Andrea Nikolić na Vareš Classic Festivalu

Andrea Nikolić jedna je od najsvestranijih violinistica, koja svoje korijene vuče iz Vareša i kojeg posljednjih godina neumorno i s mnogo entuzijazma kulturno i umjetnički uzdiže.

Ova tridesetčetverogodišnja umjetnica živi i radi u Beču, gdje je osnovala i predvodi Wien – International Soloists Ensemble- WISE sastavljen od međunarodnih glazbenika mlađe generacije. Andrea je i umjetnička direktorica Međunarodnog festivala komorne glazbe u Bosni i Hercegovini Vareš Classic Festivala, a od 2020. i Festivala suvremene glazbe i umjetnosti CRO-ArT u Beču. 

Odrasla je u Varaždinu, Muzičku akademiju završila u Zagrebu te školovanje nastavila u Beču i Grazu. Danas s mnogo entuzijazma radi i stvara u glavnom gradu Austrije kao vrhunska violinistkinja, umjetnica, umjetnička direktorica, pedagoginja, dirigentica, glazbena aktivistica, veleposlanica umjetnosti i obrazovanja.

Andrea Nikolić je prije nekoliko dana boravila u Tuzli na Tuzla Guitar weeku. Njezin dolazak u Tuzlu privukao je pozornost publike, a u ubrzanom dnevnom ritmu koji je ovih dana čeka u BiH, Andrea je rado odvojila svoje vrijeme i za Hrvatski glasnik.

Andrea je poznata po činjenici da voli umjetničku glazbu širiti među ljudima.

- Već je više od deset godina kako se aktivno vraćam u Bosnu što je i moj umjetnički angažman, ali i privatno rado dolazim. Imamo ovdje dosta rodbine, prijatelja, imamo divne uspomene i trudimo se graditi neke nove“, kaže nam Andrea Nikolić na početku razgovora.

U Varešu ovih dana traje Deseti jubilarni Vareš Classic Festival, a ove godine koncert se održava uz stotu obljetnicu Župe u Borovici te su nastupili sa Sarajevskim gradskim orkestrom, Fuadom Šetićem i mezzosopranisticom iz Graza Marijanom Grabovac Nikolić.

- Posebno mi je drago da smo uspjeli sve to spojiti. Uspjeli smo ostvariti i divnu suradnju sa Sanelom Redžićem i njegovim Tuzla Guitar Weekom.

Andrea je odrasla na europskim pozornicama, majstorskim tečajevima, seminarima. Uvijek ju je fasciniralo kako su brojni vrhunski intelektualci osnovali nešto svoje u mjestu iz kojeg dolaze. To je inspiriralo da pokrene Vareš Classic Festival.

- Meni je važna činjenica što je umjetnička glazba prihvatljiva posvuda. Ja uvijek u tim društvenim raspravama, tko što sluša i tko što voli, došla do zaključka da umjetnička glazba svugdje ima svoju publiku. Bosna i Hercegovina baštini jedno veliko kulturno naslijeđe još iz ranih stoljeća i ne smijemo zaboraviti da je još Austrougarska izgradila sjajne institucije, a u vrijeme bivše Jugoslavije izgrađen je i sjajan sustav glazbenog obrazovanja koje BiH i danas baštini i obrazuje mlade ljude u tom sustavu muzičkih škola i akademiji, ističe Andrea Nikolić.

Ono što nedostaje je svakako scena i tržište gdje se ti mladi ljudi, umjetnici mogu predstaviti.

- To je upravo zbog toga što je ovladalo da to nikoga ne zanima, da to nitko ne sluša, da se ljudi u to ne razumiju. Školujemo mladi kadar koji zapravo nema gdje svirati. Imamo zapravo jedan stvarni profesionalni orkestar u cijeloj zemlji i tri ili četiri akademije. Centri su u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru, ali to je sve nedovoljno za izgradnju ozbiljne aktivne scene, da mi možemo relevantno reći, napraviti neku analizu koliko ljudi cijene umjetničku glazbu u BiH, dodaje Andrea Nikolić.

Ističe da festivali koji se održavaju u Bosni i Hercegovini su promocija same zemlje i zato je važno da iza njih stoje institucije zemlje ili grada.

- Najsvježiji su mi primjer Baščaršijske noći koje su proračunski festival Kantona Sarajevo. Bila sam i na Jazz festivalu Sarajevo koji je neovisno organiziran festival, koji se bori i donosi nešto što je izvanserijske kvalitete za cijelu regiju. Taj Jazz festival u Sarajevu je meni bio jedna vrsta uzora na bosanskoherecegovačkim prostorima, kako se zapravo može napraviti nešto kvalitetno. Nije samo Sarajevo film festival naš izvozni proizvod, nego je tu sada i Jazz fest Sarajevo. Nadam se da će to biti i naš Vareš Classic Festival, premda mi nismo proračunom ni blizu tim festivalima. Ne zato što naši programi nisu jednako kvalitetni, nego zato što smo daleko manji grad iako mi u tom puno manjem gradu realno i statistički imamo najviše kulturnih događanja u BiH.

Svaka nova energija važan je dio u promociji kulture i umjetnosti, posebno kada to rade umjetnici u svom rodnom gradu i kada iz vlastitog entuzijazma i bunta žele nešto dobro i važno napraviti. Upravo taj bunt i entuzijazam su vodili Andreu svaki put kada je željela mijenjati svijet na bolje.

- Ja u sebi nosim jedan poriv koji me stalno potiče da nešto radim. Kada sam ostavila posao nakon diplome u Zagrebu i odlučila se preseliti u Beč za karijerom u klasičnoj umjetničkoj glazbi za koju ja smatram da mi predstavlja uspjeh i nešto u čemu se ja mogu ostvariti, ja sam u veoma kratkom roku shvatila da moram pronaći vlastiti put, vlastiti jezik, vlastiti način rada. S obzirom na taj veoma snažan poriv i energiju, sve mi je išlo od ruke. Voljela sam stvarati neke originalne koncepte. To me uvijek interesiralo zato što je to bilo nešto ispod čega sam se ja potpisala, što sam ja kreirala. Nikada ništa nisam radila samo da neku formu zadovoljim, nego sam nosila uvijek tu slobodu kreacije, kaže Andrea Nikolić za Hrvatski glasnik.

Ispričala nam je i neke paradokse s kojima se suočava u BiH.

- Vareš Classic Festival je prošle godine predstavljen u austrijskom dnevnom listu Die Presse i izašao je podlistak u pedeset tisuća primjeraka. Jednu takvu promociju u Bosni i Hercegovini mi nikada nismo dobili. To samo govori o tome koliko ova zemlja podcjenjivački gleda, ne samo na umjetnost kao takvu, nego na inicijativu mladih ljudi koji zaista iskreno žele nešto ponuditi svojoj zemlji i društvu.

Ova mlada tridesetčetverogodišnja umjetnica ne da se obeshrabriti. Unutar sebe je puna hrabrosti i vareškog inata.

- Zato mi se slađe boriti. Svaki puta kada napunimo dvoranu ili crkvu u Borovici, ljudi zovu stalno i pitaju kada je koncert. Mi se ne promoviramo s jumbo plakatima, nego vijest širimo putem društvenih mreža, pozivnica ili kažemo jedni drugima. Tako neke intimne reakcije ljudi koji vam kažu da se osjećaju kao u Beču meni predstavljaju nezamjenjiva i divna iskustva, kaže Andrea.

A upravo takav njen unutarnji duh, Andreu je odveo na svjetsku glazbenu scenu. Već neko vrijeme Andrea surađuje i s HKD Napredak.

- HKD Napredak je jedno sjajno udruženje koje postoji već 120 godina. Moja sestra je u Varaždinu bila stipendistica Napretka, a ja sam i kao studentica svirala koncerte u organizaciji Napretka. Također, od kako sam u Beču pokrenula posljednji festival CRO –ArT, ekipa iz Napretka mi je mnogo pomogla, sjajni su i odlično organizirani. To je jedna pozitivna strana velikog zajedništva koje traje više od stotinu dvadeset godina, istaknula je na kraju violinistica Andrea Nikolić.

Vrijedna i istaknuta europska violinistica Andrea, uvjerena je da je upravo umjetnost ta koja povezuje ljude, jer glazba je univerzalan jezik.