Glas Hrvatske

12:38 / 23.05.2022.

Autor: Ana Ledenko Gregur

Vraćanje korijenima: jedinstvena kulinarska oaza u srcu Dalmatinske Zagore

Mate Sučić

Mate Sučić

Foto: Ana Ledenko Gregur / Glas Hrvatske

Mirlović Zagora, malo naselje od svega 400-tinjak stanovnika u sastavu općine Unešić, smjestilo se u samom srcu Dalmatinske Zagore. Područje je to planinsko-brdskog karaktera i nešto slabije društveno-gospodarske razvijenosti, no povoljnog prometno-geografskog položaja unutar Šibensko-kninske županije. Kao i brojna slična naselja u ruralnim krajevima, i ovo naselje muči problem depopulacije stanovništva, posebice mladih koji svoje mjesto pod suncem traže u razvijenim krajevima i urbanim sredinama. Upravo iz tog razloga vesele pozitivni primjeri onih koji, unatoč svim preprekama, svoju budućnost odlučuju graditi na vlastitoj djedovini. Njihova svježa energija, kreativne ideje i upornost, u kombinaciji s bogatim kulturno-povijesnim nasljeđem i eno gastronomskom baštinom mjesta iz kojeg potječu, doista mogu rezultirati sjajnim pričama i uspješnim poslovnim pothvatima.

Primjer za to je i 27-godišnji chef Mate Sučić. Zahvaljujući njemu Mirlović Zagora u posljednjih šest mjeseci postala je nezaobilazna stanica za sve ljubitelje dobre hrane na proputovanju kroz Dalmatinsku Zagoru. U prostoru nekadašnje djedove staje za volove, Mate je otvorio konobu Campanelo u kojoj je na jedinstven način spojio tradicionalne i moderne okuse svog zavičaja i tako podignuo eno gastronomsku ponudu ovog kraja. Ovaj mladi hrvatski chef već sada slovi za jednog od najperspektivnijih hrvatskih kuhara, a njegovu gastro priču usred Mirlović Zagore podupiru i ostali članovi obitelji, prvenstveno kroz rad na vlastitom OPG-u.


S Matom smo popričali o počecima njegove kulinarske priče, ideji za otvaranje vlastitog restorana, jelima njegovog kraja i planovima za budućnost.


- Završio sam tu srednju školu, ali opet nisam išao u kuhare jer sam znao da je to stvarno moj poziv, međutim u neko dogledno vrijeme otišao sam u jedan dobar restoran i dobio dobrog mentora – Tomislava Žaju. On mi je dao vjetar u leđa, ali ja još toga svega nisam bio svjestan. Uvijek su govorili gdje sam god radio, ma imaš ti to, možeš ti to, ti si stvoren za takve stvari, a ja to nisam doživljavao, međutim već nakon prve godine rada s mentorom osjetio sam da je to to, da to meni leži, da me ispunjava i hrani, da ja dišem s tim poslom i tako je započela cijela priča – prisjeća se Mate.

Mate Sučić

Mate Sučić

Foto: Ana Ledenko Gregur / Glas Hrvatske

Iako je vlastitu strast i životni poziv prepoznao vrlo rano, za otvaranje vlastitog restorana, posebice u vrijeme pandemije, bila je potrebna i velika doza hrabrosti.


- Uvijek je bila želja otvoriti nešto svoje. Dok sam radio za drugoga uvijek sam razmišljao kako otvoriti nešto svoje jer imamo i cijelu priču OPG-a i vidio sam da nema ništa oko nas, a imamo tolika bogatstva - od domaćih proizvoda do povrća itd. Htio sam dignuti taj cijeli kraj, nešto napraviti. Tako da smo 12.11. prošle godine otvorili, radimo šest dana u tjednu i ne isključivo po rezervaciji, znači može se doći, ali ja uvijek govorim kako je bolje uz prethodnu rezervaciju jer je glupo da jedan čovjek krene iz Splita i sve mu je puno. Očekivao sam kako će nakon otvaranja to ići lagano, no to je odmah vrisnulo. Osoblje je na početku bilo minimalno, međutim već se u mjesec dana pokazalo da to ima veliku budućnost i danas, u šestom mjesecu poslovanja poslujemo sa osam radnika. Mislim da je to jedan dobar znak. Tu gdje sam započeo jednu početnu fazu, tu je dida držao volove, a iza toga je otac namijenio da bi to njemu bila garaža za auta. Međutim, meni je sinula jedna ideja, zašto ovo ne pretvoriti u konobu, ali opet da mi je netko rekao da ću se, od te konobe gdje je sve bilo minimalistički s 15 sjedećih mjesta proširiti na 40 sjedećih mjesta, rekao bih kako je to nemoguće, ali na kraju sve je moguće. Uz puno truda i ljubavi sve ide, sve to nekako klizi – ističe Mate.


Kako je, umjesto obližnjih i turistički popularnijih destinacija poput Šibenika i Vodica svoj restoran odlučio otvoriti u zaseoku Sučići malog i široj javnosti manje poznatog naselja Mirlović Zagore?


- Da sam ovakav restoran otvorio u Šibeniku vjerujem kako bi on radio na račun mog imena i hrane, no smatram da ne bi radio u ovom obujmu. Ovo mjesto ipak ima jednu posebnu čar, gost dolazi ciljano, odabire se dobar gost, pravi gost, jedna posebna priča je doći u Mirlović Zagoru, krenuti ovim uskim putem. Rekao bi čovjek doći će u konobicu, dočekat će ga peka, pršut, sir, a u principu svi se fasciniraju kad dođu u ovaj lijepi prostor jedne posebne topline. Imamo i ljubazno osoblje gdje i oni daju priču, nadopunjavamo se. Da opet biram opet bih izabrao ovdje otvoriti restoran, a ne u Vodicama ili Šibeniku jer tamo si jedan u masi, a ovdje možeš biti istaknut jer je to nešto posebno. Imamo i stalne goste što govori da se to gostima sviđa, uvijek ponavljaju da su tu kao doma, da se osjećaju jako ugodno, to nas ispunjava i to nam je motiv za dalje.

Matina konoba

Matina konoba

Foto: Ana Ledenko Gregur / Glas Hrvatske

A koji su to tradicionalni okusi Mirlović Zagore i na koji način ih svojim gostima prezentira konoba Campanelo?


Ne možemo zaobići nikako dobar pršut, pancetu, kobasice, sir, dobru peke, to su nezaobilazne stvari i zato ja nisam htio da se restoran gradi isključivo na modernističkom potpisu. Zato sam rekao tradicija na moderan način, da gost može to jesti, ali da može probati i ova naša jela s mojim potpisom. Uključene su namirnice iz našeg kraja i tako zaokružujem cijelu priču, nas i lokalnih OPG-ovaca gdje i njima dajemo vjetar u leđa. Svi rade i imaju od toga koristi, ne samo ja. Što se tiče jela s mojim potpisom, posebno bih izdvojio janjeći raviol s kremom od cikle, seljačkog sira i uljem od koprive. Ima i još puno zanimljivih jela, treba doći probati i sve to doživjeti. Smatram da je svaka hrana dobra, netko voli više tradicionalno, netko moderno, no najbitnije je da ja dajem ljubav i jednom i drugom, a to gost mora osjetit u tanjuru – ističe ovaj mirlovački chef.


Na koji način su se u cijelu priču uključili i drugi lokalni OPG-ovci?


Moja obitelj ima vlastiti OPG preko 20 godina i već tu dosta pokrivamo što se tiče proizvoda i namirnica za konobu, ali naravno da sve ne možemo imati pa uključujemo i druge lokalne OPG-ovce, dajemo i njima jedan vjetar u leđa, da i oni rade, da znaju kako će moći negdje to prodati i plasirati. Mislim da sigurno ima potencijala da se još ovakvih lokala otvori još ovakvih lokala , ja uvijek kažem - kako budemo rasli, samo da netko otvori kafić u Mirlović Zagori sigurno će raditi jer kada dođe jedna veća količina ljudi, za sve ima mjesta i posla. Što nas više bude, svima će nam biti bolje, postat ćemo jedna ozbiljna destinacija i ljudi neće bježati u grad nego ovdje. Imamo puno prednosti - svjež zrak, zdravu klimu, domaće namirnice, domaćinsku atmosferu i mislim da to gostima fali, dosta im je sterilnih i umjetnih priča, nekvalitetnih namirnica i loše hrane – zaključuje Mate.


Ključ uspjeha u slučaju mladog Mate Sučića puno je rada, truda i ljubavi prema hrani i ljudima.


Želim da se ljudi osjećaju domaćinski, da nisu prevareni, da im nije preskupo, da imaju želju vratiti se. Želim da ovo bude cjelogodišnja priča, da ne gledamo samo strance nego i naše ljude... Ovdje se mogu napraviti pričesti, krizme, krštenja i mali pirevi. Važno je da gosti jednostavno uživaju, a ne da gledam gosta koji je jednom došao i nikad više. Htio bih napraviti skupinu dobrih gostiju koji će ovdje biti kao u svom dnevnom boravku i osjećati se kao doma. Upravo spremamo i ljetnu terasu, oazu u srcu Zagore, na guvnu - kako se kaže. Gdje je prije bilo guvno sad je ljetna terasa gdje gosti mogu uživati u pogledu na čistu prirodu, vinograde i boraviti na svježem zraku. Planova i ideja nam ne nedostaje. Idemo korak po korak pa ćemo vidjeti.


Matina desna ruka u kuhinji je njegov souschef, 25-godišnji Ivica Brajković iz Čapljine. Do svog kulinarskog mentora Ivica je došao putem društvenih mreža.


- Preko zime stažiram, ljeti radim sezonski i tako je i Mate došao na red. Našao sam ga i poslao mail na koji je brzo odgovorio, nastavio sam mu dosađivati s mailovima i cijelo dopisivanje odugovlačilo se do zime kada je on rekao - dođi kad si tako navalio. Našli smo se u Šibeniku i krenuli smo prema Mirlović Zagori, nakon čega je krenulo stažiranje. Stažiranje je bilo dobro, jedna lijepa zima nakon čega smo ostali u kontaktu i kad je on krenuo s otvaranjem restorana odmah sam došao i sve je tu počelo. Za ovaj posao treba samo dobra volja i najveća prednost je raditi i učiti od čovjeka kao što je Mate. Mogu reći kako je to zasigurno najveća prednost cijele priče.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!