Glas Hrvatske

14:21 / 25.12.2020.

Autor: Slobodanka Ljubica Bajka

Božićna bajka - neočekivani dar

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Foto: - / Pixabay

Zavirimo danas u prošlost, u vrijeme kad su ljudskom srcu bili dovoljni dobra volja i ljubav da ga razvesele! Božić je - vrijeme otvorenih srca, vrijeme obitelji, vrijeme kad treba pripremiti put za maloga Isusa, put do našega srca....

Ove godine vrijeme kao da se zaustavilo... prosinac je nam je pokucao na vrata, a nismo ni sami bili svjesni kako je ova godina prošla.. ne prošla, nego upravo - proletjela. A kakva je bila? Svi govore o pandemiji, a unatoč tome, zaokupljeni materijalnim stvarima, mnogi od nas su se po prvi put tek upravo ove godine upitali što mi to zapravo radimo, zašto je ljubav "nestala" na svijetu, zašto se bojimo nepoznatoga... ? I mnogi su se pritom počeli pitati: kako postići da ljubav ponovno zavlada svijetom?

Odgovor je tisućama svjetlosnih godina daleko. Jer, ljubav nije nikada ni prestala, samo je mi predugo nismo vidjeli. Nismo je znali vidjeti. Čak štoviše, sada je postala snažnija i dublja!

Nebriga modernoga svijeta prema slabijima i nemoćnima nije baš toliko novoga datuma. Potječe ona još od davnih vremena. Slušajući već toliko puta priču o svome rođenju i o plemenitome susjedu Martinu koji je jedini uskočio u pomoć mojoj majci - mladoj trudnici u vrijeme pada komunizama, pokušavala sam si predočiti sliku u glavi kako je to bilo tada - na Badnjak 1989. godine.

Bilo je rano jutro i prve pahuljice su se pojavile na smrznutom tlu. U selu je vladao strah i nemir...  No, ljudi su ipak  išli na zornice i bez obzira na strah, vjera je bila na prvom mjestu. Mama je osjetila prvi znak mog dolaska. Nije mogla ni sama vjerovati  da će se to dogoditi na sâm Badnjak.

U kući je nastala prava panika. Malo je ljudi u selu imalo aute, a i oni koji su ih imali nisu željeli priteći u pomoć... jednostavno, nitko osim susjeda Martina. Martin se tek vratio sa zornice, a moj je otac otrčao pitati ga za pomoć. Sudsjed nije dvojio ni sekundu i odmah je krenuo. Put do Ričice činio se jako dug i težak kao nikada do tada...  pucalo se na sve strane. Strah je bio jači od ljubavi. Pitam se: nisu li se moji roditelji zajedno sa susjedom u tom trenutku osjećali jednako kako se mnogi od nas osjećaju danas - sami, u strahu i ostavljeni, bez ikoga?...

Al, ljubav Božja bila je veća od straha. Tata se pješice vratio iz Rečice prešavši 15 kilometara i kad je stigao kući, gorko je zaplakao. Bila je već večer. Baka, djed i sestra za stolom su jeli posnu večeru kako je kod nas običaj na Badnjak te čekali vijesti. Odjednom se tata pojavio na vratima, a baka ga je upitala zašto plače. Odgovorio je: "Zato jer sam ostao živ!"

Susjed Martin poslije mi je rekao, premda mu je itekako godilo osjetiti našu zahvalnost, da se i sam tisuću puta pitao bi li se i on odvažio na taj pothvat da je znao da će na njih pucati i da će jedva izvući žive glave. 

Zato, dragi ljudi, budite dobri, otvorite srca da u njih uđe ljubav i plemenitost  te ne zaboravite da se upravo danas rodio mali Isus i neka vam zauvijek bude u srcima. 

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Foto: - / Pixabay

Narodi nam se kralj nebeski

Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije, čiste Djevice.
Na tom mladom ljetu veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo. 

Po njemu slijedi sveti Stjepan
Prvi mučenik Gospoda Boga.
Na tom mladom ljetu veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo. 

Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje
Na tom mladom ljetu svega obilja
Na tom mladom ljetu veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo. 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!