Glas Hrvatske

10:08 / 01.04.2022.

Autor: Branimir Njikoš

120 godina Hrvatskog kulturnog društva Napredak

Nikola Čiča, predsjednik HKD Napredak

Nikola Čiča, predsjednik HKD Napredak

Foto: snimka zaslona / hkdnapredak.com

Povodom 120 godina postojanja Hrvatskog kulturnog društva Napredak predsjednik ove udruge Nikola Čiča, u razgovoru za sarajevski portal klix.ba, podsjetio je na povijest udruge te istaknute pojedince vezane za Napredak. Osvrnuo se i na rad bivšeg Napretkovog predsjednika Franje Topića, kao i na trenutne okolnosti u kojima Društvo djeluje. Govorio je i o statusu Hrvata u Bosni i Hercegovini te o političkom stanju u zemlji. Intervju prenosimo u cijelosti.

Mislite li da su kulturno-prosvjetna društva zaslužna za to što Bosna i Hercegovina ima intelektualnu elitu?


Ako pogledate Napretkovu povijest od 1902. godine, teško je naći bilo koji društveni segment čiji razvoj nije bio vezan za temeljna nacionalna društva. Ponosni smo na to što su dva nobelovca Ivo Andrić i Vladimir Prelog bili Napretkovi stipendisti. Govorimo još o više od 16.000 mladih koji su bili stipendisti od 1902. do 1930-ih, kao i više od 3.000 onih koji su od 1949. bili stipendisti. Naravno da smo bili temelj svakog društvenog, kulturnog, ali i gospodarskog razvoja.


Spomenuli ste dvojicu nobelovaca. Koga biste još izdvojili kao zaslužne u Bosni i Hercegovini, a bili su povezani s Napretkom?


Spomenut ću samo umjetnike Gabrijela Jurkića, Karla Mijića, Ismeta Mujezinovića i tu su desetci književnika i ljudi raznih profila. To su ljudi koji nisu prepoznati samo u Bosni i Hercegovini, već mnogo šire. Desetci doktoranata i sveučilišnih profesora bilo je iz Napretka. Ne možete naći značajniju ličnost iz 60-ih i 70-ih godina u Sarajevu, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini i šire, a da nije bila povezana s Napretkom.


Podsjetit ću na primjer da je u Tuzli skoro sve što je djelovalo u kulturnom i gospodarskom segmentu, sve su bili “Napretkovci”. Primjera radi, Ratimir Deletis je imao ključnu ulogu u Drugom svjetskom ratu i bio je dopredsjednik Napretka u Tuzli. U svakom gradu postoji osoba koja je vezana za Napredak.


Napredak je u doba svog najvećeg razvitka, 30-ih godina, imao 155 podružnica, koje su bile ne samo u Bosni i Hercegovini, već širom bivše države. To je ogromno bogatstvo. Napretkova zadruga je imala desetine tisuća članova te je bila jedna od najjačih gospodarskih institucija pred Drugi svjetski rat.


Na poziciji Napretkovog predsjednika naslijedili ste Franju Topića. Topić je ostavio veliki trag ne samo u Napretku, već u cijelom bosanskohercegovačkom društvu. Što smatrate njegovom najvećom zaostavštinom?


Profesor Topić je u 30 godina rada kao predsjednik Napretka digao iz temelja ono što je bilo zaboravljeno. Mnogi su, nakon što je Napretku bilo zabranjeno djelovanje, zaboravili koja je bila Napretkova uloga. Profesor Topić je odigrao ulogu da se društvo revitalizira, tj. da postane ono što jeste danas. Naravno da se stepenica može podići malo više.


Zaboravljamo koja je uloga ovih temeljnih društava naroda Bosne i Hercegovine. Možda društvena svijest nije toliko razvijena da shvati koliko je naša uloga bitna. Navest ću podatak da Napredak trenutno ima 68 podružnica. Teško je naći mjesto u Bosni i Hercegovini gdje nema Napretka. Na dnevnoj bazi se događa desetine manifestacija. Sve ono što radimo pokazuje koliko smo veliko društvo.


U kakvim okolnostima Napredak sada djeluje?


Naravno da je sada otežano raditi. Napredak i ostala tri društva nastoje da se prepozna kroz zakon o temeljim organizacijama naroda koji je vrlo bitan za Bosnu i Hercegovinu. Mi smo do 1949. bili nezaobilazan faktor i bili smo prepoznat kao činitelj svega dobrog u Bosni i Hercegovini. Pokušavamo da takvu ulogu dobijemo i u suvremenom društvu.


No, sada je puno teže uraditi neke stvari. U posljednje dvije ili tri godine smo pomjerili neke stvari. Prepoznati smo u nekim drugim stvarima, što ranije nije bio slučaj. Takvo je vrijeme da za svaki korak treba uložiti mnogo napora. Drago mi je da su četiri društva pokrenula zajedničke projekte. Nadam se da će šira društvena zajednica prepoznati značaj Napretka.


Otežavajuća okolnost jeste i pandemija koronavirusa. Vrlo smo oprezni prilikom organizacije projekata jer nismo sigurni što će se dogoditi. Napravili smo vrlo zahtjevan program povodom 120 godina postojanja, koji počinje sredinom sljedećeg mjeseca. Većina institucija prepoznaje Napretkov rad i to uvijek može bolje. Sigurno je i do nas, da se potrudimo da uradimo više.


Izuzetno smo ponosni na naše podružnice, jer svi rade fantastične programe. Itekako rade na društvenom uzdizanju svojih zajednica. Mislim da svi otkrivaju koliki je značaj ovih društava.


Smatrate li da je rješenje hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini ključno za relaksaciju političkih odnosa?


Napredak u svom dijelu čini da se situacija relaksira. Hrvatsko pitanje je važno u kontekstu svih političkih događanja u Bosni i Hercegovini. Nedovoljno učimo iz povijesti i nedovoljno koristimo iskustva iz povijesti. U Bosni i Hercegovini svi mogu biti zadovoljni ako su svi zadovoljni onim što se događa u Bosni i Hercegovini.


Ako jedan, dva ili tri naroda nisu zadovoljna, a vidim da niko nije zadovoljan, onda se mora naći rješenje. Rješenje nije lako naći, ali mislim da je tu mnogo zasluga medija. Oni često u izvještavanju naglašavaju negativnosti, a ne pozitivne stvari. Mediji stvaraju takvu sliku da tko god napravi mali ustupak, onda je izdajica nečega. Takav diskurs moramo promijeniti.


Ovdje ne može biti poražene strane. Može biti zadovoljnije i manje zadovoljne strane. Samo razgovorom i kompromisom možemo doći do rješenja. Naravno da su ti kompromisi ponekad bolni, ali mislim da su bolji od situacije kakva jeste.


Položaj hrvatskog naroda nije bitan samo njima samima, već je bitan svim ostalim narodima. Bosna i Hercegovina može opstati na tronošcu, ne isključujući one koji se osjećaju drugačije. Bit Bosne i Hercegovine je definirana kroz ustav i njenu stoljetnu tradiciju. Svaki od ta tri naroda mora biti zadovoljan na svakom dijelu teritorije države. Moramo se osjećati ugodno u svojoj koži, a kada to kažem, onda mislim na to da se osjećamo ugodno u svojoj domovini Bosni i Hercegovini.


Napretkova uloga je da na mali način radimo na tome da prihvaćamo jedni druge, da shvaćamo jedni druge i da činimo ustupke jedni drugima. Činiti ustupak nije poraz, nego pokazivanje dobre volje. Na tome svi trebamo raditi, a uloga medija je u tome velika.


Je li animozitet među ljudima zaista toliki kolikim se on doima u sferi političkog?


Politika ima svoje pravce djelovanja, mora ostvariti svoje ciljeve i to je razumljivo. Kada se to spusti na neku drugu razinu, onda je to vrlo teško govoriti u mom ili vašem kontekstu, zbog toga što znam samo jednu cjelinu slike.


Bojim se da dolazimo u fazu neprepoznavanja. Neke stvari koje su se ranije puno lakše rješavale sada su zategnutije. Stvari se zatežu na mjestima na kojima se ne bi smjele zatezati. Ja mogu reći da imam prijatelje i Bošnjake i Srbe i druge. Živim u takvoj sredini i imam takav prostor djelovanja. Naravno da situacija nije kakva je na političkoj razini, jer da jeste, bilo bi mnogo teže. Sigurno je da je situacija relaksiranija. Mi smo osuđeni jedni na druge, a do nas je da li ćemo uspjeti naći zajednički sadržatelj da želimo biti zajedno.


No, dolazimo u fazu neprepoznavanja, neprihvaćanja i oštrih stavova koji se reflektiraju na širu društvenu zajednicu. Ako nastavimo u tom smjeru, onda se može dogoditi da će neke stvari biti nemoguće uraditi. Sada je krajnje vrijeme da vidimo što želimo. Ne moramo biti u bratstvu i jedinstvu, ali trebamo se razumjeti i podržavati.


Model koji ima Bosna i Hercegovina nije ništa drugačiji od onog koji je u Europskoj uniji. Samo trebamo vidjeti koji je minimalni konsenzus. Bilo koja vrsta nametanja, zagovaranja i prisile ne funkcionira. To ne funkcionira u obitelji, a kamoli u državi. U obitelji mora biti razgovor, konsenzus, dogovor, prilagođavanje. Vraćam se na medije koji bi trebali svaku stvar oprezno komentirati.


Nekoliko puta ste spomenuli budućnost. Što će biti prioritet Napretkovog daljnjeg djelovanja?


Postavili ste mi teško pitanje. Vrlo malo organizacija u Bosni i Hercegovini postoji 120 godina. Napredak je prošao kroz pet političkih sustava. Kada to pogledate, to je tolika konfuzija i trebalo je sve to preživjeti. Temeljna Napretkova odrednica bili su mladi. Bojim se da tu bitku ne gubi samo Napredak, već cijela zajednica. Mladi odlaze i vrlo malo sebi postavljamo pitanje što nam je budućnost.


Rekao bih da su mladi Napretkova budućnost, ali je njih sve manje. Zato moramo sjesti i razgovarati. Ako to ne uradimo, bojim se da nećemo imati s kim razgovarati. Ostat će zemlja bez budućnosti.


No, Napredak ima puno planova. Ograničeni smo resursima i utjecajem. Možemo govoriti samo u dijelu u kojem Napredak djeluje, a mislim da tu radimo ogromne stvari. Imamo više od 4.000 članova, imamo više od 700 manifestacija godišnje, stipendiramo stotinjak studenata godišnje. Da li ćemo to moći raditi u budućnosti zavisi od mnogo drugih činitelja. Možemo puno više, možemo s drugim društvima relaksirati odnose u Bosni i Hercegovini, možemo raditi dobre stvari za Bosnu i Hercegovinu.


(klix.ba/hkdnapredak.com)

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!