Werner Ilić: Volim te Hrvatska, ti si moja zemlja i moja majka!

Nakon veličanstvene pobjede u Domovinskom ratu, hrvatski branitelji i umirovljeni časnici Werner Ilić povratnik iz SAD-a i Martin Cruckshank povratnik iz Škotske poželjeli su glas o Hrvatskoj još jednom pronijeti svijetom. Učinili su to uspješnim pothvatom "Veslom preko Atlantskog oceana" i uvrstili Hrvatsku među 32 zemlje lige prekooceanskih veslača. Ovo je priča o Werneru Iliću, njegovom povratku u domovinu, hrabrosti i odanosti Hrvatskoj.

Roditelji Wernera Ilića Hrvatsku su napustili krajem 60-tih godina prošlog stoljeća i nakon Njemačke, u kojoj se rodio, trajno nastanili u Sjedinjenim Američkim Državama. Werner je djetinjstvo proveo u Chichagu, gdje se školovao na Katoličkom sveučilištu, a stekao je i vojnu naobrazbu.

- Majka i otac odgojili su nas u tradicionalnom hrvatskom duhu. Za nas je Hrvatska bila sve u životu, mi smo čeznuli za domovinom, mi smo bili ponosni što smo Hrvati i sjećam se kao malo dijete u Chichagu na hrvatskim zabavama u Hrvatskom centru uvijek smo nosili majice na kojima je bio hrvatski grb s natpisom "Kiss me I Croatian", poljubi me ja sam Hrvat – prisjeća se danas umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Werner Ilić.

U domovinu svojih predaka Werner Ilić prvi je put došao krajem 80-tih godina, upoznati svoju baku. Tada je ispunio i očevu želju... poljubio je hrvatsku zemlju. No kada je podigao pogled pred njim je na željezničkom kolodvoru u Zagrebu stajao crnac. I taj crnac, govori uz smijeh Ilić, bio je kao i oni koje je ostavio u Americi, "žicao" ga je novac i govorio je hrvatski bolje od njega. Slijedeći put Werner Ilić u Hrvatsku je došao na početku Domovinskog rata.

- Je, rat je počeo, ja sam imao temeljno znanje, jer sam bio časnik, poručnik u američkoj vojsci. Odmah sam rekao kako mogu pomoći? I nakon gotovo tri tjedna lutanja u Hrvatskoj, pristupio sam Zboru narodne garde.  Prvi teren mi je bila Novska i Nova Gradiška, tu sam onda upoznao našeg famoznog generala Antu Gotovinu s kojim sam bio gotovo u cijelom ratu – govori Ilić.

Ubrzo Ilić je postavljen za zapovjednika Treće bojne, Četvrte gardijske brigade legendarne "Pauke". U travnju 1994. postaje zapovjednik u Šepurinama, u časničkom vojnom središtu.

- To je bila jako bitna zadaća u Šepurinama, imali smo instruktore na obuci, istomišljenike kao i ja da temelj vrednote domoljublje, domoljublje i domoljublje. Vodili smo našu vojsku i kad je došlo vrijeme za zapovijed pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana da kaže kreni! Krenuli su! Na čast i vjernost Hrvatske! – dodaje.

Nakon pobjede u Domovinskom ratu, nije dvojio da je Hrvatska zemlja u kojoj će živjeti. No, život je imao drugačije planove. S promjenom vlasti, brojni su časnici Hrvatske vojske umirovljeni, među njima je bio i brigadir Werner Ilić. Od 2004. radio je za Američku vladu  na poslovima osiguranja u najopasnijim zemljama svijeta Afganistanu, Siriji, Iraku i Jemenu.

- Neki ljudi kažu iskustvo je učitelj, a ja vama odgovorno tvrdim da je iskustvo jedini učitelj. Ali usporediti moje iskustvo u tim opasnim zemljama u regiji srednji istok prema Domovinskom ratu ne može se usporediti, drugačije je. Drugačiji su taktičko tehnički postupci, drugačiji su bili zadaci i ciljevi i sve ostalo. U Hrvatskoj mi je glasilo domoljublje, a ovo vani mi je glasilo profesionalnost i iskustvo. Profesionalni vojnik odradio je svoju zadaću iako to znači biti i u najvećoj opasnosti – govori Werner Ilić koji je ranjen i u Domovinskom ratu i u Siriji.

Hrvati, kaže Werner Ilić najjači su kada se ujedine. Dokazano je to u brojnim situacijama, pogotovo u Domovinskom ratu, pa svima koji još žive u dijaspori poručuje:

- Vratite se natrag, ova zemlja nije nikad kriva, zemlja ne može biti kriva, kriv može biti samo netko s imenom i prezimenom, ali zemlja nikad, nikada! Hrvati i Hrvatice znate što je Hrvatska, čeznuli ste za njom, priča je jeftina, a djela su skupa. Učinite što vam srce kaže, što vam mozak kaže, a u sklopu toga neka taj duh izlazi i kaže volim te Hrvatska nisam te zaboravio, ti si moja zemlja i moja majka!

Opasnost ga nije spriječila da uz branitelja i povratnika iz Škotske Martina Cruickshanka krene na 5.500 kilometara dug put i Hrvatsku upiše među 32 zemlje čija je posada čamcem preveslala Atlantik. U novu avanturu krenuli su na tridesetu obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske.

- U ta 83 dana vrijeme nas nije služilo nikako. Iako nismo znali da ćemo imati samo dva dana lijepo vrijeme, a ovo ostalo užas, Martin i ja smo kao vojnici bili disciplinirani, ustrajni, dosljedni, znali smo zašto ovo radimo, zašto srce kuca, koji je cilj? Cilj su naši dragi branitelji, cilj je naša zastava, cilj je naša Hrvatska, a to je nešto od čega se ne odustaje - ističe Werner Ilić.

Pothvat "Veslima preko Atlantskog oceana" posvetili su svim hrvatskim braniteljima, te su podsjetili na važnost zaštite mora i oceana. Čamac "Fenix" kojim su naši branitelji napravili ovaj podvig bit će darovan Tehničkom muzeju "Nikola Tesla" u Zagrebu.