Glas Hrvatske

09:15 / 28.08.2021.

Autor: Ivana Perkovac

''Ne zaboravite Uzdol!''

Susret u Uzdolu.

Susret u Uzdolu.

Foto: Privatna arhiva / HRT

Da u srcu iseljenih Uzdoljana posebno mjesto zauzima stari kraj vidjelo se proteklu subotu u tome malom mjestu smještenom u općini Prozor-Rama, u kojemu je prvi put organiziran susret iseljenih Uzdoljana pod krilaticom ''Ne zaboravite Uzdol''. Do tada su se okupljali u Innsbrucku, tradicionalno u rujnu. I uvijek s misijom prikupljanja novca za obnovu župe Uzdol u kojoj danas nažalost živi tek stotinjak mještana.


Velik je to pad u odnosu na brojčano stanje prije rata. Za usporedbu, u Južnom Tirolu danas živi tri puta više ljudi iz toga kraja. Osnovna škola na Uzdolu imala je prije rata 800 učenika, a danas je taj broj pao na pedeset. Dogodila im se, kažu, i jedna kontradiktornost. Prije iseljavanja nisu imali ništa. Kada je narod počeo odlaziti, svi su zaseoci dobili asfalt, rasvjetu, crkvu, ali nema radnih mjesta. To je najveći problem, ističu.


S Uzdola se iseljavalo šezdesetih godina prošloga stoljeća pa onda ponovno tijekom velikog iseljeničkog vala devedesetih. Nemali se broj dragovoljaca iz Austrije vratio za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Jedan od njih je i Petar Petrović, koji je rodni kraj napustio 1994. poslije krvoprolića u tome mjestu. 


- Naše je mjesto spaljeno do temelja, a moja kuća minirana i srušena - nastavlja Petrović.


Ekipa Dokumentarnog programa Hrvatske radiotelevizije snimila je film ''Zavjet hrvatskog branitelja'', koji prinosi rasvjetljavanju istine o tome razdoblju. A film ''Uzdol 41'' snimljen je u spomen na pokolj u tome mjestu, koji se dogodio u rujnu 1993. godine. U Uzdolu je u spomen na taj ratni zločin podignut velik drveni križ na kojem je ugrađen 41 mali križ i na svakom zapisano ime i prezime, datum rođenja i smrti uzdolskih žrtava. Susret iseljenih Uzdoljana bio je još jedna prigoda da se u zajedništvu prisjete i toga teškog razdoblja.

- Najsretniji sam kada ne mislim na to, ali mora se razgovarati, da se ne zaboravi! I našoj je djeci teško, a zamislite kako je nama kad vidimo kako selo izgleda - kaže Pero Petrović.



Ruševina u Uzdolu.

Ruševina u Uzdolu.

Foto: Privatna arhiva / HRT

Ni Njemačka više nije što je nekada bila


Iseljeni Uzdoljani iz Austrije kažu da im je ta alpska zemlja postala druga domovina. Tu su dobili radno mjesto, plaću, zaradili za stan i auto. I djeca su im se dobro snašla.

Misao o povratku uvijek je prisutna, ali ne ostvaruje se, jer vratiti se iz dobrog u lošije i nije baš prolazan životni scenariji. Upravo zbog toga i iz daljine pomažu. Proteklih godina uspjeli su prikupiti novac za obnovu škole i župne crkve te za pomoć tamošnjim obiteljima, centralno grijanje za župnu dvoranu i crkvu. Želja im je obnoviti život, jer neki će se sigurno vratiti. Petrović, koji od devedesteih godina živi u Stuttgartu namjerava se s obitelji za dvije godine preseliti u Hrvatsku.

– Njemačka više nije ono što je nekada bila. Daleko je od obećane europske zemlje u koju se nekada useljavalo. Život se svodi na puko preživljavanje, sve je poskupjelo. Stanarina za četveročlanu obitelj stoji 1200 eura, a plaća je 1600, najviše 1800 eura. Život je u posljednjih pet godina jako težak - govori iseljenik Pero.

''Ne zaboravite Uzdol!''

''Ne zaboravite Uzdol!''

Foto: Privatna arhiva / HRT

Moje prve ''šue'' iz Austrije


Da nema crkve, bilo bi im još teže. Njihov se društveni život od Južnoga Tirola do Stuttgarta i drugih europskih prijestolnica vrti oko crkve. Obitelji iz Bosne i Hercegovine dobro su se integrirale u stranome svijetu, jer su u Njemačku, Austriju i Švicarsku iseljavali i njihovi očevi i djedovi. Danas se prisjećaju darova koji su stizali iz dalekoga svijeta.


– Prve šue (cipele ), prve skije i prve lopte, sve je to bilo Made in Österreich, Deutschland, Schweiz, kažu. Neraskidiva je veza između Uzdola i tih zemlja.


Uzdoljani su u Južnom Tirolu, skijaškom središtu u Austriji, zaposleni uglavnom u hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Većina radi u građevinskom sektoru pa u šali govore da zarađuju sa ''špahtlom u ruci''.


Uzdoljani velike nade polažu u mladost, a svjesni važnosti očuvanja hrvatskoga jezika i identiteta, djecu šalju u dopunske škole i Hrvatske katoličke misije. Važno je, smatraju, da djeca uče o običajima, pjesmi, plesu i tradiciji. Nekoliko puta godišnje posjećuju Uzdol, a kako to u životu biva, odlazi se na pogrebe i vjenčanja.

Zahvaljujući društvenim mrežama nikada nisu bili povezaniji, pa se nadaju da će na sljedećem susretu broj sudionika biti bar utrostručen. Poručuju za kraj: ''Ne zaboravite Uzdol''.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!