Hrvatski paviljon posvuda po Veneciji

Tomo Savić Gecan, hrvatski umjetnik s nizozemskom adresom, u suradnji s kustosicom Elenom Filipović predstavlja inovativni projekt "Bez naziva (Hrvatski paviljon) 2022" na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu otvorenom 23. travnja. Projekt se ne odvija samo na jednoj lokaciji kako je uobičajeno, već u nizu prostora te prestižne međunarodne izložbe vizualnih umjetnosti, što ga čini još zanimljivijim. 

- Radi se o kompleksnom projektu koji nema svoju fiksnu lokaciju jer je izvođački. Tomina prvotna ideja je bila - nema paviljona, no Hrvatski paviljon je na kraju bio posvuda po Veneciji.  Svakog dana sustav umjetne inteligencije izabire jednu od vijesti iz cijeloga svijeta te tu vijest predstavlja kao seriju pokreta koje izvode plesači u raznim paviljonima u sklopu Venecijanskog bijenala. Organizacija samog projekta nije bila jednostavna, no većinom smo dobili pozitivne odgovore drugih izlagača na održavanje nastupa unutar njihovih paviljona. Naravno, može se saznati gdje i kad će se održavati nastupi, međutim događa se da se publika nađe u jednom od paviljona ne znajući da će se tamo odvijati i nastup Hrvatskog paviljona te ga primijete ili ne. Postoji čitav raspon reakcija publike, nekad samo primijete da se nešto neuobičajeno događa oko njih, a nekad u potpunosti preusmjere svoju pažnju s promatranja paviljona u kojem se nalaze na nastup Hrvatskog paviljona - objasnila je Olga Majcen Linn, kustosica, likovna kritičarka i suosnivačica organizacije "KONTEJNER" zadužene za produkciju i organizaciju projekta.

Tomo Savić Gecan jedan je od najradikalnijih umjetnika svog naraštaja koji već dugi niz godina živi u Nizozemskoj gdje je, uz gostovanja u drugim sredinama, aktivno nastavio svoje djelovanje te potvrdio svoj status na međunarodnoj umjetničkoj sceni. Njegov poseban projekt "Bez naziva" predstavljen na Venecijanskom bijenalu može se posjetiti do 27. studenog 2022.

"Milk of Dreams" (Mlijeko snova) naslov je 59. međunarodne izložbe vizualnih umjetnosti na kojoj su predstavljeni radovi 213 umjetnika iz 58 zemalja, a njih više od 180 prvi put sudjeluje. Ovogodišnji bijenale sadržavat će 80 nacionalnih paviljona, uključujući osam zemalja koje sudjeluju po prvi put: Kamerun, Namibiju, Nepal, Oman, Ugandu, Kazahstan, Kirgizistan i Uzbekistan. Izložba je dobila ime po crtežima koje je nadrealistička umjetnica britanskog porijekla Leonora Carrington radila dok je živjela u Meksiku tijekom 1950-ih.  

Ovogodišnja direktorica izložbe Cecilia Alemani, istaknula je kako su žene i rodno "nekonformistički" umjetnici u fokusu Venecijanskog bijenala čiji je cilj osporiti dominantnu ulogu muškaraca u društvu i razmotriti odnose između ljudi, tehnologije i različitih oblika života na zemlji.

 

Izložba je pripremana tijekom razdoblja ogromne nestabilnosti, budući da se poklopila s izbijanjem pandemije zbog čega je prošlogodišnji bijenale odgođen za godinu dana, a to se u njegovoj prošlosti dogodilo samo tijekom dva svjetska rata. Organizatorica Alemani istaknula je kako otvorenje izložbe nije simbol povratka normalnom životu, već rezultat kolektivnog napora koji se čini gotovo čudesnim.