Avangardni Vjenceslav Richter (Foto: Ivana Perkovac) Avangardni Vjenceslav Richter (Foto: Ivana Perkovac)

Vila s parkom skulptura na zagrebačkom Vrhovcu koju je projektirao za sebe i u kojoj je živio Richter prošle godine je u cijelosti otvorena za javnost u povodu stote obljetnice njegova rođenja. Vjenceslav Richter i njegova supruga Nada Kareš Richter ostavili su je Gradu Zagrebu 1980. godine. Kažu da je to i danas jedna od najljepših donacija. Richter je za života sam počeo uređivati prostor koji je namijenio mladima da proučavaju konstruktivnu umjetnost i ideje Exata, ali i tom, u to vrijeme kulturno siromašnom, zapadnom djelu grada kao jedan nov kulturni sadržaj. Grad Zagreb i Muzej suvremene umjetnosti, u suradnji s Richterom, realizirali su projekt prenamjene prizemlja u galerijski prostor, u kojemu danas izlažu umjetnici nadahnuti Richterovim stvaralaštvom.

Na prvom katu  

Sa suprugom je živio na prvom katu vile, koji je od 1958. do danas ostao autentičan i netaknut, pa je teško povjerovati da danas ondje nitko ne živi. Odraz je njegova promišljanja arhitekture i područja interesa kojim se ponajviše bavio, a to su izložbeni paviljoni. Njihovi suvremenici i prijatelji sjećaju se ugodnog ambijenta, tople atmosfere i izvrsne Nadine kuhinje.

Avangardni Richter izvrsno se slagao i sa slikarima naivne umjetnosti (Foto: Ivana Perkovac)

Kuća je  prema darovnom ugovoru u vlasništvu grada Zagreba i pod upravljanjem Muzeja suvemene umjetnosti, a zbirka je od prvotna 22 predmeta narasla na dvije stotine darovanih umjetnina i postupno se proširuje na susjedni južni neizgrađeni teren koji će postati Park skulpture. Dodatno je obogaćena 2007. godine arhivskom građom, koju je darovala Nada Richter. U njegovoj radnoj sobi može se prelistati rukopisna ostvaština, nacrti, arhitektonski projekti, fotografije iz područja arhitekture, urbanizma, likovnosti i brojnih drugih područja.

Dnevna soba Richterovih (Foto: Ivana Perkovac)

Svijet ga je ipak poštovao

Kontroverzan i često osporavan, Richter je za života  težio za slobodom, autentičnošću i eksperimentom. Ni bolest, koja ga je zatekla pred kraj života, nije ga udaljila od njegovih ideja i ideala. Muzej suvremene umjetnosti u listopadu prošle godine priredio je veliku restrospektivu njegovih djela pod nazivom ''Buntovnik s vizijom'', a kustosica izložbe bila je i voditeljica njegove Zbirke Vesna Meštrić.

– Često je kritizirao i vrlo jasno iznosio svoje stavove, koji često nisu bili prihvaćeni, a s druge strane, njegovi projekti, koji su bili kontroverzni, kao što su preuređenje Kavane Corso, Kazališne kavane ili Doma hrvatskih likovnih umjetnosti, odišu vizijom umjetnika koji je sva svoja istraživanja usmjeravao za bolji život društva u cjelini – pojašnjava Meštrić.


Vjenceslav Richter u umjetničkom zanosu (Foto: Ivana Perkovac)

Uvijek je težio autentičnosti i znao je da nikada neće biti nečija kopija. Sredinom šezdesetih godina započeo je jedan od najoriginalnijih projekata - Sinturbanizam, koji je kasnije razvijao u teorijskom projektu Heliopolisa, četverodimenzionalnog milijunskoga grada.

Mnogi su njegovi radovi ostali nedovršeni, jer su na ovim prostorima bili previše avangardni, no imao je vrlo uspješnu međunarodnu karijeru. – Počevši od realizacije Briselskog paviljona, realizacije paviljona u Torinu i Milanu, izložaba u Americi i Europi, pa do područja likovnosti u kojemu je istraživao mogućnost sinteze - ističe Meštrić.


Iz radne sobe koja krije bogatu arhivsku građu nastajalu za vrijeme života velikog vizionara (Foto: Ivana Perkovac)

Izlagao je u najvećim muzejima svijeta, kao što su Galerija Tate u Londonu, Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, Smithsonian u Washingtonu i u Soto muzeju u Ciudad Bolivaru, a dobio je više od 25 nagrada. U Duisburgu u Njemačkoj postavljena je njegova četiri metra visoka skulptura "Nada" od nehrđajućeg čelika. Hrvatska ju je publika imala prvi put prigodu vidjeti na retrospektivnoj izložbi u Zagrebu, a predstavlja simbol pobjede nad težinom.

Senzacionalno otkriće diobe kruga na 512 stupnjeva i kuta na tri dijela

Znanstvenici su ga za to otkriće počastili totalnim prezirom, a geometri su to vjerojatno doživjeli kao uvredu. Richter je ipak ponudio jednostavno objašnjenje činjenicom da precizno crtanje više nikoga ne zanima. Dioba kuta na tri djela u enciklopedijama je proglašena nerješivim problemom.

On ga je riješio nakon 30 godina rada jer je, za razliku od ostalih, poslušao matematičara i fizičara Arhimeda, koji je svojom čuvenom rečenicom "Noli turbare circulos meos!" – "Ne dirajte moje krugove!" ostavio budućim naraštajima u naslijeđe ideju o važnosti krugova. Svjestan da će otpor prema njegovu izumu trajati godinama, nije odustajao od teze da je dioba kruga na 512 stupnjeva superiorna današnjoj podjeli na 360 stupnjeva.

Spreman na nerazumijevanje

Osim što je za života bio prezren, pet je puta bio utamničen za vrijeme Drugoga svjetskoga rata zbog aktivnosti u antifašističkom pokretu. Pod sumnjom da je počinio ubojstvo proveo je sto dana u samici i zamalo bio likvidiran, a peti je put uhićen u Moskvi zato što nije imao vizu.

- Često je bio angažiran na projektima od državnoga značenja, a jednako tako često je kritizirao to isto državno uređenje, što je posebno izlazilo na površinu za vrijeme izrade projekata Vile Zagorje ili Muzeja revolucije naroda Jugoslavije. Richter je kritizirao tadašnja stajališta mainstream umjetnosti. Zalagao se za čistu, apstraktnu umjetnost i eksperiment – kaže voditeljica Zbirke.

Svojim je svjetskim uspjesima u Bruxellesu, Milanu, Torinu i Stockholmu "prkosio" Beogradu, pa je kod kuće često bio osporavan. Nakon inozemnih izlaganja, u domovini su mu govorili da ih je bilo sram što ih je Richter predstavljao, a onda bi mu kao melem na ranu iz inozemstva u poštanski sandučić stizala priznanja, koja su mu vraćala optimizam.

Nacrt nagrađivanog Briselskog paviljona (Foto: Ivana Perkovac)

Na Svjetskoj izložbi u Torinu 1960. dobio je prvu nagradu za rad koji je posve slučajno nastao u Frankopanskoj ulici kada je nacrtao na salveti projekt za jugoslavenski paviljon. Manje je poznato da je projektirao kuće i za dva velika slikara naivne umjetnosti, Ivana Rabuzina i Ivana Večenaja. Rabuzinova kuća u Ključu nedaleko od Novoga Marofa, također je otvorena za javnost i fantastičan je primjer suradnje likovnjaka i arhitekta, naizgled, posve oprečnih ideja.

Park skulptura na Vrhovcu 38 (Foto: Ivana Perkovac)

Rižin zlatni sastojak

Vjenceslav Richter, za prijatelje Riža, bio je češkoga podrijetla. Djed mu je bio stolar i s alatom u rukama stigao je u Zagreb, a otac i majka Ivan i Albina Richter bili su učitelji. Rođen je 1917. u Donjoj Drenovi pokraj Zagreba. Diplomirao je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, bio je član ULUPUH-a i Društva arhitekata Hrvatske.

Bio je jedan od osnivača grupe EXAT 51 koju je 1951. osnovao s umjetnicima Ivanom Piceljem, Aleksandrom Srnecom, Vladom Kristlom i Božidarom Rašicom i gdje su ga zvali "padre della revoluzione". U publikaciji "Tko nije mogao napisati manifest" opisao je povijest umjetničkog rada grupe.

Prostor za gledanje televizije i slušanje radija (Foto: Ivana Perkovac)

Bio je vezan i uz pokret Nove tendencije, bavio se plastičnim istraživanjima, radio "spontane grafike, bez predmisli". Nagrađivani radovi avangardnoga umjetnika nastajali za vrijeme dosadnog telefonskog razgovora ili u praktičnom "ubijanju dosade", kriju jedan "zlatni sastojak", a to je – spontanost.