Slavni čileanski pisac hrvatskih korijena Juan Mihovilovich na Festivalu svjetske književnosti

Festival svjetske književnosti, četrnaestu godinu zaredom održava se u organizaciji prestižne Naklade „Fraktura“ u Zagreb, od 5. do 9. rujna 2026. Posrijedi je jedan od najvažnijih međunarodnih književnih festivala koji je u Hrvatskoj pokrenuo prije desetljeća i pol glavni urednik „Frakture“ Seid Serdarević, a na kojem će ove godine, uz književnu elitu s raznih strana svijeta, nastupiti i Juan Mihovilovich, proslavljeni čileanski pisac hrvatskih korijena. Festival publici donosi redovito niz književnih zvijezda iz Europe i svijeta. Na Festivalu sudjeluje više od stotinu gostiju – pisaca, prevoditelja, moderatora i urednika – iz Europe, s Bliskog i Dalekog istoka te iz Sjeverne i Južne Amerike. Ovogodišnje izdanje održava se u novom prostoru, HNK2 u Adžijinoj ulici u širem središtu Zagrebu. Uz dvije pozornice u dvorani – Main Hall i On Stage – u dvorištu se nalazi i Garden Stage, smješten u kupoli. Festival neizostavno prati i bogata ugostiteljska ponuda – od koktela do vina i raznih osvježavajućih pića – kako bi i publika i autori mogli uživati u druženju u opuštenoj atmosferi.

Na Festival dolaze iz šesnaest zemalja slavni autori i autorice, čija su djela prevođena diljem svijeta na mnoštvo jezika i nagrađena prestižnim književnim nagradama. Četrnaesti FSK otvorit će palestinska autorica s berlinskom adresom Adania Shibli. Iz Francuske stižu neke od najvećih književnih zvijezda današnjice: dobitnik nagrade Goncourt Kamel Daoud, višestruko nagrađivana Neige Sinno te u Hrvatskoj rado čitani i omiljeni Édouard Louis, čijim gostovanjem će biti zaključen ovogodišnji program FSK-a. Iz Španjolske dolazi odličan poznavatelj južnoslavenskih književnosti i prevoditelj Marc Casals, a iz Čilea nagrađivani pisac naših korijena Juan Mihovilovich.

Podsjetimo, istaknuti čileanski pisac hrvatskih korijena Juan Mihovilovich Hernández rođen je u Punta Arenasu, godine 1951. Razvio je dvostruku uspješnu karijeru suca i čitanog književnika hispanističkoga svijeta. Riječju, priznati je pravnik, ali i maštovit pjesnik, pripovjedač, romanopisac i pronicljivi esejist. Danas je, može se reći, jedan od najčitanijih čileanskih književnika. Odrastao je u blizini Južnoga pola u dijelu upravnoga središta najjužnije čileanske regije Magallanes y de la Antártica Chilena u tzv. „hrvatskoj četvrti“ Punta Arenasa, koju su davno naselili brojni Bračani na vremenskoj okomici od 160 godina - još od doba zlatne groznice. Iz toga najjužnijeg čileanskog grada smještenog na obali Magellanova prolaza, gdje odavno živi brojna hrvatska iseljenička zajednica, potječe i niz ostalih značajnih čileanskih književnika hrvatskog podrijetla među kojima su, pored Mihovilovicha, i slavni pisac Ramón Díaz Eterovic ili pak Nicolás Mihovilovic Rajčević.

Juan Mihovilovich je objavio slijedeće romane: La última cadena (Zadnja osuda, 1980., 1983.), Sus desnudos pies sobre la nieve (Njezine bose noge po snijegu, 1990.), El contagio de la locura (Zaraza ludošću, 2006.), Desencierro (Oslobađanje, 2008.), Grados de referencia (Referentne točke, 2011.), El asombro (Čuđenje, 2013.), Yo mi hermano (Ja moj brat, 2015.), Tu nuevo Anticristo (Tvoj novi Antikrist, 2021.) i El amor de caracoles (Ljubav puževa, 2024.), čije hrvatsko izdanje potpisuju sunakladnici Neolit i Hrvatska matica iseljenika, a u prijevodu renomirane hispanistice dr. sc. Željke Lovrenčić.

Kao majstor kratke proze Juan Mihovilovich je objavio zbirke pripovijedaka El ventanal de la desolación (Prozor nad pustoši, 1989., 1993.), El clasificador (Razvrstavač, 1992., 2006.), Restos mortales (Posmrtni ostatci, 2004.), Los números no cuentan (Brojevi ne pričaju, 2008.), Espejismo con Stanly Kubrick (Fatamorgane sa Stanlyjem Kubrickom, 2017.), Bucear en su alma (Roniti u njegovoj duši, 2018.) i Teoria de espanto: narrativa breve (Teorija užasa: kratke priče, 2021.). Dobitnik je mnogih nagrada u Čileu i inozemstvu. 

Zanimljivo, Juan Mihovilovich je pripadnik trećega naraštaja hrvatskih iseljenika i skupine čileanskih književnika koji su se afirmirali osamdesetih godina 20. stoljeća u okviru disidentskih kulturnih aktivnosti tzv. „naraštaja pisaca iz doba državnog udara“. Književni kritičar Ernesto Livacic Gazzano ocijenio je kako je Mihovilovich „jedan od najboljih predstavnika moderne čileanske proze“ te „da je unio svjež duh u suvremenu čileansku književnost“. Obilježja njegove proze su efektni portreti likova, dojmljivi prikazi običnih životnih situacija, odmjerena dinamika fabule i preciznost poetskog iskaza. U djelima Juana Mihovilovicha osjeća se utjecaj američkog majstora trilera Rulfa, ali i ruskog klasika Dostojevskog, dok se u njima isprepliću uspomene na piščevo djetinjstvo i mladenačko doba. Jezik kojim su napisana Mihovilovicheva djela jednostavan je i prijemčiv, dok fascinantno opisuje očajna i usamljena čovjeka našega vremena. Roman „Ljubav puževa“, u prijevodu Željke Lovrenčić, koji će biti predstavljen na 14. Festivalu svjetske književnosti, izvrsno je oblikovano prozno djelo u kojem se kreativno nadopunjavaju raznovrsni narativni glasovi, te isprepliću fantastika i stvarnost. Pisac radnju smješta u ruralnu sredinu u blizini čileanskog grada Curepta. Prikazuje život u južnoameričkome selu sa svim njegovim popratnim značajkama: ljubomorom, praznovjerjem, brižljivim njegovanjem tradicije, mitovima, ali i životarenjima u zatvoru, uz strance koji bespoštedno uništavaju okoliš. Radi se, zapravo, o jednoj skiciranoj obiteljskoj priči, koju pisac rekonstruira kroz likove iz više naraštaja: djedove i bake, roditelje te djecu, odnosno, unuke. Priča se postepeno razotkriva, a pripovijeda je narator odnosno dječak Pablo, koji se igra realnim i izmaštanim vremenima. Maštoviti dječak Pablo na jednostavan način govori o stvarnosti i događajima koji se odvijaju u njegovom životu i isprepliće ih sa svojim snovima i razmišljanjima. Osim Pabla, protagonisti romana su i druga djeca - Laura te Clarita i Lautaro. Ta su dva para simbol vječne i beskrajne ljubavi. Nedvojbeno, Juan Mihovilovich, očaran činjenicom da puževi nemaju mozga iako čudesno ljube, piše vrlo vješto: radnja je dinamična i napeta, opisi snažni, a roman iznimno zanimljiv.

Sudionici iz šesnaest zemalja svijeta

Na Festival svjetske književnosti, nadalje, iz njemačkoga govornog područja stiže jedan od najčitanijih i najprevođenijih suvremenih autora Daniel Kehlmann, te dvoje istaknutih publicista, Philipp Blom i Annabelle Hirsch. Iz Sjedinjenih Američkih Država dolazi autorica iranskog porijekla Sanam Mahloudji, a iz Malezije stiže čitani prozaist Tash Aw.Gošća iz Italije je Francesca Melandri, koja u svojem novom romanu piše o ocu i njegovoj ratnoj avanturi u Ukrajini, a iz Ukrajine gostuje jedna od najvažnijih autorica današnjice Oksana Zabuško. Iz Belgije u Zagreb stiže klasik flamanske književnosti Stefan Hertmans, a iz Švedske Lina Nordquist. Iz susjedstva ćemo vidjeti na FSK-u Aleša Štegera iz Slovenije, dok će svoju novu putopisnu knjigu predstaviti bosanskohercegovački nagrađivani pisac Josip Mlakić. Svoja nova izdanja predstavit će i niz hrvatskih autorica i autora kao što su: Maša Kolanović, Monika Herceg, Snježana Banović, Želimir Periš, Igor Štiks, Vlaho Bogišić, Barbara Matejčić, b i Boris Rašeta, kao i pjesnici Lara Mitraković, Silba Ljutak, Alen Brlek i Ivica Đikić.

U Knjižari Fraktura, uz bogatstvo raznih popratnih programa za učenike i studente, svakodnevno oko podneva bit će Kava s autorom – neformalno druženje i potpisivanje knjiga. Kao i uvijek, festivalski programi odvijaju se u već poznatim formatima – Tribina Razotkrivanje, Pisac i njegov čitatelj i Dvostruki portret. Svi programi s inozemnim autorima simultano se prevode. Festivalski vizual oblikovao je Ivan Stanišić, a kao neformalna tema Festivala nametnulo se pitanje izmještenosti pojedinca iz zajednice – bilo da je riječ o ljudima čije su sudbine bile takve da su se prilagođavali povijesnim situacijama, bilo da je riječ o nevidljivima i drugotnima, onima potisnutima i zaboravljenima.

Festivala ne bi bilo bez potpore pokrovitelja, među kojima su Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i Galeriji Šira. Festival svjetske književnosti podržali su, uz ostale, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Turistička zajednica Grada Zagreba, Hrvatska matica iseljenika, Fondacija Jan Michalski, veleposlanstva i kulturna predstavništva zemalja autora koji nastupaju...

Programi u HNK2 počinju svakodnevno u 17 sati i traju do 22 sata, a uz HNK2 festivalski se sadržaji odvijaju i u Knjižari Fraktura te Galeriji Šira. Eto razloga da ne propustite ovogodišnji Festival svjetske književnosti u središtu Zagreba.

Tekst: Vesna Kukavica