Vratili su se s iskustvom svijeta - sada ga žele pretvoriti u bolju Hrvatsku

Znanje, iskustvo i godine života provedene izvan Hrvatske danas žele pretvoriti u nešto što će ostati upravo ovdje. Zdenko Štriga povezuje hrvatsko iseljeništvo i poslovne ljude s domovinom te sudjeluje u projektima kojima želi potaknuti razvoj i povratak, dok Marija Tafra, odrasla u Americi, pokreće posao kojim želi pomoći mladima i ljudima hrvatskih korijena da se lakše snađu nakon dolaska u Hrvatsku. 

Njihove priče donosimo u serijalu "Hrvatska, moj izbor".

Zdenko želi Hrvatskoj vratiti iskustvo stečeno u Njemačkoj

Zdenko Štriga imao je samo 14 godina kada je obiteljski život nastavljen u Njemačkoj. Majka je otišla 1968. kako bi stvorila bolje uvjete za obitelj, a tinejdžeru iz Belišća Frankfurt je u početku bio potpuno novi svijet.

Njemačka mu je donijela poslovno iskustvo i brojne kontakte, ali Hrvatska nikada nije nestala iz njegova života. Nakon stvaranja hrvatske države sve se snažnije uključivao u povezivanje iseljeništva s domovinom. U Frankfurtu je otvorio poslovno-promidžbeni centar, a intenzitet njegovih veza s Hrvatskom najbolje pokazuje podatak da je pojedinih godina ovamo letio i više od 50 puta.

Danas najveći dio godine provodi u Hrvatskoj, a kontakte koje je desetljećima stvarao u Njemačkoj želi iskoristiti za projekte u domovini.

Od iseljeništva do novih prilika u Hrvatskoj

Kao savjetnik Vlade Republike Hrvatske za useljeništvo, Štriga smatra da Hrvatska ima priliku snažnije povezati ljude koji razmišljaju o povratku s mogućnostima koje im domovina može ponuditi.

Uključen je i u projekt Cro Green, čiji je cilj, među ostalim, oživljavanje slabije naseljenih dijelova Hrvatske, razvoj poljoprivrede te privlačenje znanja i ljudi iz iseljeništva.

Njegova ideja povratka zato nije samo osobna. Želi da iskustvo i kontakti stečeni u Njemačkoj postanu dio hrvatske budućnosti.

Zagreb joj je još kao djevojčici značio slobodu

Marija Tafra Hrvatsku je upoznala mnogo prije nego što je odlučila u njoj živjeti. Odrasla je u predgrađu Detroita, a gotovo svako drugo ljeto provodila je kod bake na zagrebačkoj Trešnjevci.

Razliku između dvaju svjetova osjećala je već kao djevojčica. U američkom predgrađu gotovo se posvuda moralo automobilom, dok ju je u Zagrebu oduševljavalo nešto sasvim obično – baka ju je mogla samu poslati po kruh. Za Mariju je upravo ta dječja samostalnost bila osjećaj slobode.

Godine 2009., kada je imala 27 godina, preselila se u Hrvatsku. Ovdje je zasnovala obitelj i danas je majka troje djece.

Hrvatska nije bila bez izazova

Život u zemlji koju je godinama osjećala svojom ipak nije izgledao baš onako kako ga je zamišljala.

Marija je u SAD-u diplomirala anglistiku i psihologiju, no nakon dolaska susrela se s poteškoćama pri priznavanju kvalifikacija i zapošljavanju u struci. Trebalo je vremena i za prilagodbu drukčijem načinu života, birokraciji i društvenim pravilima.

Ipak, ostala je. S vremenom je upravo iskustvo vlastitog doseljenja postalo nešto što danas želi iskoristiti kako bi olakšala put drugima.

Sada želi pomoći onima koji tek dolaze

Marija priprema otvaranje vlastitog obrta za coaching mladih. Posebno želi raditi s mladim povratnicima i potomcima hrvatskih iseljenika jer iz vlastitog iskustva zna s kakvim se preprekama mogu susresti kada odluče život nastaviti u Hrvatskoj.

Želi im pomoći da lakše prođu put koji je ona već prošla – od odluke o dolasku i prilagodbe novoj sredini do stvaranja vlastitog mjesta u Hrvatskoj.

Zdenko i Marija danas ne govore samo o tome zašto su odabrali Hrvatsku. Njihove priče otišle su korak dalje – prema pitanju što Hrvatskoj mogu dati iskustvom koje su stekli izvan nje.