Pejo Šimić je hrvatski i bosanskohercegovački književnik koji od početka devedesetih plijeni pažnju čitateljstva svojom domoljubnom i duhovnom poezijom. Pjesnik rođen u Foči kraj Dervente, još je kao srednjoškolac objavljivao pjesme u desetak listova u Hrvatskoj i BiH, no njegov domoljubni izričaj nije nailazio na odobravanje tadašnje komunističke vrhuške pa mu je savjetovano da napusti svoj rodni kraj, što je on zbog vlastite sigurnosti i učinio. Njegov pjesnički vrisak odjeknuo je devedesetih u vrijeme Domovinskog rata u zbirci "Zov Hrvata bosanskog Posavlja" koja je u samo sedam mjeseci doživjela četiri izdanja. Njegovi su se domoljubni stihovi o ratnoj istini na ovim prostorima s jednakim ushićenjem čitali na prvoj liniji bojišnice, kao i među Hrvatima u Domovini i iseljeništvu. Čak tridesetak Šimićevih pjesama je uglazbljeno, a neke od njih postigle su značajan uspjeh u izvođenju Borisa Ćire Gašparca, Antonija Zadre, Dražena Kurilovčana i drugih. Do sada je objavio 21 zbirku stihova, a u recenziji najnovije zbirke naslovljene "Kap ljubavi", profesor Đuro Vidmarović Šimića naziva pjesnikom visokih dometa, koji je hrabro napustio vrlo popularan poetski diskurs i prebacio se na nešto zahtjevnije, sažetije i transcedentnije poetske sadržaje.


