih majstora (od 15. do 18./19. stoljeća). Stalni postav Galerije do danas je nezaobilazno mjesto prvih susreta s umjetninama proteklih stoljeća i/ili pak „poligon“ za specijalističku izobrazbu novih generacija stručnjaka na području povijesti umjetnosti i srodnih disciplina.

U tek je nekoliko povijesnih trenutaka stalni postav bio nedostupan javnosti. Privremeno nedostupan tijekom ratnih razaranja za vrijeme Drugoga svjetskog rata i za vrijeme Domovinskog rata 1990-ih godina, postav je nažalost morao biti uklonjen i nedavno, zbog posljedica razornoga potresa koji je u ožujku 2020. godine teško pogodio središte Zagreba.

U razdoblju koje slijedi predstoji pažljiva cjelovita obnova zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te osmišljavanje novoga stalnoga postava u kojem ćemo posebnu pozornost posvetiti iznalaženju fleksibilnih i dinamičnih mogućnosti za dodatnu interpretaciju i kontekstualizaciju izloženih umjetnina.