"Mudrost osmijeha, a ne podsmijeha" u Zaprešiću

Od listopada do veljače crta se, piše, boja i tako već 22 godine koliko Ankica i Ante Karačić organiziraju međunarodni likovno literarni natječaj za djecu iz osnovne škole Hrvata u iseljeništvu i Hrvatskoj. I ove godine u ožujku radovi oslikani dječjim rukama preplavili su njihov dom u Iserlohnu. 

- Za mene znači puno ovaj natječaj, donese mi u moju kuću toplinu. Sve radove koje pogledam, svaki je rad prošao kroz moje ruke tako da ja poznajem i tu djecu kao pedagog, i njihovu obiteljsku situaciju i sve. Radovi stižu iz cijelog svijeta, to je točno, u našem malom mjestu gdje mi živimo to je Iserlohn jedno predgrađe, svi nas poznaju i poštari, svaki dan dolaze paketi, stižu vam iz Amerike, Australije… kažu, evo potpisujte! A onda kad mi nismo kod kuće, svi naši susjedi potpisuju primitak, da se ne bi dogodilo da se radovi vrate. Eto da vidite da smo mi angažirali sve i naše tamo gdje živimo - opisuje živahnost koju natječaj donosi u njihov dom Ankica Karačić.

Ovogodišnja tema likovno literarnog natječaja kojeg iz godine u godinu podupire i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske bila je "Mudrost osmjeha, a ne podsmijeha“.

- Zahvaljujemo gospođi Ankici i gospodinu Anti Karačiću koji su potaknuti ljubavlju prema domovini Hrvatskoj uložili velike napore u ovaj projekt koji se provodi dugi niz godina, posebno zahvaljujemo učenicima i nastavnicima koji su oko projekta angažirali, kao i domaćinu ove izložbe ravnatelju osnovne škole Ljudevita Gaja u Zaprešiću i eto nadamo se da će ovi nagrađeni izložbeni primjerci radova učenika nas nadahnuti na mudrost osmjeha i kako bi Charli Chaplin rekao dan bez osmjeha je propao dan – istaknula je voditeljica službe za pravni položaj, kulturu i obrazovanje hrvatskog iseljeništva u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske Lara Herceg.

Na ovom natječaju nema gubitnika, jer sva djeca dobivaju zahvalnicu i poziv da i slijedeće godine sudjeluju na njemu. No, nekolicina njih imala je razloga široko razvući osmijeh… to su oni čije je radove stručni žiri ocijenio najboljima.

- Sjetio sam se nekoliko likova iz crtića, koji sam gledao prije nekoliko godina i inspirirao me na način da sam da bi bio jako prikladan za temu osmijeh pa sam ga naslikao i uz pomoć profesorice Nine je ispalo ovako… - govori Zvonimir Urukalović iz osnovne škole Dragutin Domjanić u Zagrebu koji je osvojio prvo mjesto.

Njegov prijatelje iz sedmog razreda osvojio je drugo mjesto, a o svojoj slici kaže: - Naslikao sam dvije osobe koje idu u suton, tema mi je došla odjednom na pamet nakon što je profesorica rekla temu. I onda sam crto i nastalo je ovako kako je, nisam imao ni skicu ni ništa, samo sam crtao.

Treće mjesto osvojila je Melani Vukić kojoj je osmijeh omiljena tema.

- Osmijeh općenito preferiram kod ljudi i smatram da potiče svijet. Naslikala sam dva zapravo kruga i jedan je bio tužan, jedan je bio sretan. Inspiracija je došla sasvim slučajno, nisam išla s nekom namjerom, kad je prostor ostao sa strane prazan, samo sam ga popunila raznim linijama, krugovima, točkicama i zakrivljenim crtama – istaknula je Melani.

Ponosna mentorica, ovaj je međunarodni natječaj otkrila prije pet godina i od tada njezini učenici redovito sudjeluju na njemu. Za razliku od drugih likovnih natječaja ovaj djecu uči da budu hrabri i okušaju se među vršnjacima iz cijelog svijeta.

- Svaka tema je dakle zanimljiva na svoj način, osmjeh mi je bio jako zanimljiv pogotovo u ova teška vremena koja su nas snašla. Zaista nam je svima stalo do pojačanog osmjeha. Djeca su zaista pozitivno reagirala, može se vidjeti po radovima, neki su izloženi iza mene, zaista evo ga jedna vesela prilika za veselu kreativnost – rekla je profesorica likovne kulture Nina Brkić.

Osmjeha nije nedostajalo ni u osnovnoj školi Ljudevit Gaj koja je domaćin ovogodišnje izložbe dječjih radova na temu "Mudrost osmijeha, a ne podsmijeha“ , a koja je krenula iz Iserlona i Essena, te nakon Zaprešića odlazi u Podgorač, Novi Sad i Soviće.

- Mi smo se posvetili tome, i sad kad je prošao ovaj natječaj meni nešto fali, ja sam dnevno pet šest sati radili na tome i onda pazite sto škola, ja sam sa svakom učiteljicom imao tri četiri puta kontakt telefonom ili e-mailom i već sad imamo domaćina za na godinu i jednostavno nema šanse da to stane – kaže Ante Karačić.

Ostaje samo da pričekamo listopad i novu temu likovno literarnog natječaja. U toj 23 godini međunarodnog natječaja koji organiziraju naši iseljenici Ankica i Anto Karačić, u planu je i izdavanje Zbornika koji će nas podsjetiti na najbolje dječje radove.