Glas Hrvatske

10:46 / 13.05.2022.

Autor: Anto Pranjkić

Obljetnica i sjećanje na poginule branitelje Bijelog Brda kod Dervente

Obljetnica u Bijelom Brdu

Obljetnica u Bijelom Brdu

Foto: Anto Pranjkić / Glas Hrvatske

U Župi Svetog Ivana Krstitelja u Bijelom brdu u Bosanskoj Posavini prije Domovinskoga rata živjelo je 2. 200 Hrvata. Danas ih je tamo ukupno stalno nastanjenih 22 ljudi starije životne dobi. Prošloga vikenda obilježena je 30. obljetnica stradanja 62 župljana, koji su 1992. godine živote izgubili na kućnom pragu braneći svoje ognjište. Vijence su na Spomen-obilježje položili i svijeće upalili predstavnici brojnih udruga, institucija i političkih grupacija, a među njima i izaslanstvo Republike Hrvatske, kojega su činili generalni konzul RH u Banja Luci Zoran Pilić, zamjenik državnog tajnika za Hrvate izvan RH Dario Magdić i savjetnik u ovom Uredu Ivan Zeba. 

 Prema riječima župnika te Župe vlč. Marka Sliškovića branitelji su većinom poginuli na području svoje župe.


- Nisu otišli tamo negdje ratovati na nekom drugom bojištu, nego su poginuli u svom selu braneći svoje. Mi se danas sjećamo sa zahvalnošću, s molitvom, sa osjećajem da su oni dali najvrijednije za svoj narod. Danas nije nikakvo slavlje nego molitva za pokojnike, kazao je vlč. Slišković i napomenuo kao nitko nazočan ovom skupu nije tu da plače nego da se spomene onih koji su za svoj narod dali ono najvrijednije. - A to je ljudski život - zakjlučio je župnik Župe Svetog Ivana Krstitelja iz Bijelog Brda.


Sestra poginulog branitelja Ilijana Jurčević Jularić s tugom u srcu je govorila o događajima iz 90-tih godina prošloga stoljeća.


- Nakon 30 godina od kako se dogodio taj zloglasni rat koji je uništio sve ono što je lijepo bilo i što se ovdje živjelo. U tom ratu je poginuo i moj brat Anto Jularić zvani Lepir, koji je tada imao 26 godina. Uletio je neprijateljskoj vojsci u ruke. Oni su ga zarobili i mučili te na kraju i ubili. Emocije su jake, osjećati također. Svaki put kad dođemo ovdje je teško, a najteže je roditeljima koji su izgubili svoje dijete - kaže Ilijana.


Mještanima toga sela dani u svibnju su sveti dani. Rado se odazivaju i sjećaju svojih pokojnika. Dolaze sa svih strana. Nema pjesme, nema kola, nema veselja niti šargije koja je Posavljacima posebno urezana s srcu. Toga dana vlada samo tuga, a tuga je velika i zbog trenutne situacije. Stanje je sve gore. Povratnika nema.Uvjeti za život su jako slabi.


- Ne možemo reći da nam netko brani da se vratimo, ali jednostavno nije učinjen onaj klik prije 15-20 godina, kad je bila velika skupina ljudi zainteresirana za povratak. Ja vjerujem da se to tada dogodilo, da bi danas sve drugačije izgledalo - kaže Franjo Blažević, predsjednik udruge "Posavljak" i ističe kako je stanje vrlo teško.


- Svake je godine sve gore. To moramo iskreno reći. Povratnika je malo. Uvjeti za život su nikakvi. I kad usporedite život u Republici Hrvatskoj i Bosanskoj Posavini, pa onda i taj naziv entiteta "Republika Srpska”, ljudima je to odmah drugačije i neki se i ne žele vratiti - napominje Blažević, ali i daje do znanja da nada nije umrla, dodajući: - Sad nam dolazi jedan veliki investitor iz Švicarske. Ako njega uspijemo zaustaviti da ostane u Bijelom Brdu i da napravi ono što želi ja vjerujem da će to potaknuti ljude na razmišljanje, jer života ovdje ima.


Puno je toga što trenutno onemogućava povratak Hrvata na njihova ognjišta, na područja gdje su živote davali kako bi sačuvali ono što je njihovo. Nažalost, nakon rata, silnih stradanja i brojnih žrtava Hrvati Bijeloga Brda i brojnih drugih sela u Republici Srpskoj za sada, ipak nemaju mogućnost ostvariti svoja osnovna ljudska prava. Raditi i živjeti na svome od svoga rada. Za sada, i 30 godina nakon razaranja za Hrvate u Republici Srpskoj nema prostora za dostojanstven život. Hoće li konačno oni koji su odgovorni progledati i konkretno reagirati?

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!