Život se vraća u Vratnu Goru

Težak život i ratna zbivanja raselili su i protjerali sve stanovnike naselja na granici Rame i Konjica u području koje se jednim imenom zove Vratna Gora. Nekadašnji stanovnici nisu zaboravili svoja mjesta te su započeli s okupljanjima na svojim ognjištima. Jedan od susreta dogodio se sredinom ožujka u Barunčićima. Domin Barunčić govori o svome mjestu i životu na ovom prostoru. Više poslušajte u radio emisiji „Priče iz života Hrvata u BiH” u utorak, 23. ožujka u 14:05 na Glasu Hrvatske.

- Nalazimo se u jednom zaseoku od sela Pajića. To se zove zaseok Barunčići, a mi se oficijelno vodimo kao selo Pajići i ovdje je bio kućni broj devetnaest. Nas je bilo šest domaćinstava, svi su bili Barunčići. Pokojni pradjed se preselio iz Pajića ovdje jer je stado ovdje bilo i bio je veliki prostor. Tu su blizu dvije rijeke, tako da su oni organizirali život ovdje. Mi pripadamo općini Prozor-Rama, a graničimo s općinom Konjic, znači nekih osamsto metara od ovog mjesta počinje općina Konjic, kaže Barunčić i nastavlja, govoreći kako je zadnji čavao zadao rat.

-Vremena moje generacije, znači već moje sestre i braća polaze u školu jer otac je tražio da djeca uče. Samim tim kad čovjek ode negdje u školu, kad ode u drugi svijet, upoznaje druge i običaje i kulture. I onda vidi  da je život negdje bolji gdje je bolja infrastruktura, gdje je bolji i lakši pristup, tako da su ljudi sedamdesetih godina počeli odlaziti u Njemačku, prvi gastarbajteri i već  tada su se ovdje  počele praviti bolje kuće. Već se osjećao napredak i onda poslije se krenulo iseljavanjem prema Slavoniji. Većina moje rodbine su Ivan, Ivankovci ili Vinkovci. Moj otac je ostao ovdje i roditelji. Mi smo više gravitirali Konjicu. Rat je ovdje zabio zadnji čavao. Znači, do rata mi smo bili na nekom potezu Konjic, Vratna gora, Barunčići, ali se to sve održavalo. Međutim, nemili ratni događaji  su ovaj kraj totalno opustošili, istaknuo je Barunčić, koji je odnedavno postao i član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan RH.

-Ja sam prošle godine imenovan u Savjet Vlade Republike Hrvatske. To je za mene isto jedna nova pozicija. Upoznali smo se, povezali smo se. Mi smo, znači, iz cijelog svijeta. Ja sam prvi čovjek koji je izabran sa područja Münchena i Bavarske. Kažem, to je za mene isto izazovno i to mi je čast. Mi imamo kontakte sa Vladinim uredom za dijasporu, jako intenzivne, i Vlada Republike Hrvatske velika sredstva daje za  BiH.

Nakon 33 godine upaljena ja vatra na djedovom ognjištu. Nekadašnji stanovnici i njihovi potomci ne dolaze ovdje samo na izlet. Pokrenuli su zanimljiv projekt izgradnje zajedničkih apartmana. Dragan Rajić rado govori o tom projektu i okupljanjima.

-Mi smo se danas okupili ovdje na ručku u  Barunčićima, što se nije  dogodilo već više od trideset godina. Mladen i Dominik su ovdje rođeni i pozvali su nas na ručak. Posebna je to priča zato što smo mi u zajednici i zajednički radimo ovaj zajednički projekt ovdje kod nas u Donjoj Vratnoj gori u Roljama oko zvonika. Mi smo, evo kako vidite, izašlo je sunce, proljeće je krenulo, laste ponovo dolaze. Mi smo se okupili ovoga vikenda da počistimo i prokrčimo put, ove grane i to što smeta. Zato smo odlučili da dođemo, evo, iz Njemačke, iz Zagreba, iz Zadra, zajedno tu da to odradimo. Kako izgleda, počet ćemo i graditi apartmane od prvoga četvrtoga u Roljama oko zvonika. Dogovorili smo se sa izvođačem, kaže Rajić.

Zajedništvo je temelj svega što čine ovi vrijedni ljudi.

- Prirode imamo i tamo gdje jesmo. Ovo je prekrasan kraj, nedirnuta priroda. Malo gdje ima ovako, ali nas vuče djedovina, mjesto gdje smo neki rođeni odrasli i odnosi se temelje na zajedništvu i slozi. Ako budemo složni i njegujemo zajedništvo, ako nastavimo, evo, vidjeli ste i svjedoci ste cijeli dan na što to miriše. Po meni, to je osnovno, jer bez sloge i zajedništva sve je ostalo besmisleno, kaže Barunčić.

Uvijek se spaja ugodno s korisnim, rad na uređenju putova, zajedničkom projektu i druženjima, a to je obrazložio Darijo Rajić.

-2026. je tek počela i ovo je prvi put ove godine da smo došli. Prošle godine smo, mislim, bili čak šest puta ovdje iz raznoraznih stvari, što druženja, što organizacije posla, što kako ćemo što napraviti i što i nadgledanja samih radova koje smo već odradili. Ugodno sa korisnim uvijek spojimo,   danas i jučer smo napravili dobrog posla. Malo smo imali, kako se to kaže, working holiday, upalili svi motorke, trimere i kosili usput, čistili puteve i onda nakon toga svega se, evo, tu skupili u Barunčićima da se malo podružimo. Trebali bi dogovoriti sa izvođačem radova armirano betonske konstrukcije zajedničkog prostora i naših osamnaest apartmana. Nadamo se da ćemo to finalizirati sad ovih dana i da bi krenuli s radovima već od prvog četvrtog. Mi se nadamo i da ove godine  napravimo i taj prvi korak armirano betonske konstrukcije našeg projekta, pa onda sve dalje polako. Zaključuje Darijo Rajić.

Zoran Stojanović