Sjećanje na žrtve Briševa

Kada su 24. i 25. srpnja 1992. godine upali i barbarski pobili 68 nevinih osoba u ljubijskom selu Briševo, zločinačke su horde zla vjerojatno mislile zatrti sve što je hrvatsko i učiniti tako da ne bude kamena na kamenu. Kao da se 33 godine netko bori da to tako i bude, ali to ne bi bilo ono što je u Božjem zakoniku zapisano, a tamo jasno piše da se nevina žrtva nikada ne smije zaboraviti te da se zločinac kad-tad mora privesti licu pravde. Niti danas u Briševu nema žive duše, a u ova dva dana sjećanja skupljaju se Briševljani i prisjećaju svojih nevinih žrtava.

U prelijepom prirodnom ambijentu, gdje crkva Svetoga Jakova plijeni posebnu pozornost, biskup banjolučki preuzvišeni mons. Željko Majić predslavio je ove godine svečanu misu zadušnicu i još jedanput (a tko zna po koji već) uputio apel moćnicima svijeta da se sjete i Briševa i svih “Briševa” na svijetu, jer se radi o zločinu koji vapi u nebo.  Poželio je, vidno duboko duhovno dirnut dostojanstvom svojega duhovnoga stada, da se istina konačno sazna te da dragi Bog izlije svoj blagoslov na Briševo i njegove stanovnike.

I Briševo živi. Doduše, bolje reći, životari. Danas su se okupili ljudi sa svih strana. Bili su tu i društveno-politički djelatnici poput dopredsjednika Republike Srpske dr. Davora Pranjića, zamjenika ministra obrane BiH Slavena Bilića, hrvatskog zastupnika u Domu naroda Republike Srpske Mirka Pandže, konzula Republike Hrvatske u Banjoj Luci Zorana Piličića i izaslanice državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka Milasa Antonele Bajo.

– Briševo nije izbrisano do kraja, ali jest prilično mnogo. To moramo priznati. Spaljeno je, uništeno prije 33 godine. Ubijeno je 68 ljudi. Selo je opljačkano, devastirano i spaljeno. Jedino je to hrvatsko selo koje je totalno uništeno. Imamo nekoliko obnovljenih kuća. No, nitko tu ne živi cijelo vrijeme. Tu života nema. Ali duh nije slomljen, kaže Mijo Atlija, raseljeni mještanin ovog sela.

– Ovdje su potrebe velike. Lijepo je na portalima i medijima pročitati i vidjeti naše Briševo, ali to je samo jedan dan. Ja pozivam sve ljude da dođu ovdje i vide stanje. Potrebe su ovdje doista velike. Važno je doći i vidjeti. Ako se ne može i ne želi pomoći, neka se onda makne i pusti ljude da rade koji žele i mogu, kako bismo naše Briševo konačno digli iz pepela. I ono, Briševo, nikada neće biti izbrisano, jer živi u srcima ljudi i teče u našim venama kroz našu krv i teći će pokoljenjima iza nas, kaže naša sugovornica Dragica Ivandić.

-I ovo današnje okupljanje nam govori da su ljudi povezani sa svojim krajem, iako ih se želi iskorijeniti. Oni doduše žive negdje drugdje. Po cijelom svijetu. No, duh je vezan za rodni kraj. I redovito se ovdje okupljaju, kako bi napunili baterije i vratili se svojem identitetu, kaže Mijo Mlinar, koji je 1992. godine izgubio najbliže članove svoje obitelji.

Briševo su neki htjeli izbrisati, ali nisu mogli jer u Briševu je davno izbrisana mržnja, osveta i zlo. Sve se okreće toliko važnom boljem sutra. Nije došlo, ali se nadamo, kažu Briševljani i mještani susjednih sela u ljubijsko-prijedorskom kraju, da će uskoro doći i taj dan. Nadaju se da će doći dan kada će biti procesuirani svi oni koji su sve nedužne ljude jednog sela, i muško i žensko, i staro i mlado, njih 68, pobili bez ikakvih osjećaja. Briševačko nebo i zemlja tih 24. na 25. srpnja 1992. godine bili su crveni od ljudske krvi, koja još uvijek nije oprana, jer oni koji su počinili zločin nisu odgovarali za nedužne žrtve.