Zajednica se vjerno okuplja oko hrvatskog imena (Foto: Mirko Luka Lissa Vodanović/Facebook) Zajednica se vjerno okuplja oko hrvatskog imena (Foto: Mirko Luka Lissa Vodanović/Facebook)

Taj dubrovački plemić, potaknut poznatom legendom "El Dorado", krenuo je u potragu za bogatstvom Inka. O njegovom boravku u Cuszcu, središtu carstva Inka, svjedoči velika crkva Svetoga Vlaha koju je izgradio uz pomoć svojih mornara. U Peru su uglavnom dolazili Dubrovčani, ali i Dalmatinci te Primorci.

Južna Amerika skrivala je ogromno bogatstvo minerala koje su mnogi željeli iskoristiti kako bi svojim obiteljima pružili bolji život. Krajem 19. stoljeća hrvatska kolonija bila je najveća i najvažnija skupina iseljenika u andskom mjestu Cerro de Pasco jer je bila najbolja u istraživanju nalazišta minerala. Na više od 1000 metara nadmorske visine mogu se pronaći nalazišta pod imenima Zagreb, Velebit, Dalmacija, Zrinski, Neretva, Zadar.

Nije bilo slučajno što su "Austrijanci", kako je Hrvate nazivalo domaće stanovništvo, u tako velikim valovima dolazili u Peru. Naime, Austro-Ugarska monarhija je s Italijom potpisala takozvanu Vinsku klauzulu, što je rezultiralo iseljavanjem proizvođača vina iz Dalmacije koji nisu mogli prodavati svoje vino jer je Monarhija tom klauzulom nastojala pridobiti simpatije Italije.

Hrvati u peruanskom društvu priznati su kao sposobni mornari, a kapetan prvoga perunaskog parobroda prezivao se Mitrović, koji je zasigurno vukao korijene iz Dubrovnika.  

Prvim parobrodom upravljao je kapetan Mitrović (Foto: arhiva Mirko Luka Lissa Vodanović) 

Nakon Drugog svjetskog rata uslijedio je drugi iseljenički val Hrvata, 1000 političkih emigranata, koji se nisu uspjeli integrirati među Hrvate koji su se već uklopili u peruansko društvo.

Procjenjuje se da u Peruu trenutačno živi 14 800 Hrvata i njihovih potomaka - i to između 300 i 400 Hrvata iz prvoga iseljeničkog vala, dok je više od 6000 onih iz drugoga i trećega vala. Neki su se uspjeli u potpunosti integrirati u peruansko društvo pa se vrlo teško mogu odrediti njihovi hrvatski korijeni, ali većinom obnašaju visoke uloge i dužnosti u njemu.

Godine 1871. u obalnom gradu Callao Hrvati su osnovali prvu udrugu u Južnoj Americi pod imenom Slavenska humanitarna udruga. Hrvatska zajednica trenutačno organizira okupljanja u Limi gdje se nalazi Hrvatski klub „Dubrovnik“ osnovan 1931. godine, a u Santa Clari smješten je Hrvatski klub "Jadran" osnovan 1951.

Ondje je također i hrvatska župa Sv. Leopolda Mandića čiji je župnik mons. Drago Balvanović. Godine 2015. u Peru je došao vikar Marko Jukić koji, zajedno s mons. Balvanovićem, obavlja vrlo važnu zadaću u župi.

Crkva svetoga Leopolda Mandića (Foto: arhiva Mirko Luka Lissa Vodanović)

Hrvati se u toj ogromnoj zemlji tradicionalno okupljaju zahvaljujući katoličkim misijama Hrvatskog pastoralnog vikarijata i župe Sv. Leopolda Mandića. Neizmjerno je velik rad fra Gerarda Antuna Žerdine iz katoličke misije Sv. Ćirila i Metoda koji se posvetio pomaganju narodima Amazone, ali kao dobar Hrvat držao je čak i satove hrvatskoga jezika. U Peruu je također prisutan i red sestara milosrdnica koji je utemeljila istaknuta Korčulanka Marija Petković.

Nažalost, osim novina hrvatske zajednice i katoličke misije, nema dovoljno publikacija na hrvatskome jeziku koji bi se mogli istaknuti. Hrvatski jezik praktički se izgubio, kako u pismu tako i u govoru. Govori ga samo 10 posto iseljenika. Ni tečajevi hrvatskoga jezika, koji su se organizirali u više navrata, nisu bili od velike pomoći.

Hrvatski klub Dubrovnik u Limi (Foto: Club Croata Dubrovnik)

Istaknuti Hrvati

Peru će se uvijek sjećati istraživača, geografa i pomorca Germana Stiglicha Álvareza (1877. - 1928.) koji je napisao "Zemljopisni rječnik Perua" te pisca i političkoga aktivista Estebana Pavleticha Trujilla (1906. - 1981.) koji je 1960. primio odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti i kojega smatraju najpoštivanijim intelektualcem i društvenim aktivistom.

Iz novije povijesti ističemo Antonia Raštegorca Grubišića, dvostrukog nacionalnog prvaka u biciklizmu, koji, kao i njegova obitelj, aktivno sudjeluje u hrvatskoj zajednici. Također ističemo Inés Sofíu Mulánovich Aljovín, najbolju peruansku surfericu hrvatskoga podrijetla, biskupa Jorgea Pedra Carrióna Pavlicha te čuvenu autoricu Zrinku Šarić Pardo i njezinog kolegu, novinara i povjesničara, Juana Gargurevicha, a Cecilia Bakula bivša je ravnateljica Nacionalnog instituta za kulturu i predstavnica Perua u UNESCO-u.

Hrvatskoga slikara Kristiana Krekovića (1901. - 1985.) neki smatraju jednim od najvažnijih portretista 20. stoljeća. Rođen je u Bosni i Hercegovini, djetinjstvo je proveo u Maglaju i Tuzli. Od 1921. godine studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču i Parizu.

Njegova djela obojana su kulturom Inka, kulturom koja ga je potaknula na spektakularnu etnografsku izložbu 1954. u Limi, za što je primio odličje Reda istaknutih zasluga koje mu je dodijelio tadašnji peruanski predsjednik Manuel Odría.

Juan Bielovucic (Ivan Bjelovučić) (1889. – 1949.), dijete Hrvata i majke Francuskinje, bio je avijatičar i jedan od pionira svjetskog zrakoplovstva. Smatra se da je bio prvi hrvatski zrakoplovac. U Peruu je priznat kao heroj te mnoge ulice nose njegovo ime.

Rodni list avijatičara Ivana Bjelovučića (Foto: arhiva Mirko Luka Lissa Vodanović)

Augusto Mulanović bio je predsjednik nogometnog kluba Alianza Lima, jednog od najpopularnijih u Peruu, u dva navrata - četrdesetih i šestdesetih godina 20. stoljeća. Pod njegovim vodstvom klub je pet puta bio prvak. Bio je glavni faktor u dobivanju vlasništva nad terenom u okrugu La Victoria koji je klubu darovao general Manuel Odría, tadašnji predsjednik Perua.

Godinama kasnije, tijekom Mulanovićevog drugog mandata, peruanski predsjednik Juan Velasco Alvarado dodijelio je novac potreban za izgradnju aktualnog stadiona Alejandro Villanueva.

Augusto Mulanović (Foto: arhiva Mirko Luka Lissa Vodanović)

Antonio Klatić pukovnik je Peruanskog ratnog zrakoplovstva, istaknut u zračnim bazama Talare i Piure y La Joye. Tijekom 1981. sudjelovao je u zračnim operacijama u istočnom planinskom lancu andskih Kordiljera u sukobu „Falso Paquisha“ kada su Ekvadorci napali to područje. Tadašnji predsjednik Fernando Belaunde Terry odlikovao ga je zbog njegove istaknute uloge, a kasnije je priznat i kao „sposobni branitelj Domovine“.

Političarka María Luisa Cuculiza, rodom iz Kukljice na Ugljanu, bila je ministrica te kongresnica u dva navrata. Zahvaljujući njoj, u Kongresu Republike Peru 2014. godine odano je priznanje hrvatskoj zajednici.