Blagdan Sveta tri kralja

Katolička crkva slavi svetkovinu Bogojavljenja ili Sveta tri kralja. Jedan je to od najstarijih blagdana koji je vrlo važan u povijesti kršćanstva, a narodi su ga slavili čak i prije nego Božić ili Uskrs.

Sveta tri kralja u kršćanskoj tradiciji

Za mudrace u tekstu Evanđelja stoji grčka riječ "magoi" koja ima različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari, itd, a najvjerojatnije potječu iz Perzije. To su ljudi koji su znali odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti i vidjeti znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru. Ostavljaju kuće i svoja dobra pa kreću na put i iz daleka dolaze u Betlehem.

U kršćanskoj tradiciji dvojica teologa iz trećega stoljeća Origen i Tertulijan pridonijeli su stvaranju današnje slike o "tri kralja". Origenu se pripisuje da je tri dara simbolično protumačio: zlato upućuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan na njegovo božanstvo, a smirna na njegovu smrt. 

Tertulijan je mudrace pretvorio u kraljeve pozivajući se na Izajijine svetopisamske tekstove i Psalme. U srednjem vijeku jedan je talijanski umjetnik izrađivao mozaik triju kraljeva i iznad svake figure stavio imena: Gašpar, Melkior i Baltazar. Po tom slikaru Gašpar znači čovjek iz područja Kaspijskog mora, Melkior znači kralj svjetla, a Baltazar znači "gospodar čuva kralja". Nije poznato tko je zatim tri kralja vidio kao predstavnike triju kontinenata: Azije, Afrike i Europe. Zato se na slikama jedan od trojice kraljeva prikazuje kao crnac, što se obično interpretira porukom da se sve zemlje te čitavi svijet trebaju pokloniti Isusu kao Kristu. 

Tri kralja se od srednjega vijeka uglavnom prikazuju tako da je jedan od njih starac, drugi muškarac srednjih godina, a treći mladić, što je, kako se smatra, motiv kojim se htjelo istaknuti da svi ljudi, od djece pa do staraca, trebaju u Isusu prepoznati svoga Gospodina i Boga.

Prema Matejevu Evanđelju mudraci su prateći betlehemsku zvijezdu došli s istoka u Jeruzalem, kako bi se poklonili Kristu. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti s nakanom da mu kažu mjesto gdje se Isus rodio, kako bi ga mogao ubiti. Kad su pronašli Isusa, Gašpar, Melkior i Baltazar darovali su mu tri dara: tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast - smirnu kao čovjeku. Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu, pa se oni vrate drugim putem u svoju zemlju.

Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo time što im je javio rođenje Spasitelja Gospodina. Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva - Gašpara, Melkiora i Baltazara - njihove su relikvije odnesene u Carigrad, a nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, prenesene su u Milano, a potom u katedralu u njemačkom gradu Kölnu, gdje se i danas nalaze. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja.

Bogojavljenje je pak kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusa Krista. 

Prvi spomen Bogojavljenja nalazi se u tekstu Klementa Aleksandrijskog na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće, a prvi spomen kao službenoga crkvenog blagdana poznat je iz sredine 4. stoljeća.

Krajem 4. stoljeća na Istoku se sa Zapada uvodi blagdan Božića, pa Bogojavljenje gubi značenje blagdana u kojem se slave svi događaji vezani uz Isusovo rođenje i skroviti život do krštenja.

Nakon Drugoga vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo pa se blagdan zove i Vodokršće. Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod Trojice mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svoga javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno navješćuje i ustanovljenje euharistije. Među hrvatskim katolicima razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja, pa se ovom blagoslovljenom vodom blagoslivljaju kuće i obitelji. 

Sveta tri kralja u Hrvatskoj

Sveta tri kralja u Dalmaciji nazivaju Vodokršća ili Vodokršće, a razlog tom pučkome imenu dolazi od toga što se dan uoči blagdana ili na samo Bogojavljenje u crkvi blagoslivlja voda koju nakon posvete vjernici nose kući.

U Slavoniji je nekada gospodar kućne zadruge određivao tko će od ukućana otići sa svetom vodom u polje, a tko blagu u štalu. U Gradskome muzeju u Požegi stoji zapis iz 1900. u kojemu se navodi da bi najstarija žena trebala škropiti bunar i vrt, reduša ili žena koja je radila sve kućevne poslove škropila je živad, svinjar je svetom vodom škropio svinje, konjušar konje, a jedan od ukućana polja, livade i gumno.

Od starih običaja koji su se njegovali na otocima i u priobalju na blagdan Tri kralja, primjerice, iz kuće se iznosila slama i pepeo panja badnjaka. Onda se pepeo badnjaka odnosi u vinograd i polje.

U Istri se čestitanje običavalo na Božić, na Svetoga Stjepana, Novu godinu ili na posljednji dan za čestitanje – blagdan Sveta tri kralja. Ujutro bi se okupili dječaci koji bi odlazili čestitati sumještanima i od njih su dobivali darove – govorilo se da će dobiti dobru ruku, obično orahe, jabuke ili lješnjake.

U Kastvu se koledava. Prema starom običaju, kraljevi Melkior, Baltazar i Gašpar – a to su posljednjih godina članovi muške klape "Kastav" – obilaze ne samo Kastavštinu nego i njezinu okolicu, gdje ih u svakom domu počaste crnim vinom te dobrom rukom, odnosno novcem, a oni im zauzvrat pjevaju prigodnu pjesmu.

Pema tradiciji, na današnji dan tri će kralja pohoditi otočić Košljun, smješten u zaljevu ispred Punta na otoku Krku. Poklonit će se malom Isusu i prinijeti mu darove: Baltazar iz Krka "zlatno maslinovo ulje", Melkior iz Kornića "zlatni ovčji sir" i Gašpar iz Punta "zlatni med". Uprizorit će ih članovi udruge "Knezovi krčki Frankopani".