Glas Hrvatske

10:59 / 26.04.2022.

Autor: Damir Ljubičić

Publikacija "Jezični kontakt i dvojezičnost"

Prof. Diana Stolac i prof. Jim Hlavač

Prof. Diana Stolac i prof. Jim Hlavač

Foto: YouTube / snimka zaslona/kolaž

Serijska publikacija "Jezični kontakt i dvojezičnost" koju objavljuje ugledni akademski nakladnik De Grojta iz Berlina svoj sedamnaesti svezak posvetila je govornicima hrvatskoga jezika u inozemstvu pod naslovom "Jezični kontakt u dijaspori: Govor Hrvata u iseljeništvu". Grupu lingvista zaslužnih za ovu knjigu, odnosno Zbornik znanstvenih radova, predvodio je Australac hrvatskih korijena, profesor Jim Hlavač sa Sveučilišta Monash u Melbourneu.

U uglednom priručniku Ethnologue koji sadrži podatke o svim živućim svjetskim jezicima stoji kako danas u svijetu živi između 6 i 7 milijuna govornika hrvatskoga jezika, od čega njih 2 i pol milijuna živi u iseljeništvu. Razlikuje li se govor iseljenika od standardnog jezika, kako i na koji način dominantni jezici u njihovome novom okruženju utječu na njihov govor? Na ova, i mnoga druga pitanja odgovore je potražio profesor Jim Hlavač, u suradnji s prefesoricom Dianom Stolac s Odsjeka za kroatistiku na Sveučilištu u Rijeci te brojnim autorima i autoricama koji djeluju na sveučilištima diljem Hrvatske.


- Imao sam ideju već nekih petnaest godina da napišemo jednu knjigu o što većem broju hrvatskih zajednica diljem svijeta. Imamo veliku dijasporu, mislim svatko to zna, ali kako to izgleda s tim govorima, recimo hrvatskih zajednica u Americi u usporedbi s onima u Kanadi...ili u Australiji, ili na Novom Zelandu... događaju li se iste stvari mladim ljudima, starim ljudima? Miješa li se jezik s drugim jezikom na isti način, ili na drukčiji način? I u usporedbi s drugim jezicima, s talijanskim, španjolskim, njemačkim...kako to izgleda, možemo li promatrati iste procese, iste pojave u govoru ljudi, ili su malo drugačiji, mi smo htjeli odraditi jednu usporedbu svih tih govora na osnovi empirijskih podataka. Prije šest godina sam stupio u kontakt s kolegicom Stolac u Rijeci i mi smo počeli kontaktirati ljude diljem svijeta. To su naši poznanici, kolege, kolegice i tako smo došli na taj broj od desetak zemalja koje su prisutne u ovom Zborniku - ističe d.r.sc. Jim Hlavač sa Sveučilišta Monash u Melbournu.


Na konferenciji u Sydneyju održanoj 2014. godine, profesor Hlavač iznio je svoju ideju profesorici Stolac te joj predložio suradnju koju je sa zadovoljstvom prihvatila i uskoro su započeli intenzivno istraživanje koje je obuhvatilo govornike hrvatskoga jezika na četiri kontinenta.


- Rad na ovoj knjizi počeo je dosta davno, zapravo počeo je prije nego što sam se ja u tu knjigu uključila, jer je polazna ideja za pisanje knjige o hrvatskom jeziku u dijaspori bila ona kolege Jima Hlavača. Napravio je dobar dio ozbiljne skice traženja autora, razmišljanja koje bi zemlje bilo dobro da budu uključene u takvu sliku i istovremeno je razmišljao o metodologiji. Ova knjiga nije klasičan zbornik u kojemu su sakupljeni radovi koji pripadaju istoj temi nego je od početka rađena kao knjiga. To znači da je svatko od naših autora dobio osnovne podatke o metodologiji, dakle od popisa literature koja se metodološki nalazi iza ovih naših radova, dobio je osnovnu skicu kako bi rad trebao izgledati, dakle koje tipove podataka želimo uključiti. Željeli smo svakako uključiti i podatke o migracijskim valovima u svakoj od zemalja koja je bila obrađena, željeli smo uključiti, barem prema popisima stanovništva, brojeve onih koji imaju hrvatsko podrijetlo i onih koji govore hrvatskim jezikom - kaže dr. sc. Diana Stolac, professor emeritus Sveučilišta u Rijeci.


Inovativnost Zbornika u odnosu na druge studije ove tematike ponajprije se očituje u činjenici da je obrađen velik broj zemalja.


- Recimo, pokojni profesor Rudolf Filipović je boravio nekoliko puta u Americi. On je prikupljao podatke o ljudima samo u Kaliforniji i onda poslije u Pitsburghu. Drugi istraživači su radili samo u Njemačkoj, tako da je novitet u tome što imamo velik broj zemalja i sociolingvistički dio. Prikupili smo podatke koliko ima Hrvata, odnosno govornika hrvatskog jezika, koja je njihova geografska distribucija, koji je pravni položaj hrvatskog jezika, ako uopće postoji. Tako  uspoređujemo te zajednice i tako dolazimo do općih zaključaka o tome kako to izgleda. U suštini, to je novitet ovoga zbornika - kaže Hlavač. 


Aleksandra Šćukanec, izvanredna profesorica na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pridružila se projektu te preuzela zadatak da istraži govornike hrvatskoga jezika na području Austrije: - Shvatila sam da je to dosta velik zalogaj budući da sam se bavila prvo jednom manjom zajednicom Hrvata u Gradišću koji su imali drugu povijest i druge uvjete pod kojima su otišli i nisam poznavala puno Hrvata koji su otišli u novije vrijeme. Znala sam da će to biti posve novo istraživanje. Tada sam stupila u kontakt i s nekim konzulatima, odnosno veleposlanstvom, s manje-više katoličkim zajednicama, s Caritasom...Našla sam isto dosta udruga i centara i u Beču i u Grazu posebice, ali i u drugim austrijskim gradovima, objasnila im za istraživanje pa su mi oni dali određene kontakte.


Na kraju višegodišnjeg istraživanja pokazalo se kako su rezultati iz različitih zemalja vrlo slični.


- Uvijek postoje određeni obrasci koji se ponavljaju s bilo kojom generacijom na način na koji se uči jezik, na koji se jezik nažalost poslije i gubi, način na koji drugi jezik koji je dominantan u zajednici, odnosno u državi u koju su preselili utječe na njihov hrvatski jezik, tako da mislim da je ovdje na jednom mjestu obuhvaćeno mnogo toga što je bilo možda zapostavljeno i kolege koje su se bavile drugim zemljama doista su napravili veliki posao i napravili velik doprinos lingvistici u tom smislu - ističe Šćukanec. 


- Mi nismo uspoređivali ono što su naši govornici rekli s našim standardnim hrvatskim jezikom, to bi bilo apsolutno pogrešno. Hrvatski standardni jezik je jedna činjenica, a jezik s kojim se odlazi iz domovine druga jezična činjenica, u svakom svijesti sviju od nas i na kraju krajeva mi koji smo u Hrvatskoj ne govorimo iistim narječjem i ono bi moglo biti kajkavsko, čakavsko, štokavsko, neki dijalektalni ili jedan uzus koji je vrlo sličan standardnom jeziku, ali naravno nije ograničen, nije upućen na sve značajke, recimo akcenatske i slično - dodaje Stolac.


Planirano predstavljanje knjige po zemljama koje su obuhvaćene istraživanjem odgođeno je zbog epidemioloških ograničenja, no, ako se prilike uskoro poboljšaju naši vrijedni lingvisti rado će posjetiti hrvatske zajednice na sva četiri kontinenta i prezentirati ostvarene rezultate u spomenutom istraživanju, u kojem su i sami sudjelovali.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!